UDIK predstavio knjigu o spomenicima i politici sjećanja u BiH i Hrvatskoj

Knjiga „Spomenici i politike sjećanja u BiH i Republici Hrvatskoj“ predstavljena je u Sarajevu.

Govori o kontroverznom, svojevrsnom ‘revidiranju’ historije na primjeru spomenika iz zadnjeg i prethodnih ratova na tlu ovih dviju zemalja, bilo da je riječ o nanovo podizanim spomenicima ili brisanju nekih činjenica te dodavanju novih na dosadašnjim spomeničkim kompleksima.

– Unutar knjige predstavljeno je istraživanje čiji je cilj analiza i prikazivanje nekih osnovnih elemenata današnjih politika sjećanja na našim prostorima, tačnije u Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj, odnosno prikazivanje kako se to u današnjem vemenu sjećamo tragičnih događaja iz prošlosti – ističu iz Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) koje je priredilo ovu knjigu, šestu po redu iz edicije Memorijali.

Zajedno s UDIK-ovim timom, na odabiru spomenika koji će biti navedeni kao primjeri svojevrsnog monoetničnog prikazivanja ili, pak, prekrajanja historije, radili su Amra Čusto iz Kantonalnog zavoda u Sarajevu za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog nasljeđa te Vjeran Pavlaković s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.

Iz izlaganja promotora publikacije, Amre Čusto i predsjednika UDIK-a Edvina Kanke Ćudića, proizilazi da „neutralno“ spomeničko izražavanje pijeteta svim nevinim žrtvama rata ne izaziva posebnu pažnju, pa čak ni samih lokalnih sredina, dok višestruku pažnju (odobravanja, osporavanja, prekrajanja simbola i napisa na spomeničkim kompleksima) izazivaju primjeri ‘monoetniziranog sjećanja’ na žrtve iz ‘svog’ naroda.

Simboli i napisi na spomeničkim kompleksima iz različitih perioda, od Prvog svjetskog do zadnjeg rata s početka devedesetih godina prošlog vijeka, prekrajaju se u nekim primjerima shodno trenutnoj politici sjećanja. Kao jedan od takvih primjera, u knjizi je naveden Memorijalni kompleks Šušnjar kod Sanskog Mosta, prvobitno posvećen svim žrtvama fašističkog terora iz Drugog svjetskog rata i borcima antifašistima. Nakon posljednjeg rata u BiH vođenog u periodu 1992.-1995., antifašistička memorija zadobila je etnonacionalnu transformaciju s ciljem da se zaboravi i izbriše nekadašnja zajednička prošlost, pa su s ovog spomenika uklonjena imena Bošnjaka, uklesan spomen-krst i ostavljena samo imena srpskih i jevjerskih žrtava s tog područja.

– Na ovaj način, žrtve Drugog svjetskog rata se nacionalizuju – navedeno je u knjizi.

Navedeni su također primjeri spornih spomenika pojedincima iz proteklog ili ranijih ratova. Među takvima su spomen-ploča Ratku Mladiću podignuta na području Istočnog Novog Sarajeva, koja podsjeća na datum kada je taj osuđeni ratni zločinac izvršio smotru dva bataljona u proteklom ratu u BiH, kao i spomenik ozloglašenom četničkom vođi iz Drugog svjetskog rata Draži Mihailoviću, podignut na području Dobruna kod Višegrada.

U knjizi je naveden i primjer zidne spomen-ploče u Sarajevu s ugraviranim imenom Mušana Topalovića Cace, kontroverznog komandanta Desete brdske brigade.

U poglavlju knjige o Republici Hrvatskoj, navedeni su i primjeri spomenika pripadnicima ustaškog pokreta, rečeno je na promociji.

Spomenik u Slunju Juri Francetiću, ustaškom komandantu predstavljenom kao vitez, koji je podizan pa uklanjan te sveden samo na mjesto na koje su poštovaoci i dalje donosili svijeće, jedan je od takvih primjera. Takav je i spomenik Mili Budaku na Svetom Roku, jednom od najbližih saradnika Ante Pavelića, kojem je komunistička historiografija pripisala, mada ne i sasvim dokazala, slogan: „Srbe na vrbe“ te izjavu da će ustaše protjerati trećinu srpskog stanovništva, trećinu preobratititi, a preostalu trećinu ubiti. Tokom 2012. godine, na lokaciji s koje je uklonjen ovaj spomenik u Budakovom rodnom mjestu, mogao se vidjeti križ s posvetom: „Žrtvama Bleiburga, Križnog puta i komunističkog terora“ zajedno s vijencem u znak sjećanja na Budaka i njegovu kćerku. Knjiga donosi i fotografiju nastalu u mjestu Bilice kod Šibenika 2016. godine, na kojoj je na novoizgrađenom molu postavljena ploča s oznakom „Mol dr. Mile Budaka, hrvatskog književnika i domoljuba“.

Analizirani spomenici u Hrvatskoj podijeljeni su u knjizi u četiri cjeline – na one što veličaju ustaše i njihove simbole, one iz Prvog te Drugog svjetskog rata, spomenike Josipu Brozu Titu, potom žrtvama Domovinskog rata te srpskim žrtvama iz ovog rata.

Sporenja često izazivaju obilježja podizana u znak sjećanja na Josipa Broza Tita, rečeno je na promociji.

Edvin Kanka Ćudić izjavio je da su u odabir spomenika za analizu u predstavljenoj knjizi uzeti oni što su izazvali oštre reakcije u javnosti te doveli do sukoba i podjela u zajednici. Takve spomenike je javnost okarakterizirala spornim, odnosno kontroverznim, jer su posvećeni herojima koje druga etnička grupa smatra zločincima, jer svojim izgledom i simbolikom vrijeđaju druge u zajednici, jer krivo pokazuju događaje iz prošlosti itd.

Praksa je pokazala da postoji znatan broj ovakvih spomenika, ali je ova analiza obuhvatila uglavnom one koji su izazvali veliki interes i negodovanje javnosti, dugoročne polemike, ali i reagovanje lokalnih i državnih vlasti, kazao je Edvin Kanka Ćudić, predsjednik UDIK-a.