U eri novih tehnologija strip u BiH se ne predaje

U Bosni i Hercegovini je ljubav prema stripu bila generacijska stvar. Znalo se ko preferira kakve stripove.

Danas, u vrijeme novih tehnologija, mlade generacije nisu toliki zaljubljenici u strip kakvi su nekad bili njihovi roditelji. Ipak, ima onih koji interes prema ovom tipu likovne umjetnosti prenose na djecu.

U cijeloj državi postoji samo jedna striparnica – u Sarajevu na Baščaršiji. Otvorena je prije tri godine, a pored prodaje bavi se i licenciranim izdavanjem stripova.

“Poslije 20-ak godina pauze vidi se razlika u generacijama koje sada čitaju stripove. Uglavnom su to ili stariji preko 35-40 godina koji su čitali prije i nastavili gdje su stali, ili su to mlađe generacije koje su se tek sada pojavila i koje su, ili naslijedile od roditelja naviku čitanja stripova, ili su u svom društvu ili školi vidjeli da njihovi drugovi čitaju, pa su se onda sami okušali u tome”, kaže RSE Almir Šehalić, osnivač izdavačke kuće i striparnice Agarthi Comics.

Mnogi klinci skloni crtanju u djetinjstvu, crtaju i strip ili junake iz crtića. Međutim, mali je broj onih koji su ovu zanimaciju pretvorili u zanimanje.

Filip Andronik

“Važno je ne prestati crtati bez obzira što tvoja okolina ne shvata to što radiš ili tvoji prijatelji razmišljaju da je bolje naći neki drugi stalni posao poput prava, bankarstva.

Dakle, treba nastaviti crtati i vremenom ćeš doći do kruga ljudi koji se bave istim poslom ili u ovom slučaju strip-crtača. Upravo na jednom takvom festivalu stripa bio je i jedan agent francuskih izdavača. Kad je vidio moje radove rekao je: ‘Ovo dobro izgleda. Proslijediću svojim izdavačima’, i od tako je sve krenulo”, kaže Filip Andronik, strip-crtač iz Sarajeva.

Enis Čišić, takođe iz bh. prijestolnice, crta stripove od prvog razreda osnovne škole.

“Tada sam došao do nekih strip izdanja, između ostalih, tu su bila i neka ‘Marvelova’ izdanja. Sjećam se da sam se nakačio na crtača koji se zove John Buscema. Svidjelo mi se kako je on crtao anatomiju i kako su mu kadrovi bili dinamični. Već tada sam počeo da ‘kopiram’ taj njegov stil crtanja i sastavljam neke svoje stripove iako u to vrijeme nisam razumio dizajn stranice stripa, nego sam kadrove redao skoro kao storyboard za film. To su moju počeci i nisam nikad stao za crtanjem, a od prošle godine se i profesionalno bavim crtanjem stripova”, ističe Enis Čišić.

U regionu ima mnogo više striparnica nego u Bosni i Hercegovini, navode naši sagovornici. Ali, upornošću istinskih zaljubljenika, strip opstaje i u BiH.

Almir Šehalić

“U regionu je uopšte jako malo ljudi i firmi koje se bave stripom. Na žalost, u Bosni i Hercegovini je još uvijek najgore stanje po toj brojnosti. U Hrvatskoj postoji nekih sedam do osam izdavača stripa, u Srbiji ih ima između 12 i 13. Naravno, mi se ne možemo porediti sa njima u tom smislu.

U Hrvatskoj, država podržava izdavaštvo knjiga i stripova pogotovo otkupom tih naslova za gradske biblioteke, a u Srbiji su se izdavači – ili udružili pa rade neka izdanja – ili su uložili u obrazovanje i stvaranje novih mladih generacija koje će to čitati”, kaže Almir Šehalić.

Crtanje stripova može biti unosan posao.

“I dan-danas kad radim strip ljudi kad im kažem da crtam stripove oni kažu: ‘Jel’ to nešto kao Alan Ford?’ Ljudi ne razumiju da sam toliko daleko otišao od Alan Forda. Trenutno crtam strip iz 1880-ih godina što je vremenski period sa kojim nemam nikakvih susreta, dakle tu su kočije, konji, odjeća iz tog perioda, a sve se radi u skladu sa fotodokumentacijom pošto je riječ o dokumentarnom stripu smještenom u Parizu”, navodi Andronik.

Enis Čišić navodi da postoje dvije škole stripa – francuska i američka. “Pošto radim sa Amerikancima mogu reći da su rokovi jako kratki, otprilike za 30 dana se treba uraditi 20-ak strana stipa. Stalno ste u kontaktu sa urednikom i scenaristom. Dobijete scenarij koji nekad opisuje scene, a nekad su samo dijalozi.

Vaš je posao da vizualizirate taj scenarij, odnosno da obratite pažnju i na pripovijedanje likova u stripu. Nakon tih skica, crteži se šalju na odobrenje i ako je sve OK onda se ide na crtanje olovkom i poslije toga tuširanje digitalnom ili tradicionalnom metodom”, pojašnjava Čišić.

Bez obzira na barijere na koje nailaze ovi kreativci, kvalitet se uvijek prepozna.

“Nemoj odustati i samo crtaj, a sutra će se pojaviti prilika da – zato što ćeš postati toliko dobar – živiš od tog crtanja”, zaključuje Filip Andronik.