U pet osnovnih škola u USK-u upisano 187 djece migranata i izbjeglica

Djeca migranata, izbjeglica i tražilaca azila, koja se trenutno nalaze u prihvatnim centrima u Unsko-sanskom kantonu, krenula su u školu. Njih 187 upisano je u pet osnovnih škola, a nastavu trenutno pohađa oko 40 djece.

Za ostale se čeka ljekarski nalaz o njihovom zdravstvenom stanju.

Formirani su integracijski razredi, podijeljeni po starosnim grupama, a radi se po Heart programu u okviru kojeg djeca uče bosanski jezik kroz igru i umjetnost.

Heart metodologija djeci izloženu stresu ili koja su preživjela neka traumatska iskustva, pomaže da pronađu nove načine da uče i podijele svoja osjećanja i iskustva koristeći umjetnost.

Nakon evaluacije bit će odlučeno koja će djeca biti uključena u redovan nastavni proces.

-Mi želimo da što veći broj djece što prije bude uključen u redovnu nastavu, da idu sa svojim vršnjacima da ne budu izdvojeni iako su oni u istim školama. Tako da nama je to neki generalni plan – kaže službenica za obrazovanje pri UNICEF-u Amila Madžak.

Do tada, kako je rečeno, moraju savladati bosanski jezik.

Edina Mehić, pedagog u OŠ Prekounje koja je formirala tri pripremna razreda u kojima nastavu pohađa 24 djece iz privremenih migrantskih kampova, kaže da su u programu Heart djeca u tri grupe raspoređena po uzrastu.

U svakog grupi s njima radi po jedna nastavnica, a zastupljena je i predmetna nastava, tako da djeca osim Heart aktivnosti, imaju bosanski jezik i tjelesni također kao predmet.

Učenje bosanskog jezika za Dunju iz Afganistana ne predstavlja problem. Na putu dugom pet godina od domovine do BiH naučila je šest jezika. Da savlada bosanski pomaže joj Maja, desetogodišnjakinja koju je upoznala u ljetnoj školi. Zauzvrat Dunja Maju podučava urdu jeziku.

S vremenom su ove djevojčice postale najbolje prijateljice. Priželjkuju da jednog dana idu u isti razred i da Dunja sa svojim roditeljima ostane živjeti u Bihaću.

Za djecu migranata škole su trenutno najsigurnije mjesto. Samo tu su opet djeca, daleko od zabrinutosti za budućnost koja muči njihove roditelje, daleko od traume i stresa proživljenog na putu dugom i po nekoliko hiljada kilometara.