U BiH stasavaju “genijalci”: Za tri sedmice od pripravnice do šefice kabineta ministra Klokića!?

Odlukom o izboru kandidata za radno mjesto pripravnik-diplomirani politikolog u Ministarstvu za evropske integracije i međunarodnu saradnju po konkursu objavljenom 12. septembra  2019. godine kao kandidat s najviše osvojenih bodova primljena je Marija Vidaković, koja je radni odnos zasnovala 8. oktobra 2019. godine.

Na zvaničkoj internet stranici ovog ministarstva navedeno je da se, uz Vidaković, na konkurs za prijem u radni odnos prijavio i Stefan Glavina koji se, kako je navedeno, nakon i pismenog i telefonskog poziva za intervju pred konkursnom komisijom – začudo nije pojavio.

Formalno-pravno, cijela konkursna procedura provedena je u skladu sa Zakonom o državnim službenicima RS (iako je nepoznat motiv raspisivanja samog konkursa, odnosno da li je sve izvedeno sa „svjesnom namjerom“) i možda i ne bi bila vrijedna pažnje da Vidaković, samo tri sedmice nakon zasnivanja radnog odnosa, nije postavljena za šeficu kabineta Zlatana Klokića, ministra za evropske integracije i međunarodnu saradnju!

Vidaković odabrana na konkursu u oštroj konkurenciji same sebe

Tragom ovog podatka do kojeg je došao tim Inforadara ministru Klokiću uputili smo zvanično pitanje u skadu s kojim je odredbama Zakona o državnim službenicima („Sl. glasnik RS“, br. 118/2008, 117/2011, 37/2012 i 57/2016), ili internim aktima resornog ministarstva, bilo kojim zakonskim uporištem, je Marija Vidaković postavljena za šeficu njegovog kabineta.

Pismeni odgovor od na naš upit nismo dobili. U telefonskoj izjavi za Inforadar ministar Klokić kazao je da će nam „odgovor biti dostavljen u zakonskom roku“. Na naš upita da li bi ipak želio komentarisati imenovanje Marije Vidaković je kazao:

„Ministar ima pravo da imenuje šefa kabineta i dva savjetnika po svom nahođenju. Nijedan zakon nisam prekršio“.

Ipak, Zakon o državnim službenicima u Poglavlju VII jasno propisuje načine obavljanja pripravničkog staža, odnosno njegovog osposobljavanja za rad u organima uprave.

Članom 62 ovog zakona u tački 3 navodi se da: „Pripravnički staž za lica sa završenom srednjom stručnom spremom traje šest mjeseci, a za lica sa završenom visokom stručnom spremom godinu dana.“

U Članu 63 stoji je da „nakon isteka pripravničkog staža pripravnik polaže stručni ispit“, a tačkom A istog člana precizirano je da se:

(1) Pripravnici osposobljavaju za samostalan rad prema posebnom programu stručnog osposobljavanja, koji donosi rukovodilac organa.

Ministar Zlatan Klokić

(2) Rukovodilac određuje mentora koji prati osposobljavanje.

(3) Mentor određuje pripravniku pojedinačan program osposobljavanja i državne službenike koji prate njegov rad u različitim vremenskim razmacima.

(4) Poslije okončanja pripravničkog staža mentor daje rukovodiocu pisano mišljenje o osposobljenosti pripravnika.

Kako je Marija Vidaković uspjela da za samo 21 dan od zasnivanja radnog odnosa prođe posebni program stručnog osposobljavanja, ko je bio mentor koji je pratio njen rad i procijenio da je stekla znanja i usavršila vještine da vodi kabinet ministra Klokića, cinici bi rekli, pitanja su za milion dolara.

No u bh. entitetu Republika Srpska i njenim institucijama (slično je i u entitetu Federacija BiH, ali i na državnom nivou) ovo je samo jedna od sličnih priča i jedna u nizu potvrda da su zakoni za odabrane i nosioce visokih funkcija izvršne i zakonodavne vlasti mrtvo slovo na papiru.

Izvori Inforadara kažu da su uposlenici Ministarstva za evropske integracije i ekonomsku saradnju ogorčeni ovom odlukom ministra Klokića, no javno govoriti nisu spremni. Iz jednostavnih razloga – strah od posljedica, svjesni da „zviždaći“ u pravilu postaju meta progona progovore li imenom i przimenom o kršenju zakona u institucijama u kojima rade.

Inače, Ministarstvo za evropske integracije i međunarodnu saradnju jedno je od najnetransparentnijih ministarstava u Vladi RS kada je u pitanju vođenje poslova i utršaka novca poreskih obveznika. Stoga ćemo podsjetiti da već niz godina poslanici opozicionih parlamentarnih stranaka, novinari i nevladine organizacije uzaludno pokušavaju dobiti podatke kako se troši novac namijenjen za rad predstavništava RS u inostranstvu i koje su ekonomske ili kulturne benefite za ovaj entitet donijeli.

Jedan od najeklatantijih primjera je fantomsko predstavništvo RS u Izraelu, a još je drastičnije prikrivanje podataka o plaćanju lobističkih kuća u Sjedinjenim Američkim Državama o čijojoj „efikasnosti i koristi“ najbolje svjedoče sankcije i stavljanje na crnu listu SAD lidera SNSD-a i člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika i visokog funkcionera SNSD-a Nikole Špirića.