Ubili su mu devet članova porodice, on je ubicama oprostio

Proljeće u selu Skočić kod Zvornika Zijo Ribić nekada ljepše pamti. Danas osjeća prazninu. Porodičnom kućom Ribić ne odjekuje više dječiji smijeh, samo sablasna tišina. Nema više ko da u njoj živi.

“Svaki put kad dođem ovdje, probude mi se sjećanja kada sam bio dijete, kada sam se igrao ovdje sa sestrama, bratom, ostalom djecom. Kada sam bio sa familijom tu. Ovdje sam imao jedan lijep život. Ne samo ja, već čitavo selo”, priča za televiziju N1 Zijo Ribić.

Ubijena mu je kompletna porodica. Otac, majka, šest sestara i brat. On je preživio strijeljanje. Sam se bori kroz život ne znajući šta je roditeljska, bratska, sestrinska, pažnja.

“Vrlo mi je teško jer bih želio kao i ostali da imam brata, sestru, da se posvađamo, da se ljutimo jedni na druge. Nedostaje mi puno toga. Ali život ide dalje. Ja moram da se borim sam i da pričam istinu, ne samo za svoju familiju, već za kompletno selo”, dodaje Ribić.

Praznina se osjeća i u zvorničkom naselju Đulići iz kojeg je ubijeno 700 muškaraca. Ostale su žene sa djecom čitav život tražeći pravdu.

“Željela bih da se zna ko je zločin učinio, šta je bilo, kako je bilo. Mora neko odgovarati za nekoga. Ne može biti samo nestali kao da ih je neko u vodu bacio”, kaže Paša Selimović.

“Izgubila sam muža, ostala sama sa četvero djece. Što se tiče presude, želim samo pravično da se osudi”, govori Šifa Musić.

“Da i taj svijet zna. Kad je on bio sposoban povezati mirovne snage, šta ćeš očekivati od njega. Koliko god da ga osude, malo je”, kazala je Hajra Krupić.

Za Ziju pravde nema. Da bi nastavio dalje, morao je, kako kaže, oprostiti dželatima svoje porodice.

“Trebamo oprostiti jedni drugima da idemo naprijed. Zaboraviti ne možemo niti želimo niti hoćemo. Ali da bismo živjeli nekim normalnim životom svi kao nekada, bar upola, jednostavno moramo da oprostimo”, naglasio je Zijo Ribić.

Sa područja Zvornika ubijeno je oko 2.000 osoba. Do sada je 1.509 identifikovano, a za ostalima se još traga.

Selo Skočić danas je prazno. Ovdje više ne živi ni jedna porodica. Ostale su samo prazne i puste kuće koje svjedoče da je ovdje nekada života bilo.