Ućutkivanje Martine Mlinarević jasna poruka i za druge

Ne želim ništa komentarisati. Užasno je živjeti u Hercegovini i sve što se govori vezano za promociju je laž – kazala je u neformalnom telefonskom razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE) bosanskohercegovačka književnica Martina Mlinarević, nakon što joj je prije četiri dana otkazana promocija knjige u hercegovačkom gradiću Čitluku, zakazana za 20. avgust.

Knjiga “Huzur”, koja je predstavljana posljednjih nekoliko mjeseci širom regije i Bosne, ali ne i Hercegovine, u kojoj spisateljica opisuje svoju borbu sa zloćudnom bolešću, naišla je na više nego dobar odziv kod publike.

Jedini grad u Hercegovini, u kojem je knjiga ugledala svjetlo dana bio je Mostar.

Otuda i njena pohvala za organizatore, kako piše na svojoj Facebook stranici, da je pozovu da “Huzur” predstavi i u okviru Evergreen Festa u Čitluk

Nakon što je najavljena promocija, na plakatima i službenom programu, piše Martina, njen srednjoškolski prijatelj Anđelko, jedan od organizatora, joj je saopštio kako promociju mora otkazati zbog prijetnji.

“Dobijali su prijetnje od ljudi, a zatim i od sponzora. A kad se upletu lafo veliki igrači … lete glave, lete avioni, lete zabrane. Festival koji traje mjesec dana, godinama, na kojem se izmijenja stotine izvođača, performera, umjetnika, festival Hercegovine, iz mog komšiluka, ima za problem moju književnu večer. Uz udaljavanje mojih knjiga iz hercegovačke knjižare prije par mjeseci, ovo je novi direktni udar na moj rad i egzistenciju u okruženju u kojem živim, gdje su mi rad i egzistencija apsolutno onemogućeni”, napisala je, između ostalog, Martina na Facebook profilu.

S druge strane, Anđelko Bradvica, jedan od organizatora, za RSE kaže kako je po objavi programa bio suočen sa negodovanjem publike, dobacivanjem, kako naziva te istupe, zbog čega je reagovao “preventivno”.

Na upit RSE da li je dobijao prijetnje, Bradvica odgovara: “To su sve bila dobacivanja, politička dobacivanja. Bilo je u smislu: ‘Šta će vam Komšićeva mala’. Svjesni smo da su to osobe nahuškane zbog nekih njenih izjava. Nakon te neke atmosfere, ja sam je kontaktirao osobno i komunicirali smo preko sms poruka. Ja sam iznio našu zabrinutost”.

RSE je pitao Bradvicu – može li se govoriti da su podlegli političkim pritiscima?

“Mi smo u zadnje dvije godine imali vrlo neugodna iskustva gdje je publika reagirala na te neke viceve od izvođača i imali smo situaciju gdje smo morali sprečavati nerede. Iz tog razloga i jesmo obavijestili Martinu o čemu se radi”, pojašnjava Anđelko Bradvica.

Nakon što je Martina objavila tekst o “izbacivanju” knjige sa festivala, na Facebook profilu se pojavilo na hiljade komentara. Najveći dio građana joj iskazuje podršku, no ima i onih koji je zovu najprogrdnijim imenima, prijete i psuju.

No, psovke i uvrede koje dobija su najmanji problem sa kojim se Martina danas suočava, smatra psiholog Srđan Puhalo. Prema njegovim riječima, mnogo veći problem je šutnja tzv. pristojnih ljudi, sredine u kojoj živi i gdje joj se iz knjižara izbacuju knjige, gdje joj je sužen životni prostor i to samo zato što misli drugačije.

“To je ono što je strašno, kada u jednom trenutku shvatite da ste sami, prepušteni sebi i da lajkovi nisu dovoljni, već da očekujete da neko digne glas zbog vas i u ime vas. E, bojim se da nam to nedostaje, jer danas je to Martina, sutra mogu biti ja ili bilo ko drugi samo zato što se nekome ne sviđa šta i kako mislite i govorite. To nije stvar samo Hercegovine, ja mislim da je to stvar Bosne i Hercegovine, čak i regiona, jer ako ućutkaju nju, to je jasna poruka i svima ostalima da nije baš dobro da budu kao Martina”, ocjenjuje Puhalo.

Zašto je Martina Mlinarević nepoželjna u Čitluku?

Istovremeno, profesor na mostarskom Sveučilištu, Slavo Kukić, dodaje da se rad Martine Mlinarević u Hercegovini prati i to po principu:

“Ako nisi sa nama, a biti sa nama znači biti na sustavu vrijednosti kojeg diktira Dragan Čović i HDZ (Hrvatska demokratska zajednica op.a.), ti si nacionalni izdajnik i ne zaslužuješ nikakvu pažnju, naprotiv, zaslužuješ svu društvenu osudu. Takav društveni ambijent ignorira pravo čovjeka da drugačije misli od ‘krda, mase, gomile’. Takav društveni ambijent vrlo često se služi prijetnjama i zastrašivanjima”.

Tamo gdje je strah, nastavlja profesor Kukić, ljudi mogućnosti javnog manifestiranja vlastitog mišljenja pretpostavljaju logici ‘ne talasanja i čuvanja sebe i svoje porodice’.

“I ta logika je što se prostora Hercegovine tiče dominantna. Njoj se otima jedan broj pojedinaca, ljudi čija je moć, u smislu učinkovitosti, irelevantna, jer svi oni koji su se odupirali su poklekli. Ne treba osloboditi odgovornosti ni one koji takvu logiku omogućuju. Zapravo, gledate danas ko se tome suprotstavlja. To je šačica pojedinaca i svi oni su zaradili status hrvatskih nacionalnih izdajnika. Ja imam sreću da sam u toj grupi ljudi, kojom srećom da nas je više, onda bi takva moć bila radikalno manja i umjesto ambijenta u kojem živimo, straha i apsolutne šutnje, imali bi drugačiji ambijent za koji bi se moglo reći da je evropski ambijent, u kojem bi se moglo reći kako Hrvati, doista, zaslužuju prefiks evropskog naroda. U ovom momentu nisam siguran da se taj prefiks koristi sa opravdanjem”, zaključuje profesor Kukić.