U Goraždu obilježen Dan sjećanja na ubijenu djecu: “Moj Haris bi danas imao 37 godina”

U Goraždu je danas obilježen Dan sjećanja na ubijenu djecu u periodu 1992 -1995. godina, a tim povodom u BPK-u Goražde proglašen je Dan žalosti.

Prije tačno 31 godinu, početkom agresije na ovaj grad, 14. maja 1992. godine u Goraždu je počinjeno prvo ubistvo djece. U tadašnjoj ulici Sandžačkih brigada ispred zgrade su ubijeni Mirsad Ćulov (15) i Selvira Suljović (16).

Tokom opsade duge 1336 dana nastavljena su kontinuirana ubistva djece.

Četverogodišnja Amila Žunić ubijena je 25. maja 1994. godine.

-Amila je jedva čekala da krene u školu, bila je toliko znatiželjna i vesela. Znate kako je imala plavu kosu kao ona djevojčica sa čokolade Seka. Lijepo moje dijete, nedužno. Pričala bih vam danima o njoj, a ubili su je na dan mladosti. Sve ove godine teških iskušenja i gubitaka sam uspjela svladati. Ubili su mi jedino dijete, a ja sam hrabra, mogu doći ovdje na spomenik jer moramo pamtiti – kazala je majka ubijene djevojčice.

Roditelji ubijene djece zahvalni su institucijama što su odlučile da jedan dan u Goraždu bude posvećen ubijenoj djeci. Zajedno sa brojnim građanima i zvaničnicima porodice su položile cvijeće na spomeniku i odale počast ubijenoj djeci.

-Moj Haris bi danas imao 37 godina. To je odrastao čovjek, koji bi imao djecu, porodicu, posao. A ubijen je. Mi roditelji ovu bol proživljavamo svaki dan, ali kad nas nestane, generacijama koje dolaze mora neko pričati i zato mi je drago da konačno ima ovaj dan, za našu ubijenu djecu – kaže Mirsada Čaušević.

U organizaciji Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, organizirana je i javna tribina na kojoj su govorili stručni saradnici Muamer Džananović i Ermin Kuka.

-14. maja 1992. kada je počinjeno prvo ubistvo djece u gradu agresori su krenuli u žestoku ofanzivu s ciljem da ‘očiste Goražde’ kako navode u dokumentima, a u tome su učestvovale snage iz Čajniča, Foče, Rudog i Užičkog korpusa. Usljed tih operacija počinjeno je i prvo ubistvo djece u gradu kada su ubijeni 15-godišnji Mirsad Ćulov i 16-godišnja Selvira Suljović. U tom zločinu ubijen je i Adem Hubanić (1963), a ranjeni Selvirin brat Saudin (1983) i njen otac Ibrahim (1932). Selviri je tokom agresije ubijena majka – kazao je Muamer Džananović.

Tokom opsade Goražda je ubijeno najmanje 120, a ranjeno 428 djece. Džananović ističe da je važno istaći da su među 149 djece čija su imena ispisana na spomen obilježju i djeca koja imaju direktnu ili indirektnu vezu sa Goraždem, ali su ubijana i na prostorima drugih općina.

-Ja ne želim govoriti o djeci kao broju, već kao nekome koga trebamo da se sjećamo i razmišljamo o tome ko su ona bila, zašto su ubijena, ko im je još ubijen u porodici, kako su se zvali, kako su izgledali. Pitajmo se barem jednom u godini šta smo učinili za njihove roditelje, srodnike, srodnike svih žrtava. Traume koje su oni preživjeli su transgeneracijske i mi kao zajednica moramo da budemo svjesni toga – poručio je on.

Nadležnim institucijama uputio je inicijativu da se konačno formira i profunkcioniše Udruženje roditelja ili srodnika ubijene djece.

Povodom Dana sjećanja na ubijenu djecu Goražda, u gradskoj galeriji je postavljena izložba skulptura “Majka” autora Jakuba Hubjera.

Program obilježavanja Dana sjećanja nastavlja se i sutra, kada će biti organiziran performans “Da rata ne bude”.