Tuzlanka 20 godina od države traži ili da joj da otkaz ili da je vrati na posao?!

Na sjednici Zajedničke komisije za ljudska prava Parlamenta BiH koja će biti održana danas naći će se i nevjerovatan slučaj Tuzlanke Zinete Altumbabić koja više od 20 godina vodi borbu sa sistemom.

Piše: A. DUČIĆ

Naime, Altumbabić je kao uposlenica Direkcije za civilnu avijaciju Republike BiH 1998. godine otišla na trudničko bolovanje, ali kada se vratila niti je dobila angažman niti otkaz?! Praktično, ova žena već dvije decenije traži od države ili da joj da otkaz. Uprkos sudskim presudama ništa od toga do danas nije dobila.

O čemu se radi? Transformiranjem RBiH u skladu sa Dejtonskim sporazumom došlo je i do transformacije ministarstva u kojem je do tada radila, te su osnovana dva ministarstva: Federalno ministarstvo komunikacija i prometa i Ministarstvo komunikacija i prometa BiH. Samim tim su formirane i dvije direkcije za civilnu avijaciju, federalna i državna.

-Početkom 2000. godine pokrenuta je zajednička tužba. Spor se vodio na Općinskom sudu u Sarajevu, a četiri godine kasnije donesena je presuda Pr. 146.99-A u korist 40 tužitelja. Nakon žalbe tužene BiH koju je predstavljalo Pravobranilaštvo, Sud BiH je donio presudu Gž-116/06, 25.04.2007. godine potvrđujući prvostepenu presudu i u obrazloženju se navodi da mi radni odnos nije prestao ni na jedan od načina propisanih zakonom i da se na osnovu vještačenja svakom od tužitelja ima isplatiti određen novčani iznos. Novčani iznos je isplaćen u oktobru 2007. godine, dok se drugi dio koji se odnosi na vraćanje na radno mjesto nikada nije ispoštovao – navela je Altumbabić u pismu komisiji.

Dalje navodi da je 2008. godine donesena presuda P-491/08, 30.12.2010. godine kojom joj je na ime doprinosa u PIO/MIO uplaćen iznos koji je pokrivao period od 1.1.1999. do 10.10.2008. godine. Traženi iznos je uplaćen u FPIO/MIO, što je dokumentovano i tragom uplata je saznala da taj period ne može biti upisan dok institucija koja joj je uplatila sredstva na njeno ime u PIO/MIO mora ispuniti M4 obrazac kako bi se navedeni period bilježio u radni staž.

-Pored mog punomoćnika i sama sam tražila načine da se ispetljam iz situacije u kojoj sam se našla, a to je: zaposlena u očima PIO/MIO bez plaća i naknada, bez rješenja o prestanku radnog odnosa nisam se mogla prijaviti ni na Biro, te nisam mogla ostvarivati prava ni na zdravstvenu zaštitu.

Godinama sam pisala Federalnom ministarstvu komunikacija i prometa (dok nisu prestale njihove ingerencije nad FEDCADom osnivanjem BHANSAe) i Ministarstvu komunikacija i prometa, kao i BHDCA. Odgovori su uvijek bili isti od svih institucija gore pomenutih: nismo pasivno legitimisani, nije u nadležnosti Ministarstva ili Direkcije, te je to obaveza Bosne i Hercegovine. Idući logikom konstitucije naše države shvatila sam da bi ta „Bosna i Hercegovina“ trebalo biti Vijeće ministara u čijem je sastavu i Ministarstvo komunikacija i prometa BiH. Vijeću ministara sam se obraćala 4 puta. Nikada nisam dobila, ni pisan, ni usmeni odgovor – kazala je ona.

Dalje navodi da se obratila Ustavnom sudu BiH zbog flagrantnog kršenja njenih prava i neprovođenja odluke Suda BiH.

– Apelacijom AP 2137/19 je potvrđeno kršenje mojih prava na rad i na život u skladu sa našim Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud BiH je naložio isplatu sredstava na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvšnog postupka kao i to da se preduzmu odgovarajuće mjere za okončanje postupka u mom predmetu pred Općinskim sudom u Sarajevu. Predmet je još uvijek otvoren i postoje indicije da će se u slučaju da BHDCA ne dostavi ime odgovorne osobe i na zahtjev Pravobranilaštva obustaviti – ističe ova Tuzlanka.

Obratila se Instituciji ombudsmana za ljudska prava sa još dvije žalbe. Prva žalba usmjerena je na Općinski sud u Sarajevu zbog odugovlačenja procesa, a druga na BHDCA zbog uskraćivanja informacija njenom punomoćniku i njoj a što je naložio Općinski sud u Sarajevu,

-Nadam se da ćete uvidjeti da, čak i ako Općinski sud u Sarajevu donese odluku o kažnjavanju odgovornog lica, to ne rješava Gordijev čvor u koji su me upetljale institucije ove, moje, drage, BiH i da obustavljanjem procesa zato što mi je po sili zakona prestao radni odnos, a da o tome nikad nisam obaviještena, nije način na koji se postupa sa svojim građanima i da bilo kojem sudu ili instituciji može pasti na pamet da je prestala potreba za mojim angažovanjem, a da mene, ili sud o tome niko ne obavijesti. Smatram da institucije, odnosno Vijeće ministara, Ministarstvo komunikacija i prometa i BHDCA, mogu to vrlo lako riješiti, samo je potrebna dobra volja i razumijevanje – piše u njenom pismu.