sarajevska gradonačelnica
Tupo, tuplje, Benjamina Karić
Ovaj, još jedan u nizu kukavičkih istupa sarajevske gradonačelnice, pogrešan je na svakom zamislivom nivou. Analizirati ga detaljnije, suvišno je za sve koji znaju razmišljati, a uzaludno za one koji ne znaju
Nešto više od 8.000 katolika koliko ih danas živi na prostoru Kantona Sarajevo, ali i svi drugi dobronamjerni građani, uznemireni su danas zbog poruka koje su ostavljene na vratima stana jedne katoličke obitelji, gdje im se – uz crtež kalašnjikova – poručuje „tu sam katolici, da vas prekrstim“, „hoćete li da vas kalašnjikom išaram, imam ga“.
Iako se radi o činu pojedinca, moguće duševno oboljele osobe, koji definitivno nije slika i prilika ogromne većine ljudi koji ovdje žive, profesorica Pravnog fakulteta na Kobiljači iznad Kiseljaka, Benjamina Karić (SDP), trenutno na funkciji gradonačelnice Sarajeva, u svojoj izjavi povodom ovog događaja još jednom je ilustrirala na koliko niske grane je pala politika u našoj zemlji, piše Franjo Šarčević na portalu Prometej.
U nevjerovatnom, suludom komentaru, Karić je ovaj incident povezala sa – Zoranom Milanovićem, predsjednikom susjedne Republike Hrvatske.
„Ne želeći da umanjujem ozbiljnost ovog incidenta, moram naglasiti da bi ovo mogle biti posljedice izjava hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića koji dodatno širi netrpeljivost među narodima“, kazala je Karić, pa se dodatno navila o predsjedniku susjedne države, omalovažavanju genocida (genocid je našim politikantima uvijek dobra akvizicija, a o čemu drugo pričati povodom prijetnji katoličkoj porodici u Sarajevu nego o genocidu nad Bošnjacima) i tako dalje.
Kojom logikom je naša gradonačelnica ovaj čin povezala s Milanovićem, to valjda samo ona zna. Logikom po kojoj je svaki katolik u Sarajevu ujedno i Hrvat, a ako je Hrvat onda je Hrvatska, a ako je Hrvatska onda je i Zoran Milanović, a to znači onda da je i legitimna, dobro – polulegitimna meta, i da ono što mu se dogodi treba fakturisati Milanoviću?
Ovaj, još jedan u nizu kukavičkih istupa sarajevske gradonačelnice, pogrešan je na svakom zamislivom nivou. Analizirati ga detaljnije, suvišno je za sve koji znaju razmišljati, a uzaludno za one koji ne znaju. Stoga, neka ostane samo ovako zabilježen i arhiviran.