Tuzla obilježila 20 godina od zločina na Kapiji

U prisustvu velikog broja građana na Aleji mladosti, na Slanoj Banji, i na Kapiji u centru Tuzle, položeni su vijenci i održana je komemoracija tuzlanskoj mladosti ubijenoj u masakru koji se desio na današnji dan, 1995. godine. Granata ispaljena sa položaja sa planine Ozren u centru grada ubila je 71, a ranila 200 civila.

Roditelji, rodbina i prijatelji danas, na 20. godišnjicu zločina, poslali su poruku da se ovaj zločin nikad ne smije zaboraviti ni oprostiti te da zločinci moraju biti adekvatno kažnjeni.

[quote_right]U tuzlanskim ugostiteljskim objektima danas nema muzike, a lokalne radijske i televizijske kuće emituju prigodan program posvećen stradanju tuzlanske mladosti na Kapiji 1995.[/quote_right]

Kobnog 25. maja 1995. godine, nakon nekoliko kišnih osvanuo je sunčan dan, a tradicionalno se obilježavao i Dan mladosti, praznik iz vremena bivše Jugoslavije, pa je veliki broj građana iskoristio priliku za šetnju i izlazak u centar grada. Granata ispaljena u 20,55 sati naglo je prekinula živote brojnih građana. Preživjeli, dvije decenije se, osim sa tjelesnim povredama, nose i sa bolom zbog ubijene djece, braće i sestara.

Prosječna dob ubijenih bila je 21 godinu, a najmlađa žrtva bio je Sandro Kalesić, dvoipogodišnjak kojeg je geler pogodio pravo u srce.

U masakru za koji je na 20 godina dugu zatvorsku kaznu osuđen Novak Đukić, penzionisani general Vojske Republike Srpske, koji je u bijegu, Nedžiba Memić izgubila je kćerku Edisu, koja je u trenutku ubistva imala 19 godina. Majka Nedžiba u televizijskom prenosu vidjela je mrtvo tijelo svoje kćerke na Odjeljenju za patologiju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla.

“Edisa se sa najboljom prijateljicom Amirom Mehinović dogovorila da izađu, ali su mi kazale da će biti na Sjenjaku, u suprotnom dijelu grada. Nisu htjele da mi kažu da će otići na Kapiju. Ubrzo su ljudi počeli zvati i govoriti da je pala granata. Odmah sam uključila televizor i gledala stravične slike. Srce mi je plakalo zbog ubijenih, ali sam bila koliko-toliko mirna misleći da je moja Edisa na sigurnom, jer Sjenjak nije granatiran. U slijedećem trenutku sam se sledila. Kamera je snimala mrtve u bolnici. Prepoznala sam prvo odjeću, a zatim i lik moje Edise. Njeno je tijelo ležalo odmah pored tijela malog dječaka Sandra, jer su njih dvoje prvi dovezeni na Patologiju”, ispričala je Nedžiba, dodavši da ni Edisina prijateljica Amira nije preživjela.

Niko od bližih srodnika danas nije posjetio Amirin mezar i pomolio se za njenu dušu na tuzlanskom groblju.

“Niko od njenih nije živ. Brat Damir poginuo je na ratištu na Igmanu, a Amirinom ocu je godinu nakon njenog ubistva srce puklo od tuge. Uređivao je njen mezar kada je doživio infarkt. Majka joj je umrla kasnije. Na njen mezar nema ko da dođe, pa Fata Sarajlić, još jedna majka čija je kćerka ubijena na Kapiji, i ja donosimo cvijeće”, kazala je Nedžiba i naglasila da su joj dva sina i petero unučadi životna snaga.

Havu Fatušić zatekli smo sa suprugom pored mezara sina Murisa, koji je ubijen pet dana nakon 18. rođendana.

“Rijetko odlazim na Kapiju, jer ne mogu da mirno hodam mjestom na koje je moj voljeni sin otišao sretan i nasmijan, a sa kojeg se nije vratio. Svi lijepi događaji koji su uslijedili u životu, poput udaje kćerki i rođenja unučića, istovremeno su propraćeni tugom i prazninom jer im se Muris ne može radovati. Jedan unuk dobio je ime po daidži kojeg nije upoznao”, kazala je Hava i naglasila da je kćerkama i unucima ostavlja u amanet da kada roditelji umru, obilaze mezar svog brata, odnosno daidže, i ne dozvole da se tuzlanska tragedija ikad zaboravi.

Hava je kazala kako se iz godine u godinu gubi nada da će direktni izvršioci Đukićeve naredbe ikad biti procesuirani.

“Utvrđeno je da je Đukić naredio granatiranje i ubistva, ali šta je sa ostalima? On nije sam učestvovao u tome. Ogorčeni smo jer naše vlasti i bh. pravosuđe ne rade ništa po tom pitanju, kao ni o pitanju Đukića koji je, iako je ovdje osuđeni ratni zločinac, u Srbiji slobodan čovjek, jer ima srbijansko državljanstvo”, dodala je Hava.

U tuzlanskim ugostiteljskim objektima danas nema muzike, a lokalne radijske i televizijske kuće emituju prigodan program posvećen stradanju tuzlanske mladosti na Kapiji 1995.

Ubijeni su: Suzan Abulismail (15), Edina Ahmetašević (20), Elvis Alagić Enko (17) Admir Alispahić (24), Lejla Atiković (14), Asmir Bakalović (19), Adnan Beganović (16), Damir Bojkić (27), Indira Borić (36), Ilvana Bošnjaković (17), Elma Brguljak (20), Lejla Bučuk (16), Sanja Čajić (17), Selma Čaušević (17), Amir Čekić (21), Samir Čirak (18), Almasa Ćerimović (19), Zada Dedić (20), Razija Djedović (19), Amir Đapo (20), Suzana Đušić (14), Amir Đuzel (26), Muris Fatušić (15), Ago Hadžić (20), Hamdija Hakić (48), Senad Hasanović (26), Šemsa Hasičić (20), Alem Hidanović (19), Nedim Hodžić (30), Hasan Hrustanović (25), Adnan Hujdurović Kindže (18), Elvira Hurić (16), Almir Jahić Bato (18), Azur Jogunčić (24), Sandro Kalesić (2), Franc Kantor (24), Damir Kurbašić (20), Vanja Kurbegović (17), Vesna Kurtalić Veca (15), Sulejman Mehanović (28), Pera Marinović (37), Nenad Marković Nešo (19), Amira Mehinović (21), Edin Mehmedović (19), Edisa Memić (19), Adrijana Milić (17), Nešet Mujanović (20), Edin Mujabašić Mony (21), Samir Mujić (28), Elvir Murselović (23), Šaban Mustačević (29), Dijana Ninić (20), Selma Nuhanović (17), Indira Okanović (16), Rusmir Ponjavić (20), Raif Rahmani (22), Fahrudin Ramić (34), Nedim Rekić (27), Jasminko Rosić (32), Nihad Šišić (19), Armin Šišić (19), Senahid Salamović (25), Edhem Sarajlić (20), Jasminka Sarajlić (23), Asim Slijepčević Asko (20), Savo Stjepanović (25), Jelena Jezidžić Stojičić (44), Ilinka Tadić (53), Azur Vantić (19), Mustafa Vuković (23), Adnan Zaimović Garo (27).