U BiH se ratni zločinci slave ulicama, trgovima, parkovima…

Studentski dom “Radovan Karadžić” na Palama, ulice “Đenerala Ratka Mladića” u Kalinoviku, Janka Bobetka u Posušju i Rasima Delića u Bihaću ili Džamija Mehmeda Alagića u Sanskom Mostu samo su neki od primjera kako su osobe optužene ili osuđene za ratne zločine memorijalizirane u javnom prostoru u BiH u proteklih nekoliko godina, piše Detektor.ba.

Davanje naziva ulicama, domovima ili parkovima u nadležnosti je lokalnih vlasti, za šta zakonski postoji posebna procedura, ipak veoma je rijetko da ulice dobivaju imena po živim ljudima ili ljudima koji su nedavno preminuli. Jedan od kriterija imenovanja ulica po određenim osobama jeste da su te osobe dale značajan doprinos u historiji BiH.

Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) izvršila je provjeru svih osoba koje su u Haagu ili pred Sudom BiH optužene za ratni zločin sa spiskom svih cesta i ulica na “Google Maps” u BiH, kao i spiskovima ulica geodetskih zavoda, agencija za statistiku, entitetskih i lokalnih vlasti te drugih institucija, i dodatnim provjerama na terenu utvrdila niz slučajeva u kojima su osobe koje su bile optužene ili uključene kao dio udruženog zločinačkog poduhvata (UZP) dobile svoje ulice.

Milica Pralica iz organizacije “Oštra nula” kaže da politika ima veliku ulogu u ovom problemu. Davanjem legitimiteta ratnim zločincima, smatra Pralica, šalje se poruka da se određeni zločin nije ni desio.

“Tako imamo davanje naziva ulicama, osnovnim školama, studentskim domovima i slično… i time se šalje taj narativ koji je prisutan od 90-ih godina”, kaže Pralica i dodaje da je zločin predstavljen kao odbrana od “našeg neprijatelja”, te da današnje generacije ne propituju ništa, već samo “usvajaju, jer smatraju da je to ispravno”.

Najpoznatiji primjer davanja naziva javnim institucijama po osuđenicima za genocid i ratne zločine desio se 2016. godine, kada su vlasti Republike Srpske (RS) nazvale studentski dom u Palama po Radovanu Karadžiću.

Tadašnji predsjednik RS-a Milorad Dodik kazao je da je davanje Karadžićevog imena tom domu “znak podrške” čovjeku koji je “postavio temelje” ovog entiteta.

“Drago mi je što su tu njegova supruga i kći, jer on to zaslužuje”, rekao je Dodik.

Samo nekoliko dana nakon što je studentski dom nazvan po njemu, Karadžić je prvostepenom presudom osuđen za genocid u Srebrenici i ratne zločine počinjene širom BiH.

Tri godine kasnije, 2019., pravosnažno je proglašen krivim, što je pokrenulo inicijative za uklanjanje njegovog imena iz naziva.

Na osnovu inicijative 12 udruženja žrtava, Parlament Federacije BiH usvojio je rezoluciju povodom presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS). U rezoluciji se traži poništenje odluke o imenovanjima institucija, objekata, ulica i slično po osuđenim ratnim zločincima, kao i ukidanje odluke o dodjeli odlikovanja za Karadžića, te za druge zločince osuđene za genocid i ratne zločine.

U izvještaju Evropske unije o napretku BiH za prošlu godinu posebno je izdvojeno da politički lideri osporavaju utvrđene činjenice o ratnim događajima, uključujući ratne zločine i genocid, što baca sumnju na nezavisnost ili nepristrasnost međunarodnih tribunala. Navedeno je da svi akteri u Bosni i Hercegovini moraju pokazati punu saradnju s međunarodnim tribunalima priznavanjem i poštivanjem njihovih odluka.

“Revizionizam i poricanje su u suprotnosti s najosnovnijim evropskim vrijednostima”, stoji u izvještaju.

Organizacije Forum ZFD i TRIAL International izdale su stručnu publikaciju pod naslovom “Nazivanje ratnih zločina pravim imenom”, u kojoj se postavlja pitanje da li je imenovanje javnih ustanova po osuđenim ratnim zločincima opravdavanje ili odobravanje počinjenih i pravosnažno presuđenih ratnih zločina, te da li je upisivanje u javni prostor “sudski dokazanih zločina i zločinaca iz proteklog rata također negiranje, opravdavanje i odobravanje zločina”.

Nepravosnažne presude i članovi UZP-a

Analiza BIRN-a BiH pokazuje da postoji nekoliko primjera kako su ulice i javne institucije nazvane po osobama koje su optužene za ratne zločine ili nepravosnažno osuđene. U nekim slučajevima njihova imena se spominju u optužnicama protiv drugih osoba kao dio udruženog zločinačkog poduhvata.

Ratko Mladić, koji je prvostepenom presudom osuđen za genocid u Srebrenici i druge ratne zločine u BiH i čeka izricanje konačne presude ove godine, ima ulicu u svom rodnom selu Božanovići, nedaleko od Kalinovika, o čemu je BIRN BiH ranije pisao.

U naselju Vraca u blizini Sarajeva postavljena je i ploča u njegovu čast.

U Banjoj Luci spomen-bistu 2019. godine dobio je Nikola Koljević. Izgradnju biste inicirala je Asocijacija “Stvaraoci Republike Srpske”, čiji je predsjednik osuđeni ratni zločinac Momčilo Krajišnik. Koljevića su tom prilikom nazvali “jednim od najznačajnijih utemeljivača Republike Srpske”.

Otkrivanju ove biste prisustvovali su član Predsjedništva BiH Milorad Dodik i predsjednica RS-a Željka Cvijanović.

Koljević je u optužnici protiv Karadžića označen kao dio udruženog zločinačkog poduhvata.

Sličan slučaj – u kojem je ulica nazvana po osobi koja je u haškoj optužnici navedena kao učesnik udruženog zločinačkog poduhvata – može se vidjeti u Posušju, gdje postoji ulica Janka Bobetka. Bobetko je bio načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske od 1992. do 1995. godine, a u presudi za zločine u Herceg-Bosni navodi se kao učesnik UZP-a.

U Bihaću postoji ulica nazvana po bivšem komandantu Glavnog štaba Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) Rasimu Deliću, koji je u Haagu proglašen krivim za ratni zločin, dok u Donjem Vakufu jedna ulica nosi ime Mehmeda Alagića, koji je optužen za ubistvo, razaranje gradova, pljačkanje te protivpravno zatvaranje civila.

Osim ovih primjera davanja naziva ulicama i javnim institucijama po ličnostima, novinari BIRN-a BiH našli su veliki broj primjera imenovanja ulica po ratnim jedinicama.

Jedna od ulica u Bijeljini nosi naziv Ulica Srpske dobrovoljačke garde, odnosno garde Željka Ražnatovića Arkana, koji je u Haagu bio optužen za ratne zločine, ali je ubijen prije početka suđenja.

Jusuf Trbić, autor više knjiga o zločinima počinjenim tokom ratnog perioda u Bijeljini, za BIRN BiH je kazao da je “prepravljanje” historije tipično za nacionalizam.

“Ti ljudi su počinili strašne zločine nad bijeljinskim civilima, što je potvrdio čak i Krizni štab, koji je već 5. aprila objavio spisak ubijenih, sa samo 40 imena – ali svi su civili… To ima još jednu dimenziju, da zacementira rezultate etničkog čišćenja i genocida i nepoželjnima pokaže da im nema mjesta na srpskoj teritoriji”, rekao je Trbić.

Kako je kazao Trbić, u Bijeljini postoji Trg Draže Mihailovića, a svega nekoliko metara dalje postoji bista povećena narodnom heroju Veselinu Gavriću, koji je ubijen od četnika.

“To je jedini primjer na svijetu gdje su žrtva i ubica u istoj ulici”, rekao je on i dodao da se Ulica Srpske dobrovoljačke garde spaja s Trgom đenerala Draže, te da se može na ovom primjeru napraviti paralela između prošlosti i sadašnjosti.

U Višegradu postoji ulica pod nazivom Užički korpus. Zločini u ovom gradu počeli su dok je u njemu još uvijek bio Užički korpus. Komandant ovog korpusa Dragoljub Ojdanić je u Haagu proglašen krivim za ratne zločine na Kosovu.

Bakira Hasečić iz Udruženja “Žena žrtva rata” kaže da je udruženje nemoćno po ovome pitanju jer predstavnici vlasti nemaju sluha za ovakve probleme. Ona navodi da je teško gledati ulicu koja nosi ime Užičkog korpusa znajući šta je ova jedinica činila nad stanovništvom Višegrada.

“To jako boli, to vraća u one momente koje nekada želiš da zaboraviš. Ja bih najsretnija bila kada bi tu ulicu vratili u ‘Veljka Lukića’”, kaže Hasečić.

Rogatica je još jedna od općina u kojima ulica nosi naziv po ratnoj jedinici. Tako ova općina ima ulicu koja je imenovana po Rogatičkoj brigadi.

Slični primjeri su, kako navodi predsjednica Udruženja žrtava rata “Foča 92-95” Halida Konjo-Uzunović, problem povratnicima.

“Ubiju vam mučki cijelu porodicu, okupiraju grad, popale domove, zarobe vas, muče, siluju, porobljavaju, prodaju kao robove i poslije toga diče se time… Mi se, žrtve agresije, pitamo od koga su to oni oslobađali grad kad su nas sve protjerali, pobili i ponizili. Nikad još nismo dobili spomen-obilježje za nedužne žene, djevojčice i civile, njih 3.000 ubijenih”, rekla je ona.

Pralica kaže da ovakvi slučajevi otežavaju proces pomirenja. Ona smatra da političke strukture nisu spremne za konstruktivan dijalog suočavanja s prošlošću.

“To šalje određenu poruku dominantnog narativa – u kojem se nalazi ulica, mural ili se napada određeni vjerski objekat – prema nacionalnoj manjini, povratnicima ili ljudima koji su preživjeli ratni zločin”, zaključuje Pralica.

U Kalinoviku postoji mural Ratka Mladića s natpisom “Grad heroja”. Također, Mladić je dobio svoj mural u Višegradu, zajedno s Radovanom Karadžićem, dok je u selu Turčinovići kod Širokoga Brijega naslikan mural u čast Slobodana Praljka. Mural u Foči je dobio i Draža Mihailović.

Historija koja se ponavlja

Praksa revizionizma prošlosti u BiH, kako tvrde stručnjaci, iznimno je rasprostranjena.

Profesor međunarodnog prava i stručnjak za tranzicijsku pravdu Goran Šimić za BIRN BiH kaže da na ovim prostorima rehabilitacija ratnih zločinaca i njihovo veličanje nije ništa novo, da je to kontinuiran proces koji ovdje traje stoljećima.

Dodaje da se ne radi samo o rehabilitaciji individualnih zločinaca, već o rehabilitiranju kompletnih ideologija. On naglašava da oni koji su na pozicijama društvene moći jesu upravo ti koji veličaju zločince.

“O studentskom domu na Palama koji se zove po Radovanu Karadžiću, i nazivima po ustaškim vrhovnicima u Mostaru već je dovoljno rečeno”, kaže Šimić.

Navodi proces rehabilitacije Draže Mihailovića, kojem je u Srbiji poništena presuda za zločine, te kardinala Stepinca u Hrvatskoj.

“U Hrvatskoj već od 1993. godine je donesen zakon kojim se izjednačavaju prava pripadnika ustaškog i partizanskog pokreta. Rehabilitacija ustaškog i domobranskog pokreta u Hrvatskoj je davno završena. Takav zakon je u Srbiji donesen, mislim, 2006. godine, gdje se izjednačavaju pripadnici četničkog i partizanskog pokreta”, rekao je Šimić.

U Republici Srpskoj i danas se mogu naći ulice i trgovi koji nose ime komandanta Jugoslovenske vojske u otadžbini (JVO) i četničkih jedinica Draže Mihailovića, kojeg su komunističke vlasti osudile za ratne zločine.

U Sarajevu postoji ulica Mustafe Busuladžića, koji je osuđen od jugoslovenskih vlasti, kao i Huseina efendije Đoze, osuđenog pripadnika “Handžar divizije”.

Mostar je još jedan od gradova čije ulice nose imena po zločincima. U ovom gradu je 2019. godine pokrenuta inicijativa o promjeni naziva ulica koje nose imena vojnih i političkih dužnosnika Nezavisne države Hrvatske (NDH). Historičar Vuk Bačanović jedan je od pokretača ove inicijative.

“U istočnom dijelu svi nazivi ulica su kao i prijeratni, dok je u zapadnom dijelu izvršena temeljita izmjena svih naziva, uključujući i one po zvaničnicima ustaške NDH. Sve to je zacementirano blokadom Mostara, s obzirom da je grad deceniju bez lokalnih izbora, odnosno gradske vlasti”, kazao je on.

Predstavnički dom Parlamentarne skupštine je 2016. godine usvojio inicijativu kojom je traženo od nadležnih organa grada Mostara ukidanje neprimjerenih naziva ulica.

Ovu inicijativu je predložio član Socijaldemokratske partije (SDP) Denis Bećirović, koji je za BIRN BiH rekao da, iako je usvojena odluka, nadležni organi iz Mostara “do dana današnjeg odbijaju da provedu odluku Državnog parlamenta”.

Ovog mjeseca Katolička crkva je održala mise za žrtve Bleiburga, što je izazvalo kritike sva tri člana Predsjedništva BiH, ali i ambasada nekih stranih zemalja, poput Izraela i Sjedinjenih Američkih Država (SAD).

“Pozivamo sve one koji organiziraju blajburšku komemoraciju u BiH da se uzdrže od historijskog revizionizma i retrogradne retorike”, naveli su iz Ambasade SAD-a.

Problem stalnog revizionizma i nedostatka sistemskog rješavanja pitanja dodjele naziva, prema riječima istraživača Hikmeta Karčića, dovest će do toga da za nekoliko godina, kada veliki broj haških osuđenika i optuženika pred Sudom BiH umre, dosta njih će dobiti svoje ulice, trgove, bolnice i spomenike.

“Već postoji nekoliko inicijativa, naprimjer, da se u Bijeljini ulica imenuje po Ljubiši Saviću Mauzeru. Mislim da je sasvim sigurno da možemo u budućnosti očekivati i ulice, trgove i druge javne površine da budu nazvane po sličnim licima”, zaključuje Karčić.