Tuzlanski privatnici osigurali korisnicima narodne kuhinje hljeb

Korisnici Narodne kuhinje Imaret danas su uz kuhano jelo dobili hljeb. Uprkos jučerašnjim najavama da se to neće dogoditi zbog velikih dugovanja Narodne kuhinje, stalni dobavljači i privatne firme nisu dopustile da građani u teškoj socijalnoj i ekonomskoj situaciji danas dobiju “polovicu” svog jedinog dnevnog obroka.

Prema riječima Mensure Husanović, direktorice Regionalnog Merhameta u Tuzli, u okviru kojeg djeluje Narodna kuhinja, Vlada Tuzlanskog kantona obavezala se da će sa 315.000 KM pomagati njihov rad, ali u prošloj godini nisu uplatili nijednu KM.

Prije današnjeg početka podjele hrane, koja se za 2.500 korisnika vrši svakim radnim danom u 12 sati u bivšem tuzlanskom restoranu Express, i na još 16 punktova, ispred vrata kuhinje zatekli smo zabrinuta lica. Mučilo ih je samo jedno pitanje: da li će uz nekoliko kašika kuhanog kupusa dobiti i četvrtinu hljeba po osobi.

“Ovdje se hranim unazad 20 godina, a samohrana sam majka. Moj sin, koji ima 17 godina, sam može pojesti pola hljeba, a upravo toliko dobijemo nas dvoje. On jede, a meni ako koji komadić ostane. Ipak, ovo nam je jedini način za preživljavanje i baš kad smo se ponadali da ćemo, kao i u Sarajevu, hranu dobivati subotom i nedjeljom, počeli su pričati o ukidanju hljeba i mogućem zatvaranju Imareta”, govori Tima Alić, dok se ispred Narodne kuhinje zaustavlja dostavno vozilo, iz kojeg izlazi muškarac noseći hljeb.

Ova scena dočekana je uzvicima odobravanja i oduševljenja okupljenih ljudi, koji su se obradovali što danas neće biti gladni, iako su, pričaju u razgovoru za AA, odavno “željni svega, a djeca maštaju o slatkišima”.

Senad Abraši kaže da se njegova cijela porodica hrani od obroka po koje on dođe u Narodnu kuhinju.

˝Pustim prvo da se djeca najedu, a onda ja uzmem. Skupljam plastične boce iz kontejnera i to prodajem, pa zaradim koju marku”, rekao je Abraši.

Jasmina Aliji duže od 18 godina jede hranu iz kazana ove kuhinje i sjeća se dana kada su donacije bile veće, a hrana ukusnija i “bogatija”.

“Svaki dan je ista hrana, ali bolje išta nego ništa. Nama je ovo sve što imamo, a ne znam šta bismo da se Imaret zatvori. Ako nađem neku kesu sa hranom okačenu na kontejneru, uzmem i to. Šta drugo mogu? Kćerke imaju razumijevanja. Srednjoškolke su i ne očekuju previše. Kada dođu iz škole i pitaju ‘Mama, šta ima da se jede’, ja im otvorim kanticu. Nekad hoće, nekad neće da jedu”, kazala je Aliji.

Kada je počela podjela hrane, neki korisnici su ručali u kuhinji, dok su neki obrok u kanticama i plastičnim zdjelama odnijeli kući. Ovi koji su se opredijelili da odmah ručaju, pozivali su prisutne novinare da sjednu i jedu zajedno s njima.

“Bujrum, ima dovoljno za sve”, pozivali su uglas.

U međuvremenu, direktorica Husanović izrazila je nadu da će Vlada TK uskoro ispuniti svoju obavezu.

˝Imamo zaliha hrane za još desetak dana. Na humanitarnom koncertu održanom sinoć u Bosanskom kulturnom centru Tuzla skupljeno je 2.750 KM, ali ukoliko ne bude konstantne podrške od strane vlasti, rad Imareta u budućnosti je vrlo upitan”, kazala je Husanović.