Tužilaštvo BiH nije zaustavilo praksu “cjepkanja” optužnica

Analiza Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) pokazuje da praksa cjepkanja optužnica nije u potpunosti zaustavljena protekle godine, ni nakon što je još jednom britanska sutkinja Joanna Korner u izvještaju o unapređenju procesuiranja ratnih zločina upozorila da Državno tužilaštvo nastavlja sa podizanjem više različitih optužnica koje se odnose na isti događaj ili osobu, što pravnici smatraju posljedicom ispunjenja tužilačke norme, piše Detektor.

U izvještaju sutkinje Korner “Unapređenje procesuiranja predmeta ratnih zločina na državnom nivou u BiH” je navedeno da iako je došlo do smanjenja broja predmeta za koje se može reći da su bili posljedica fragmentacije, ta praksa se i dalje nastavlja u 2019. godini. Korner zaključuje da su razlozi za prestanak ove prakse postali još jači, s obzirom na to da prolazi sve više vremena od događaja i zbog približavanja roka za okončanje predmeta ratnih zločina 2023. godine.

“Moguće je da do fragmentiranja dolazi zbog nedovoljne komunikacije između različitih tužilaca, ali generalni utisak je bio taj da je podizanje odvojenih optužnica povezano sa obavezom tužilaca da ispune svoju ‘normu’. Ukoliko je ovo zaista slučaj, suvišno je i isticati da je to neprihvatljivo”, navodi se u izvještaju.

Pravnici smatraju da norma jeste razlog za cjepkanje optužnica, kao i nepravovremeno formiranje geografskih timova unutar Tužilaštva na čiju je potrebu ranije ukazala Korner.

Iz Misije OSCE-a navode kako su u svojim izvještajima iskazali zabrinutost zbog formiranja novih razdvajanjem već postojećih predmeta i podizanja više optužnica u povezanim predmetima, što, kako kažu, utječe na efikasnost u procesuiranju predmeta ratnih zločina, dok iz Suda BiH navode kako u 2020. nisu primijetili da se optužnice cjepkaju.

Iz Tužilaštva BiH na upit o fragmentiranju optužnica nije dostavljen odgovor do objave ovog teksta.

BIRN BiH je ranije pisao da je Tužilaštvo početkom oktobra 2020. podiglo optužnicu protiv nedostupnog Zorana Malinića, bivšeg komandanta bataljona Vojne policije 65. zaštitnog puka Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS), za pomaganje u genocidu u Srebrenici koja ga tereti da je planirao, nadzirao i koordinirao aktivnosti pripadnika Vojne policije na području Nove Kasabe nakon pada Zaštićene zone Srebrenica u julu 1995. godine.

Pripadnici Vojne policije su, prema saopštenju Tužilaštva, po naredbi i uz Malinićevo odobrenje, ubili grupu od 12 zarobljenih civila, među kojima je bilo žena i ranjenih, a optužnica se, između ostalog odnosi i na zarobljavanje i zlostavljanje zarobljenika u školi u Novoj Kasabi, kao i držanje zarobljenika na obližnjem stadionu.

U Sudu BiH je u toku suđenje Milomiru Savčiću, bivšem komandantu 65. zaštitnog puka Glavnog štaba VRS-a, za pomaganje u genocidu koji se tereti da je komandovao i nadzirao aktivnostima 65. zaštitnog puka i bataljona vojne policije. U istoj optužnici je navedena Malinićeva uloga, kao i slične radnje koje su u vezi sa događajima iz jula 1995., ali on nije optužen sa Savčićem zajedno.

Cjepkanje optužnica nauštrb efikasnosti, odbrane i svjedoka

Bivši sudija i tužilac Esad Fejzagić kaže da je podizanje odvojenih optužnica povezano sa ispunjenjem norme i mišljenja je da u Tužilaštvu ne postoji dovoljna kontrola kojom bi se spriječila takva praksa.

“Kada se obuhvati jedan događaj, jedan lokalitet, jedno vrijeme i jedan izvršilac, treba prikupiti podatke za sve ono za šta bi ta osoba mogla biti optužena, za šta ima dokaza i jednim predmetom to riješiti, jer dešava se da optuženi dolazi u Sud po dva osnova, po dvije nezavisne optužnice, a ročišta mu se zakazuju istog dana, što je nešto nedopustivo”, navodi Fejzagić, pojašnjavajući da ovakva praksa znači problem i za državu ako budu oslobađajuće presude za po dvije optužnice nepotrebnih troškova, te troškova za branioce po službenoj dužnosti.

Advokatica Tatjana Savić razlog za fragmentaciju vidi i u činjenici da su geografski timovi, čije formiranje je predloženo u prvom izvještaju sutkinje Korner iz 2016. godine, formalno formirani tek kada je najavljena njena nova posjeta. Da stvarno postoje, kako kaže, čitav tim bi bio zadužen istragom jednog događaja na određenom geografskom području i svih osoba uključenih u navedeni događaj.

“Sa aspekta Odbrane, problem fragmentacije je u tome što se dokazi koji se tiču istog događaja nalaze u različitim predmetima i Odbranama se onemogućava uvid u spise drugih predmeta, iako je jasno da se u tim predmetima nalaze dokazi relevantni za predmet u kome određeni branilac postupa. Nažalost, ovakva situacija omogućava i skrivanje dokaza”, pojašnjava Savić, dodajući da branilac i optuženi ne dobiju uvid u kompletnu sliku i kompletne dokaze, na što je i Korner upozorila u izvještaju.

U Misiji OSCE-a u BiH kažu da su u svom tematskom izvještaju “Upravljanje predmetima ratnih zločina u postupku pred Tužilaštvom BiH” iz juna 2019. godine, ukazali na činjenicu da je Tužilaštvo u prethodnih nekoliko godina formiralo određeni broj novih predmeta razdvajanjem već postojećih predmeta.

“Iako povremeno razdvajanje predmeta može biti opravdano zbog efikasnosti ili iz praktičnih razloga, kao što je nedostupnost jednog optuženog u predmetu protiv više optuženih lica, visok broj razdvojenih predmeta izaziva zabrinutost zbog njihove primarne svrhe. Primarni problem ove prakse, kada je bez nadzora, je da formiranje više predmeta o istim događajima može dovesti do dupliciranja posla i rasipanja resursa unutar pravosudnog sistema”, pojašnjavaju u OSCE-u i navode kako fragmentacija predmeta negativno utiče na žrtve i svjedoke.

Minka Kreho, sudija Suda BiH, u pisanom odgovoru BIRN-u BiH navodi da do polovine decembra 2020. nije primijećeno da se optužnice cjepkaju, niti da je zabilježeno spajanje više predmeta u jedan, uz konstataciju da “tužioci doskora nisu ni znali da dva tužioca vode postupak protiv iste osobe”.

“Ukoliko prvobitnom optužnicom nije obuhvaćen jedan od zločina, smatram da je uredu da se optužnica podigne i za druge radnje, uz napomenu da je to trebalo uraditi na početku prve istrage. Mišljenja sam da je to potrebno uraditi kako bi sve žrtve ostvarile satisfakciju, a što ne bi bilo moguće ukoliko počinitelji ne bi bili procesuirani i za ostale radnje koje nisu bile obuhvaćene prvom optužnicom”, navodi sutkinja Kreho.

Optužnice protiv već osuđenih – trošenje resursa ili stvarna potreba

Sutkinja Korner se u izvještaju osvrnula i na podizanje optužnica protiv već osuđenih lica, pogotovo onih kojima je izrečena kazna dugotrajnog zatvora, navodeći da “raspoloživi resursi čine nemogućim procesuiranje svih osoba koje su počinile zločine”, kao i da je potrebno sastaviti listu svega što treba uzeti u obzir prije pokretanja istrage i podnošenja optužnice na potvrđivanje.

Prošle godine podignuta je optužnica protiv Predraga Bastaha za sudjelovanje u ubistvima 37 bošnjačkih civila na lokalitetu Mračni dol na području Vlasenice. Bastah na ovo suđenje dolazi iz zatvora, gdje je na izdržavanju kazne dugotrajnog zatvora od 22 godine zbog učešća u ubistvima civila, nezakonitim zatvaranjima, prislinim nestancima i preseljenju stanovništva sa područja Vlasenice.

Tužilaštvo je proteklih godina podiglo optužnice i protiv haških osuđenika Milana Lukića, zbog zločina nad otetim putnicima u februaru 1993. na stanici Štrpci (Rudo), ranije osuđenog na doživotni zatvor zbog zločina u Višegradu, te Dragoljuba Kunarca zbog zločina protiv čovječnosti na području Foče, koji je zbog zločina u ovom gradu osuđen na 28 godina zatvora, o čemu je BIRN BiH ranije pisao.

Uz saopštenje da je devet osoba optuženo za zločin protiv čovječnosti u mjestu Novoseoci kod Sokoca u septembru 1992., iz Tužilaštva je navedeno da se istraga za ovaj zločin vodi protiv osumnjičenog Radislava Krstića, koji je u Haškom tribunalu osuđen na 35 godina zatvora u svojstvu nekadašnjeg komandanta Drinskog korpusa VRS-a zbog genocida počinjenog u julu 1995. u Srebrenici.

Iz Tužilaštva su i u septembru 2020. naveli kako je 1992. Krstić bio je komandant 2. romanijske motorizovane brigade VRS-a, te najavili da će biti ispitan u suradnji sa organima Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (MRMKS) i Poljske, gdje izdržava kaznu zatvora.

Advokat Aleksandar Lazarević kaže da nije siguran na koji se način postiže zadovoljenje pravde optuženjem haških osuđenika, pogotovo što neprocesuirani ratni zločini opterećuju bh. društvo, budžet i sudove.

“Nema nijedno pravilo koje kaže da se ne mogu optužiti haški osuđenici za nešto, ali sa druge strane postoje zločini za koje je još niko nije odgovarao i nisam siguran da li je to najsrećniji način dostizanja pravde”, navodi Lazarević.

Prema advokatici Savić, u ovim slučajevima se postavlja pitanje koliko je resursa potrošeno na istrage u ovim predmetima, odnosno koliko je koštalo da tužilački timovi otputuju u zemlje u kojima oni izdržavaju kazne i saslušaju ih u svojstvu osumnjičenih.

“Jasno je da se u ovim slučajevima radi o bespotrebnom rasipanju novca poreskih obveznika i ljudskih resursa koji su mogli biti usmjereni na procesuiranje onih izvršilaca koji još uvijek izmiču pravdi”, dodaje Savić.

U Misiji OSCE-a zaključuju kako preliminarna analiza pokazuje da je Tužilaštvo BiH u 2020. nastavilo s praksom usmjeravanja svojih resursa na činjenično i pravno manje složene predmete jer su postupci u dva predmeta prebačeni na entitetski sud, dok zabrinjava to što je u jednom predmetu tužilac podnio zahtjev za prenos postupka zajedno sa optužnicom, što ukazuje na svjesnost da se radi o manje složenom predmetu.

“Za sedam predmeta je malo izgledno da će biti procesuirani pred Sudom BiH jer optuženi imaju prebivalište u inostranstvu (Srbija i Crna Gora). Jednako tako, Sud BiH je u jednom predmetu odlučio da ne potvrdi optužnicu jer nije zadovoljila standarde za potvrđivanje. Na osnovu navedenog, proizlazi da se samo šest predmeta iz 2020. može voditi pred Sudom BiH”, kazali su u OSCE-u.