Troškovi suđenja Delimustafiću koje nije počelo tri godine porasli na blizu pola miliona maraka

Suđenje Aliji Delimustafiću te još 30-ak osoba i sedam firmi zbog organizovanog kriminala, koruptivnih i drugih djela nije počelo ni tri godine od podizanja i potvrđivanja optužnice u predmetu “Pravda”, dok su troškovi dosadašnjeg postupka narasli na gotovo pola miliona maraka, potvrđeno je Balkanskoj istraživačkoj mreži Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Iako je na jednom od ranijih ročišta bilo najavljeno da će čitanje same optužnice trajati više sati, to u protekle tri godine nije urađeno, niti su stranke u postupku iznijele uvodne riječi čime se zvanično označava početak suđenja, koji je, prema informacijama Kantonalnog suda u Sarajevu, do sada odgađan 21 put.

Bez obzira na odgađanje početka suđenja, troškovi postupka koji se plaćaju iz budžeta su porasli u posljednjih 12 mjeseci od kada je ročište odgađano pet puta.

U ovom predmetu od pokretanja krivičnog postupka advokatima po službenoj dužnosti isplaćeno je ukupno 455.394 KM, potvrdili su za BIRN BiH iz Kantonalnog suda u Sarajevu i naglasili kako se troškovi odnose na “sve radnje preduzete u svim fazama krivičnog postupka”. Iz Suda su pojasnili da se iznos od blizu pola miliona maraka ne odnosi samo na pristup advokata ročištu, već i na druge poduzete radnje prema advokatskoj tarifi.

O troškovima postupka u ovom predmetu, kao i ostalim problemima koji se javljaju u predmetima sa većim brojem optuženih te o preuređivanju sudnice za ovo suđenje, BIRN BiH je pisao i ranije.

Stručnjaci navode da je u Bosni i Hercegovini teško provesti postupak sa većim brojem optuženih, kao u ovom predmetu, prije svega zbog nepostojanja tehničkih kapaciteta u sudovima odnosno sudnicama, ali i da stalnim odgodama dolazi do narušavanja prava na suđenje u razumnom roku.

Iz Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu su BIRN-u BiH nezvanično kazali kako su slali urgencije Kantonalnom sudu zbog dinamike suđenja, dok su iz Suda zvanično odgovorili da nikakve urgencije od Tužilaštva, Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) ili međunarodnih institucija u vezi s ovim predmetom nisu zaprimljene. Iz VSTV-a, krovne institucije za domaće pravosuđe, su također negirali da imaju informacije o mogućim urgencijama za ovaj predmet.

Ured disciplinskog tužioca je ranije registrovao predmet u vezi s ovim postupkom, ali su iz VSTV-a odgovorili da u disciplinskom predmetu još nije donesena odluka. U međuvremenu je Disciplinska komisija VSTV-a optuženu sutkinju sarajevskog Općinskog suda Milenu Rajić u predmetu “Pravda” razriješila dužnosti zbog nemara ili nepažnje u vršenju službene dužnosti.

U Sudu navode kako su i dalje na snazi donesene mjere zbog pandemije koronavirusa, te se suđenje u ovom predmetu ne zakazuje jer se ne može obezbijediti socijalna distanca. Početak suđenja u predmetu “Pravda” je posljednji put bio zakazan prije pojave koronavirusa u BiH u martu 2020. godine.

Ifet Feraget, jedan od branilaca u ovom predmetu, kaže za BIRN BiH da bi sudnica bila prepuna ako se zbroje samo optuženi i njihovi branioci, te da i nije bilo pokušaja da se suđenje zakazuje, niti mu je poznato gdje bi se odvijalo.

“Ustavni sud je u jednoj od mojih apelacija zauzeo stav da je Sud poduzeo ono što je mogao, s obzirom na veličinu predmeta. Sad tu ima pokušaja Tužilaštva da se prebaci loptica na Sud. Međutim, vrlo je teško disponirati sa predmetom gdje imate desetine lica”, kaže Feraget.

Tužilaštvo ni Sud ne mogu uspješno privesti krivični predmet kraju ako ima više od deset optuženih, smatra advokat Asim Crnalić. On kaže da nema razlike u krivičnoj odgovornosti između fizičkih i pravnih lica koje tereti optužnica.

“Ako mislite da možete organizirati suđenje u takvim uvjetima, onda griješite zato što će uvijek postojati objektivan razlog za odgodu glavne rasprave jer postoje bolesti, obiteljske, poslovne neodgodive obaveze i to ide u beskraj. Ako bi se izvršila analiza, onda bi najvjerovatnije najveći broj odgoda bio na strani Obrane. Ne tvrdim da je Obrana kriva zbog toga, već samo tvrdim da su postojali objektivni razlozi za odgodu, a osnovni problem je toliki broj optuženika”, smatra Crnalić.

Slučaj poput Mustafićevog nije rijedak u domaćem pravosuđu, kaže bivši sudija Ustavnog suda BiH Krstan Simić, navodeći kako pojedini slučajevi krenu kao veliki i uz medijsko izvještavanje izgledaju kao borba protiv korupcije na kojoj političari ubiru poene.

“A sve se to kasnije tokom postupka razvodnjava”, govori Simić.

Iz Kantonalnog tužilaštva su početkom oktobra 2017. godine, uz saopćenje o podignutoj optužnici, naveli da je riječ o sistemskoj korupciji u kojoj su učestvovali bivši ministar unutrašnjih poslova Republike BiH, sutkinja Općinskog suda Sarajevo, kantonalni tužilac, osam advokata, sudski vještak, sudski kuriri i direktori firmi.

Izostanak procesne discipline

Uglješa Vuković iz Transparency Internationala (TI) BiH podsjeća kako je Izvještaj o vladavini prava, odnosno “Pribeov izvještaj” potcrtao da je jedan od najvećih nedostataka u radu pravosuđa izostanak procesne discipline.

U izvještaju kojeg je predstavio pravni stručnjak Reinhard Priebe je, između ostalog, navedeno kako se krivično pravosuđe u BiH ne bori protiv teških oblika kriminala i korupcije, da je kvalitet mnogih krivičnih istraga na vrlo niskom nivou, da su sudije preblage u upravljanju suđenjima i dozvoljavaju duge vremenske periode između ročišta i česte rutinske odgode uz malo ili nimalo opravdanja, kao i da se stiče dojam da pojedine sudije ne žele ili nisu u stanju provoditi vladavinu prava kada su suočeni s odlučnim protivljenjem osoba optuženih za teška krivična djela.

Prema Vukovićevim riječima, ne vodi se računa o procesnoj ekonomiji, a pri zakazivanju ročišta sudije i sudska vijeća se ne trude da postupak bude sveden na najkraće moguće vrijeme i često raspored suđenja ravnaju po volji optuženog i odbrane.

“Naš je strah u Transparency Internationalu BiH da će pandemija dodatno usporiti rad pravosuđa, i da se sudovi i VSTV ne bave ovim pitanjem dovoljno ozbiljno. Mnoge sudnice nemaju prostorne kapacitete da prime veći broj učesnika ni bez poštovanja epidemioloških mjera. Tehnički kapaciteti se sigurno mogu iznaći, ali je pitanje postoji li volja da se to uradi”, rekao je Vuković.

U Misiji OSCE-a, koja nadgleda rad pravosuđa u BiH, kažu da su u svojim izvještajima izrazili zabrinutost zbog neprimjerenih kašnjenja u vođenju postupka u nekoliko ozbiljnih predmeta korupcije, te da je identifikovano loše upravljanje sudskim postupkom i redovni propusti da se osigura prisustvo strana na saslušanjima, kao sistemski problemi koji rezultiraju dugotrajnim i neefikasnim suđenjima i ukazuju na neadekvatan odgovor pravosuđa na korupciju.

U izvještaju OSCE-a “Praćenje procesuiranja predmeta korupcije u BiH: Druga procjena” je konstatovano kako u najgorem slučaju, ekstremna kašnjenja u vođenju postupka mogu dovesti do povrede prava optuženog na suđenje u razumnom roku ili do izostajanja odgovornosti u slučaju odbijanja optužbi zbog nastupanja zastare, a kao jedan od faktora koji utiču na dužinu trajanja postupka je navedeno loše rukovođenje glavnim pretresom predsjedavajućeg sudije, pogotovo u pogledu korištenja raspoloživih mjera za osiguranje prisustva strana u postupku na suđenju.

Sagovornici BIRN-a BiH ističu da sudovi u BiH nemaju tehničke kapacitete za vođenje postupka protiv većeg broja optuženih, pogotovo što neki od njih u sudnici imaju dvojicu branilaca, a osim sudskog vijeća i tužilaca treba obezbijediti mjesto za javnost, odnosno novinare koji izvještavaju sa suđenja, članove porodica optuženih te sudske policajce.

U konkretnom slučaju za predmet “Pravda”, kako kažu, dolazi do povrede prava na suđenje u razumnom roku i neizvjesno je prognozirati kada bi se mogao očekivati kraj postupka.

“Nemoguće je suđenje završiti u razumnom roku, jer neko mjerilo koje je prihvaćeno u svijetu je rok od tri do pet godina. Sve iznad toga ne može biti suđenje u razumnom roku”, navodi Crnalić.

Simić smatra kako je potrebno stvoriti uslove u pravosuđu da se dovedu kvalitetni sudije i tužioci koji se mogu nositi sa takvim predmetima.

“I ne stvarati privid da određene osobe, pogotovo ako se radi o poznatim osobama, mogu ustrajati da se to namjerno odugovlači, a sve kako bi ta suđenja bila efikasna i da se ispoštuje standard Evropskog suda za ljudska prava o donošenju odluka u razumnom roku”, kaže Simić.

Delimustafiću je, prema riječima njegovog branioca Ferageta, u 2019. ukinut pritvor u kojem je proveo dvije godine i zamijenjen kućnim pritvorom koji je nedavno ukinut, a na snazi su mu ostale određene mjere zabrane.

Neki od optuženih su u međuvremenu sklopili sporazume sa sarajevskim Kantonalnim tužilaštvom, pa je tako Sejda Filipović osuđena na godinu zatvora te je brisana iz prava vlasnice na nekretninu, Samir Muslić je osuđen na pet mjeseci zatvora i novčanu kaznu od 30.000 KM, dok su Amirela Lončar, Arif Ibrahimović, Hamdo Spahić i Nihad Druškić dobili uslovne kazne, a Druškić i novčanu od 74.000 KM.

Vještak Abid Hodžić je odustao od sporazuma i predmet je vraćen osnovnom spisu sa Delimustafićem i ostalima, dok je postupak odvojen u odnosu na Vojka, Dušanku, Dobru i Ratka Đokića zbog njihovog zdravstvenog stanja i njima je suđenje počelo u odvojenom predmetu.

Kantonalni sud je odbio sporazum o krivnji za optuženu firmu “MinasCo” jer zakon propisuje da se postupak protiv pravne osobe može pokrenuti, odnosno voditi samo kada nije moguće voditi postupak protiv počinitelja ili je on proveden, a protiv Izeta Musića je u toku postupak sa Delimustafićem i ostalima.

Posljednji put je, prema informacijama sarajevskog Kantonalnog tužilaštva, početak suđenja u ovom predmetu bio zakazan početkom februara, ali je ročište tada odgođeno na neodređeno vrijeme.