U selima Srebrenice pamte Mensura i Salku čije su kosti zazidane ispod fontane u Brčkom

Obnovljena, ali prazna. To je kuća u kojoj je nekada živjela porodica Mensura Nukića.

Mensurovi posmrtni ostaci su pronađeni ispod fontane brčanskog ljekara Nebojše Mraovića prošle godine. On je jedan od oko 8.000 ubijenih Bošnjaka u genocidu 1995. godine kojeg je počinila Vojska Republike Srpske.

Njegovi i posmrtni ostaci Salke Hadžića zakopani su prije 11 godina, nakon čega je Mraović iznad njih izgradio betonsku fontanu.

Mensur je iz Cerske, sela udaljenog četrdesetak kilometara od Srebrenice.

U selu ne živi nijedan član Mensurove porodice. Vratilo se stotinjak prijeratnih mještana, piše Radio Slobodna Evropa.

Salko je iz Nove Kasabe, sela koje se nalazi 30 kilometara od Srebrenice.

Mensurovi i Salkini skeletni ostaci su pronađeni u masovnoj grobnici u blizini Cerske.

Radi se o jednoj od prvih otkrivenih masovnih grobnica na istoku Bosne i Hercegovine nakon srebreničkog genocida.

Nepotpuni skeletni ostaci Salke Hadžića, ukopani su 2022. godine, a Nukića 2011. godine u Memorijalnom centru Potočari. Oni koji su pronađeni u Brčkom biće dodani nakon kolektivnog ukopa u Memorijalnom centru Potočari, 11. jula ove godine.

Ko je bio Mensur Nukić?

Mensur Nukić rođen je 1975. godine u okolini Cerske. Kada je Vojska Republike Srpske 1993. godine izvela napad na to selo, oko 6.000 stanovnika izbjeglo je u Srebrenicu.

Među njima je bio i Mensur. U julu 1995. godine nakon što je Vojska RS ušla u Srebrenicu, oni koji su se zatekli u tom gradiću, na istoku Bosne i Hercegovine, krenuli sa ka nekoliko kilometara udaljenim Potočarima gdje je bila smještena UN baza.

Muškarci su se odvojili od žena i djece u pokušaju da preko šuma dođu u mjesto pod kontrolom Armije BiH.

Na tom putu bio je i dvadesetogodišnji Mensur. Njega je posljednji put, kako kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE), vidio njegov komšija iz Cerske, Lutvo Ahmetović.

“Bio je veoma sposoban momak. Grupa se osipala – neko je bio ubijen, neko zarobljen. Poslije sedam dana lutanja planinom Udrč i stalnih zasjeda, samo nas sedmorica bili smo nadomak slobodne teritorije. Ja sam bio ranjen. Ne znam šta se desilo sa Mensurom”, priča Lutvo koji danas živi u Cerskoj, gdje se vratio prije 20 godina.

Mensurova porodica, kaže Lutvo, živi daleko od rodnog sela.

Njegov brat Idriz bio je prije nekoliko dana u Tuzli, kada mu je saopšteno da su skeletni ostaci njegovog mlađeg brata bili ispod fontane u Brčkom.

“Mensurov otac Redžo bio je 40 i više godina imam u jedinoj džamiji u Beogradu. Sada je u Sarajevu”, navodi Lutvo Ahmetović, napominjući da je u selu tokom rata devedesetih godina prošlog vijeka ubijeno oko 850 mještana.

Ko je bilo Salko Hadžić?

Salko Hadžić imao je 27 godine kada je ubijen u genocidu. Kuća njegove porodice nalazi se Novoj Kasabi. Nije obnovljena i u ruševnom je stanju.

Muški članovi njegove porodice su ubijeni 1995. Preživjela je jedino sestra koja živi u Americi.

“Dobro se sjećam Salke i njegovih ukućana. Salko je ubijen u genocidu, a tada je ubijen i njegov otac Hasan. Majka je umrla prije nekoliko godina”, kaže Rusmira Hadžić iz Nove Kasabe.

Ističe i da je u genocidu ubijen i njen otac, čiji posmrtni ostaci su pronađeni u tri masovne grobnice.

Enver Jakubović se vratio prije dvadesetak godina u Novu Kasabu. Tu je otvorio gostionicu.

Kaže kako se već danima u selu prepričava slučaj skrivanja posmrtnih ostataka njihovog sugrađanina Salke ispod fontane brčanskog ortopeda.

“Ja sam odrastao sa Salkom, družili smo se, bio je dobar momak, drug, prijatelj i žalim zbog svega što mu se desilo, što je tako završio. To zdrav razum ne može da shvati šta se desilo poslije toliko godina. Svi ovdje smo potrešeni kad smo čuli šta se desili sa ostatkom njihovih posmrtnih ostataka. To je van svake pameti šta je uradio taj ljekar iz Brčkog”, kaže on.

Kako se živi u Cerskoj i Novoj Kasabi?

Većina kuća u Cerskoj selu je obnovljena, ali prazna. Osnovnu školu do petog razreda pohađa oko 15 učenika. Izgrađena je i igraonica za djecu.

Selo nema prodavnicu, a jednom mjesečno u Cersku dolazi porodični ljekar.

Po namirnice idu desetak kilometara u susjedno selo, ili Bratunac, najbližu opštinu.

Većina mještana se bavi poljoprivredom i stočarstvom. Na livadama su primjetna stada ovaca, a ima i onih koji se bave mljekarstvom.

U Novoj Kasabi živi oko 40 prijeratnih stanovnika. I oni se bave poljoprivredom, ali za razliku od Cerske, imaju prodavnicu prehrambenih proizvoda.

U ovom selu nastavu pohađa i stotinjak učenika iz Konjević Polja. Tu se nastava odvija po bosanskom planu i programu, jer obrazovni sistem Republike Srpske ne priznaje bosanski jezik, već ga naziva jezikom bošnjačkog naroda. Tome su se usprotivili roditelji djece iz Konjević Polja, zbog čega već desetak godina djecu podučavaju prosvjetni radnici koji dolaze u Novu Kasabu iz Kantona Sarajevo.

Kako su pronađeni posmrtni ostaci Mensura Nukića i Salke Hadžića?

U septembru prošle godine u dvorištu porodične kuće ljekara Nebojše Mraovića u Brčkom su pronađeni posmrtni ostaci žrtava genocida.

Radi se o nekompletnim posmrtnim ostacima koji su bili zabetonirani u fontani u dvorištu privatne kuće u Brčkom, što je utvrdio Institut za nestale osobe BiH nakon ekshumacije i DNK analize.

Ekshumacija posmrtnih ostataka je urađena 21. septembra prošle godine.

Prema informacijama kojima je Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine tada raspolagao, posmrtni ostaci žrtve su doneseni u Brčko neposredno nakon rata.

Mraović je ranije za RSE rekao da ne vidi ništa sporno u cijelom slučaju, navodeći da su kosti korištene za “planiranje operacija”.

Iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine su kazali za RSE 19. februara da ova pravosudna institucija i dalje radi na istrazi koja se odnosi na cijeli slučaj, te da još nemaju nove informacije.

Porodice Mensura Nukića i Salke Hadžića su dale saglasnost za reekshumaciju koja će se obaviti poslije ukopa u julu ove godine u Memorijalnom centru Potočari. To znači da će njihovi posmrtni ostaci biti dodani ranije ukopanim posmrtnim ostacima.

Prema Krivičnom zakonu Brčko distrikta, ako neko neovlašteno odnese, sakrije ili premjesti tijelo ili dio tijela, biće kažnjen novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

Kazne su iste u Federaciji BiH, dok je u Republici Srpskoj moguća zatvorska kazna do dvije godine.

Krivični zakon BiH se ne bavi ovim, ali propisuje zatvorsku kaznu do tri godine u slučaju da osoba ne prijavi mjesto masovne grobnice.

Skoro tri decenije nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini, još se traga za 7.597 nestalih osoba, od čega 1.200 samo u Srebrenici.