Trovanje građana BiH teškim metalima prisutno je godinama (FOTO)

Fabrici GIKIL u Lukavcu prijeti zatvaranje nakon ekološke katastrofe koju je ova kompanija proizvela nepoštivanjem Zakona o zaštiti okoliša Federacije BiH i mjera zaštite okoliša, propisanih okolišnom dozvolom.

No, GIKIL je samo dio problema industrijskog zagađenja i otpada. Građani BiH su žrtve trovanja teškim metalima, što je na prostorima naše zemlje prisutno već godinama.

Denis Žiško, koordinator programa energije i klimatskih promjena, ističe da u BiH postoje brojni prostori u koje se odlaže industrijski otpad, ali na neadekvatan način.

„U većini slučajeva ti prostori nisu adekvatno održavani. Imamo odlagališta šljake i odlagališta jalovine iz rudnika, pa se dešava da puknu određene brane i dođe do pomora ribe. Inspekcije izađu ili ne izađu na teren. Uglavnom se ništa ne desi. Gdje god postoji zastarjela tehnologija u BiH, postoji mogućnost da odlagalište otpada predstavlja potencijalnu opasnost i za okoliš i za ljude“, kazao je Žiško za Fokus.ba.

Nepročišćene preljevne vode sa odlagališta Jezero 2 kod Tuzle (Foto: Centar za ekologiju i energiju)

Naš sagovornik ističe da su posebno ugroženi dijelovi sljedećih područja: Tuza, Lukavac, Kakanj, Živinice… Međutim, opasnosti se ne odnose isključivo na ova područja.

„Prisutna je velika koncentracija teških metala u pojedinim otpadnim tokovima. Ti tokovi mogu pronaći svoj put i do podzemnih voda, odnosno bunara i izvorišta u okolini. Zato je ugroženo i zdravlje stanivništva. Dodatni problem je industrijska prašina. Zbog lošeg održavanja i neprovođenja propisanih mjera kretanja prašine, ona završi u okolini. Postoje jasne indikacije da ove vrste zagađenja drastično utiču na zdravlje ljudi“, naveo je Žiško.

U aprilu ove godine, također na području Lukavca, na taložnici “Bijelo more” Fabrike sode “Sisecam Soda” došlo je do rušenja vanjskog zida u širini od skoro 30 metara, što je uzrokovalo izlijevanje hemijskih materija na okolno zemljište. To je samo jedan od primjera opasnih materija kojima građani mogu biti izloženi.

Potok Banovac, odlagalište Divkovići (Foto: Centar za ekologiju i energiju)

„Često čujemo standardnu priču o očuvanju radnih mjesta u industrijskim postrojenjima, a u međuvremenu ljudi koji žive okolo su kolateralna šteta. Nažalost“, rekao je Žiško.

Kako su za Fokus.ba istakli iz Aarhus centra, zakonska regulativa je poprilično jasna i čak propisuje kaznu zatvora od tri mjeseca do pet godina u slučajevima zagađenja okoline.

„Budući da su u pitanju krivična djela, tužilastvo bi trebalo po službenoj dužnosti podnijeti krivične prijave protiv odgovornih lica ili eventualno postupiti po krivičnim prijavama udruženja građana. Također, udruženje građana može postupiti u skladu sa članom 9. Aarhuske konvencije ukoliko smatraju da je došlo do ugrožavanja ljudskih prava u oblasti okoliša, te podnijeti tužbu pred nadležnim sudom“, naveli su iz ovog centra.

Hidraulični transport šljake i pepela, odlagalište Jezero 2 (Foto: Centar za ekologiju i energiju)

Članom 303. Krivičnog zakona FBiH je propisano: “Ko kršenjem propisa onečisti zrak, tlo, tekuću, stajaću ili podzemnu vodu, vodotok, more, morsko dno ili morsko podzemlje ili na drugi način ugrozi čistoću, kakvoću zraka, tla, vode, vodotoka ili mora, morskog dna ili morskog podzemlja, ili prirodnog genetskog sklada biološke raznolikosti na širem području i u mjeri koja može pogoršati uvjete života ljudi ili životinja ili ugroziti opstanak šuma, bilja ili drugog raslinja, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina”.

Također, članom 305. Krivičnog zakona FBiH je propisano “Ko protivno propisima odbacuje, odlaže, skuplja, skladišti, obrađuje i prevozi otpad ili uopće njime postupa na način kojim se ugrožava kakvoća zraka, tla, vode, vodotoka, mora, morskog dna ili morskog podzemlja na širem području i u mjeri koja može pogoršati uvjete života ljudi ili životinja ili ugroziti opstanak šuma, bilja ili drugog raslinja, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine”.