U vodotocima teški metali, u inspekciji – muk. Ugalj koji se iskopa izvoze u Srbiju

Mještani sela Medna nadomak Mrkonjić Grada, već dvije godine se bore sa investitorom koji je početkom 2021. godine dobio dozvolu za otvaranje rudnika. Sva nadležna ministarstva dala su zeleno svjetlo, kao i opština Mrkonjić Grad, ali je nakon gotovo dvije godine stanje katastrofalno.

„Uništeno je sve. Pate mještani ovog sela. Voda je zagađena, ovo je stvarno jadno i žalosno što rade. I ovo stoke što ima i nas par kuća, nemamo gdje da napajamo… Jad i čemer. Ne smiješ kravu izvesti. Jadno i žalosno”, kaže za DW mještanka Medne Radmila Klepić, koja poziva kako kaže, bilo koju vlast da im pomogne, jer ako se ovo nastavi neće ostati niko u selu.

Ugrožen cijeli sliv Sane

DW je pisao o ovom problemu još prošle godine kada su stigli prvi rezultati o zagađenim vodotocima u kojima je teških metala bilo stotine puta više od dozvoljenog broja. Takođe, DW je pisao o povezanosti kompanija i vlasti u Republici Srpskoj o političkim „nalozima” za isporukom Srbiji što je više moguće uglja, bez postavljanja bilo kakvih uslova.

Ipak, sada je situacija postala opasna po zdravlje stanovništva ne samo Medne već i na potezu cijelog sliva Sane kroz Ribnik, Ključ i Sanski Most.

Prije godinu dana rezultati uzorkovane vode u potoku Grabovac koji izvire kod rudnika i uliva se u Medljanku, a zatim dalje u rijeku Sanu, pokazivali su visoke vrijednosti teških metala. Ispitivanja su tada vršena po nalogu ekoloških udruženja jer je inspekcija to radila samo „uvidom”, a ne uzimanjem uzorka, te utvrdila da nema zagađenja. Prisutnost teških metala i dalje je velika.

„Prošle godine smo izvršili uzorkovanje vode i utvrdili prisustvo jalovine i teških metala i kategorizacija vode je bila pet. Dakle taj vodotok po tim parametrima spada u otpadne vode. Novo uzorkovanje smo izvršili prije 15 dana i dobili smo gore podatke, posebno u rijeci Sani gdje je utvrđena nedovoljna količina kiseonika“, kaže Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu, napominjući da je to pogubno za kompletan biljni i životinjski svijet u cijelom slivu.

A u slivu se nalaze Ribnik, Ključ, Sanski Most, odakle mjesecima upozoravaju na promjenu boje rijeke koja se nekada mogli piti. Od inspektorata Republike Srpske tražili su informacije o stepenu zagađenosti ali ih još nisu dobili, iako su uzorci uzeti još u januaru.

Ima li iko u državi?

„Bila siva, žuta, crvena, neodređeno. Prođe, pa opet. Sve zbog rudnika Medna. Bilo je i više komada mrtve ribe”, priča Dragan Gajić iz Ribnika dok pokazuje na rijeku Sanu, na kojoj se održavaju i takmičenja u sportskom ribolovu sa učesnicima iz cijelog svijeta.

„Ima li iko u državi da to može regulisati. Znate li vi koje je to bogatstvo. Ja sam to pio prije 30 godina. I kada dođu sa strane, kažem im nemoj slučajno da pijete“ kaže Gajić, ogorčen što niko ne reaguje.

Reaguju pojedinci, poput nezavisnog odbornika u skupštini Mrkonjić Grada Sergeja Milanovića, koji kaže da je na sceni bezvlašće na koje građani zbog lične bezbjednosti ne smiju reagovati. Kaže da nema sluha kod nadležnih iz opštine i investitora da se sjedne za sto i pokuša vratiti kvaliteta vode na ovom prostoru.

„S obzirom da oni u opštini daju saglasnost i zagovaraju rudarenje, sada neka preuzmu odgovornost za ovo što se dešava u Mednoj. Nama su došle naše analize vode. Rudnik radi, mašine su tu, ovdje nema ništa apstraktno, istraga je vrlo jednostavna. Potrebno je podignuti krivične prijave protiv odgovornih lica za ugrožavanje zdravlja stanovništva“, kaže Milanović, tvrdeći da je vlast u sprezi sa organizovanim kriminalom, a da rudnik vode oni koji su sumnjivi sa aspekta bezbjednosti.

Inspekcija ćuti

„Svašta se priča ko vodi rudnik, da je u vlasništvu nekoga iz Srbije. Tačno je da ruda odlazi u Srbiju, a da kamioni voze teret veći i za 30 tona od dozvoljenog, što se ne bi moglo desiti da je sve legalno“, kaže Milanović, navodeći takođe kao argument ignorisanje Inspektorata Republike Srpske.

A u Inspektoratu RS muk. Iako su uzeti uzorci, još nema odgovora na pitanje kakav je stepen zagađenosti i da li bi na osnovu toga rudnik trebalo zatvorili, kao što je zbog propusta bio zatvoren prije dvije godine jer je radio bez dozvole. U odgovoru iz Inspektorata koji je DW dobio prošle godine, navedeno je da je rudnik mrkog uglja Medna bio predmet kontrole rudarske, ekološke, vodne i saobraćajne inspekcije, da je ekološka inspekcija tada privremeno zatvorila rudnik nekoliko mjeseci jer u tom trenutku nije imao koncesiju.

„Što se tiče zagađenja vode, inspekcija nije pronašla „nikakva zamućenja“. Uredbom o kategorizaciji nisu obuhvaćeni potoci , tako da uzorci nisu ni uzimani“, rečeno je za DW tada iz Inspektorata. Odgovor su novinari DW-a zatražili i sada, ali ga nisu dobili.

Međutim, prema Uredbi u članu 29. sve pritoke, koje nisu obuhvaćene kategorizacijom prema članu br. 27. i tabelom 7, svrstavaju se u prvu kategoriju čije vode treba da imaju visok status kvaliteta. Takođe, inspektor tada nije naveo da potoci nisu obuhvaćeni Uredbom, već naveo da nema zagađenja vode.

„Sve po zakonu”

Iz kompanije „Medna NV“, rekli su da sve rade po zakonu, a to poručuju i iz resornih ministarstva koja su izdale dozvole za rad. Svu odgovornost sada prebacuju na inspekciju, iz koje ćute. Prije godinu dana u jeku najvećih radova, kada su ispitivanja takođe pokazala visok stepen zagađenja, iz kompanije Drvo – Export iz Teslića, koja otkupljuje ugalj i Medne i koja vrši radove za njihove potrebe, rekli su za DW da je sve urađeno u skladu sa zakonom.

„Čak je jedan broj mještana dobio obeštećenje iako nije postojala zakonska obaveza da se tretiraju njihove parcele, ali je to učinjeno da bi se osigurala bolja atmosfera i saradnja sa lokalnom zajednicom, što je i postignuto. Te primjedbe su paušalne i u osnovi neopravdane, što su utvrdili i nadležni organi”, rekli su nam u ovoj kompaniji, odbacivši navode nevladinih organizacija o zagađenju.

Za stanovništvo udaljeno pedesetak kilometara na kompletnom slivu rijeke Sane, u Ribniku, Ključu, Sanskom Mostu, stanje je kažu ravno ekocidu. Ukoliko se eksploatacija nastavi na ovaj način ne isključuju mogućnost protesta. Neđo Stanišić iz Udruženja sportskih ribolovaca „Ribnik”, problem vidi u nepoštovanju ekološke dozvole koju ima rudnik, jer se uništava biodiverzitet na ovom prostoru.

Ako se nastavi…

„Kod nas se osjeti manji odziv ljudi od prošle godine. Plaše se. Prijavili smo inspekciji ali odgovor još nismo dobili. Znamo da su izašli na teren. Zašto niko neće da postavi cijevi i sprovede te potoke? To je investitoru ništa, a završili bi cijeli posao“, kaže Neđo, navodeći da je nesporno manje ribe u Sani od kada je rudnik počeo sa radom. Sa njim se slaže Momčilo Todorović, koji dok peca upozorava na moguće posljedice.

„Ovdje ima pastrmke, lipljana, mladice i klena. Ako bi se moglo to zabraniti… rijeka je bila mjesec dana mutna. Ako bi se tako dalje dešavalo, bojim se da bi riba bila uništena”, kaže Todorović.

Ministarstvo energetike i rudarstva RS je sa pravnim licem Medna NV iz Mrkonjić Grada zaključilo ugovor o koncesiji na lokalitetu Medna još 2018. godine. Dvije godine kasnije okončana je faza istraživanja, a nakon pribavljanja svih mišljenja ušlo se u postupak dodjele koncesije, nakon čega je Komisija za koncesije dala pozitivno mišljenje.

Resorno ministarstvo je nakon toga odobrilo izvođenje rudarskih radova kao i rješenje o upotrebi rudarskog objekta na ovom lokalitetu. I Ministarstvo ekologije RS je izdalo ekološku dozvolu koja je za predstavnike ekoloških udruženja i mještana sporna, ali i oni sada cijelu stvar prepuštaju Inspektoratu RS, iz kojeg se ne oglašavaju na novinarske upite ali ni za zahtjeve mještana.