Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Duže od pola godine

Tužilaštvo u Bijeljini duže od šest mjeseci istražuje Srnin spisak “živih Srebreničana”

Foto: Armin Durgut/PIXSELL

Prema trenutnim podacima Instituta za nestale osobe BiH, u Srebrenici se još uvijek traga za oko 800 osoba.

Duže od pola godine Tužilaštvo u Bijeljini provjerava navode u vezi sa spiskom “živih Srebreničana“ koji je uoči obilježavanja 29. godišnjice genocida u Srebrenici objavila novinska agencija Srna, tvrdeći da su njihova imena uklesana na zidu u Memorijalnom centru Srebrenica.

Dok se lični podaci osoba sa spiska i dalje dijele na društvenim mrežama, Detektor je otkrio čovjeka iz Zavidovića koji tokom rata nikad nije boravio u Srebrenici, a našao se na Srninoj listi.

Manipulacija i ništa drugo

Na spisku Srne je i ime Azema (Ibrahima) Osmanovića, kao i na spomen-zidu u Memorijalnom centru, gdje nema podataka o godini rođenja. Neimenovani autor spiska koji je objavila Srna je objavio i lične podatke i fotografiju Azema (Ibrahima) Osmanovića, čije je mjesto prebivališta u selu Hajderovići, općina Zavidovići.

Azemov sin Aldin Osmanović za Detektor kaže da je njegov otac preminuo 2021. godine, ali da tokom rata sigurno nije bio u Srebrenici, niti ima bilo kakve veze s ovim gradom.

“Živio je u Zavidovićima cijeli život. Ovo je manipulacija, šta drugo da kažem. Vjerovatno imaju isto ime, isto ime oca”, kaže, kao i da objavu ličnih podataka njegovog oca smatra zloupotrebom.

Detektor je ranije pisao kako su prikupljani spiskovi nestalih nakon genocida u Srebrenici, zašto je došlo do nepodudaranja u broju nestalih i kako su imena nekoliko živih ljudi završila na spomen-zidu u Potočarima. Detektor može potvrditi da na spisku ukopanih žrtava genocida nema imena koje je objavila Srna.

Iz Bijeljinskog tužilaštva tada nam je potvrđeno da su u junu formirali predmet u vezi sa spiskom iz CIPS-a osoba za koje se navodi da su žive, a upisane su kao žrtve stradale u Srebrenici.

Početkom oktobra prošle godine u odgovoru na upit Detektora, iz Tužilaštva su naveli da je postupajući tužilac u ovom predmetu, preko nadležnih organa, naložio poduzimanje svih mjera i radnji s ciljem provjere navoda u vezi sa spiskom.

Tužilaštvo je isti odgovor dostavilo i 17. januara, ali još nikada nisu naveli koje krivično djelo bi bilo počinjeno u slučaju da se nakon istražnih radnji utvrdi da je spisak koji je Srna objavila tačan.

“Srpski ozren”

Do objave ovog teksta uredništvo Srne nije odgovorilo na upit za komentar, a u međuvremenu spisak s ličnim podacima mjesecima se dijeli na društvenim mrežama, posebno na TikToku.

Na TikTok profilu naziva “Srpski ozren”, čiji sadržaj otvoreno negira genocid u Srebrenici, podijeljeno je nekoliko objava koje sadrže dio spiska koji je Srna objavila, a u komentarima se širi govor mržnje i poziva na ubistva navodno živih osoba.

Agencija za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka (IDDEEA) nije odgovorila na upit Detektora kako je moguće da podaci iz baze CIPS-a budu objavljeni u medijima i na društvenim mrežama.
Bekir Husejinović imao je 16 godina kada se u julu 1995. godine skrivao po šumama oko Srebrenice. Nakon devet mjeseci, 6. aprila 1996., stigao je na, za njega slobodnu teritoriju. Njegove lične podatke objavila je novinska agencija Srna – matični broj i adresu prebivališta.

Bekirov brat Ramiz, godinu dana stariji od njega, nije preživio genocid. Njihova porodica do aprila 1996. godine nije znala jesu li živi, i tako se njegovo ime našlo na spisku nestalih Srebreničana koji kasnije nije revidiran zbog nepostojanja zakona i nemogućnosti verifikacije.

“Ja jesam preživio, ali mog brata su ubili. Umro mi je na rukama. Na sve načine pokušavaju umanjiti i negirati ono što nam se desilo. Samo mi znamo šta smo preživjeli. Koliko je ljudi koji su ubijeni i čije su kosti pronađene, a nema ko da ih identifikuje“, kaže Bekir koji danas s porodicom živi i radi u Francuskoj.
U razgovoru za Detektor kaže da nikom nije dao dopuštenje za objavu njegovih ličnih podataka.

Iz Agencije za zaštitu ličnih podataka Bosne i Hercegovine kažu da se obrada ličnih podataka u novinarske svrhe, u svrhe umjetničkog i literalnog izražavanja vrši u skladu s posebnim propisom i kodeksima ponašanja, ali da se na takvu obradu ne odnose odredbe Zakona o zaštiti ličnih podataka BiH.

Agencija nema nadležnost

Direktor Agencije Dragoljub Reljić kaže da oni nemaju nadzor nad radom medija, te da do sada nisu zaprimili prijave građana u vezi s ovim slučajem.

“Vezano za objavu istog popisa na društvenim mrežama, obzirom da su sjedišta i serveri mreža u inozemstvu, Agencija nema nadležnost da vrši inspekcijske nadzore u inozemstvu“, kaže Reljić.

U slučajevima kada se određene osobe obrate Agenciji s tvrdnjom da im je povrijeđeno pravo na zaštitu osobnih podataka i privatnosti putem društvenih mreža, Agencija ih isključivo može uputiti da se obrate administratoru web stranice ili nadležnoj policijskoj upravi, ukoliko smatraju da je objavom podataka počinjeno određeno kazneno djelo, pojašnjava Reljić u odgovoru na upit Detektora.

Za Edina Ikanovića, istraživača pri Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari, objava ovog spiska je novi način manipulacije činjenicama i negiranja genocida. Kaže da je bio vrlo mlad kad je preživio genocid, ali “kroz priču” zna da je bilo više spiskova i evidencija nestalih.

“Oni koji su ukopani imaju svoje ime i prezime, imaju procedure kako i gdje su pronađeni, na koji način su identifikovani, i ne pada nam napamet da se bilo kome pravdamo”, kaže Ikanović.

Ime Jusufa Smajlovića je, prema njegovim riječima, često korišteno za manipulaciju. Ikanović kaže da su dvije osobe s tim imenom, i istim imenom oca, prije rata živjele u Srebrenici. Jedan je ubijen, a drugi je preživio genocid i radio u Opštini Srebrenica.

“Jusuf Smajlović koji je ukopan u Memorijalnom centru, pored njega su ukopana i njegova dva sina”, kaže Ikanović.

Sud utvrdio da je počinjen genocid

S obzirom na nepodizanje optužnica zbog negiranja genocida, Ikanović ne vjeruje da će bh. pravosuđe procesuirati objavu ličnih podataka i zaštititi žrtve.

“Da smo mi kojim slučajem objavili bilo čije lične podatke – da li to bili živi i mrtvi, manje je važno – nas bi ovaj sistem već procesuirao”, smatra on.

Kroz više presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju utvrđeno je da je u Srebrenici u julu 1995. godine počinjen genocid u kojem je ubijeno više od 7.000 muškaraca i dječaka.

Spomen-zid u Potočarima napravljen je 2005. godine i na njemu su uklesana 8.372 imena na osnovu spiskova Crvenog križa, udruženja žrtava, pojedinaca, te međunarodnih i entitetskih institucija i organizacija, koji su prikupljeni ranije. U Memorijalnom centru do sada je ukopana 6.751 žrtva genocida, za šta postoji drugi spisak unutar samog kompleksa. Ovaj spisak dopunjava se svake godine podacima žrtava koje se ukopaju nakon identifikacije i odobrenja porodice. Oko 250 žrtava ukopano je van kompleksa – u mjesnim mezarjima, po odluci preživjelih članova porodica.

Prema trenutnim podacima Instituta za nestale osobe BiH, u Srebrenici se još uvijek traga za oko 800 osoba.