Tri decenije od rušenja Starog mosta: Ljudi žele budućnost, politika prošlost

Nevidljiva linija i danas dijeli Mostar, iako je od završetka ratnih sukoba prošlo skoro 30 godina.

Rat devedesetih godina prošlog vijeka između Armije Republike Bosne i Hercegovine i Hrvatskog vijeća obrane ostavio je tragove koji su i danas vidljivi.

“Dokle god postoje dvije bolnice, dvije pošte, znači, nema od toga ništa, ovo je podijeljeni grad”, smatra Mostarac Admir, koji živi u istočnom dijelu grada, u kome živi uglavnom bošnjačko stanovništvo.

U Mostaru, prema posljednjem popisu stanovništva iz 2013. godine, živi oko 105 hiljada stanovnika. Bošnjaci i Hrvati su većinski.

Podjele su i institucionalne. U gradu djeluju dvije bolnice, dvije pošte, dva doma zdravlja. Postoje dva univerziteta, a podijeljene su i ostale obrazovne i kulturne institucije.

Zbog toga Gordan i Ivan, koji žive u zapadnom dijelu Mostara, kako kažu za Radio Slobodna Evropa (RSE), ocjenjuju da podjele “forsiraju političari”.

“Među ljudima nije tolika podjela, ali političari, oni stalno to forsiraju, jer njima to odgovara, da bi lakše vladali”, ističe Gordan.

“Ja mislim da je to (podjele, op. RSE) samo u glavama političara ostalo, da je ljudima samo da normalno žive. Ništa drugo”, navodi Ivan.

Stari ponovo izronio

U istočnom dijelu grada, gdje živi uglavnom Bošnjaci, još uvijek nisu obnovljene zgrade stradale tokom rata.

Prema procjenama međunarodnih organizacija nakon završetka sukoba, oko 80 posto objekata u istočnom dijelu grada je bilo potpuno razoreno.

Taj dio grada, od maja 1993. do marta 1994. godine, hrvatske snage su držale u potpunoj blokadi, pod stalnom vatrom, bez hrane, struje, vode, medicinskih i drugih potrepština.

Meta je bio i Stari most, simbol Mostara, jedan od najznačajnijih spomenika osmanske arhitekture na Balkanu. Sagrađen je 1566. godine.

U vrijeme kada je most srušen, u novembru 1993. godine, Eldin Palata je imao 20 godina. Njegova kuća nalazi se nekoliko stotina metara od Starog mosta, na desnoj obali Neretve.

Za Radio Slobodna Evropa, Eldin se prisjetio sunčanog 9. novembra 1993.

Prolazio je ispod Starog mosta, koji je već bio granatiran. Učinilo mu se da je most nitima vezan da se ne obruši u Neretvu.

Požurio je kući, gdje je imao staru, amatersku kameru, kako bi zabilježio trenutak kako most izgleda prije nego se sruši.

“Nisam znao imam li i baterije, jer nije bilo ni struje. Onda sam počeo snimati. U tom trenutku je počelo ponovo granatiranje sa položaja HVO-a. Ja sam se onda malo spustio dolje, da imam bolji pogled. Maltene, granate su prelazile preko mene, čuo se zvižduk. I onda, taj kobni hitac je bio u 10 sati i 16 minuta”, kaže Eldin i dodaje da je nastao muk.

Petsto godina star luk urušio se u Neretvu.

“I onda, sa brda Hum, gdje su bili položaji HVO-a, počela je pucnjava. Uvijek ponavljam, to me je najviše naljutilo. Ne znam, taj osjećaj, koji je, zašto slave? ‘Evo, srušili smo ga!’ Šta ste srušili? Starca jednog srušili”, priča on.

Most je obnovljen 2004. godine i tada je uvršten na spisak Svjetske kulturne baštine UNESCO-a.

Bivši načelnik Glavnog štaba Hrvatskog vijeća obrane Slobodan Praljak oslobođen je u Haškom tribunalu odgovornosti za rušenje Starog mosta.

Prema podacima iz publikacije “Bosanska knjiga mrtvih”, koju je objavio Istraživačko-dokumentacioni centar Sarajevo, u Mostaru je u ratu stradalo ukupno 2.532 osoba.

Koliko se Mostar udaljio od 90-tih godina prošlog stoljeća?

Mostarac Alen kaže za RSE kako su se stvari suštinski promijenile u gradu od devedesetih godina prošlog stoljeća.

“Ove neke mlađe generacije, a i mi starije generacije, nekako gajimo još uvijek taj neki duh grada. A da se nešto suštinski promijenilo, što se tiče infrastrukture – mijenja se. U odnosima između ljudi, mislim da se dosta toga promijenilo, na bolje, ne na gore”, rekao je za RSE Alen.

U političkom smislu, Grad Mostar se nerijetko zvao i “grad slučaj” zbog toga što od 2008. do 2020. godine nisu provedeni lokalni izbori. Za to vrijeme, nije funkcioniralo Gradsko vijeće, pa je i rad Gradske uprave, kao izvršne vlasti, bio ograničen.

Naime, od 1994. godine, nakon što je potpisan Washingtonski sporazum kojim je uspostavljena Federacija BiH, Mostar je dvije godine bio pod upravom administracije Evropske unije, kojom je rukovodio Hans Koschnick, nekadašnji gradonačelnik njemačkog grada Bremena.

On je 1996. godine nametnuo Prelazni Statut Grada Mostara, kojim je Mostar administrativno podijeljen na šest općina – tri većinske hrvatske i tri većinske bošnjačke, te centralnu zonu, zamišljenu kao mjesto za buduće zajedničke institucije.

Općine su ujedno bile i izborne jedinice, koje su davale podjednak broj vijećnika u Gradsko vijeće, uspostavljeno 1996. godine. U Vijeću su birani gradonačelnik i dogradonačelnik Mostara, koji nisu mogli biti iz reda istog konstitutivnog naroda, a koji su imali gotovo jednaka ovlaštenja.

Posredstvom međunarodne zajednice, vodeće političke partije u tom gradu- Hrvatska demokratska zajednica i Stranka demokratske akcije su postigle dogovor 2020. godine.

Nakon što je sporazum usvojen i u Parlamentu BiH, u decembru 2020. godine u Mostaru su održani lokalni izbori, a u februaru 2021. godine je formirano Gradsko vijeće Mostara. Vlast su osvojile ove dvije političke partije.

Od tada, Vijeće je, između ostalog, donijelo odluku o ukidanju naziva nekoliko ulica u zapadnom dijelu Mostara, koje su tokom rata dobile imena po zvaničnicima ustaškog režima iz Drugog svjetskog rata.

U SDA i HDZ zbog svega smatraju da se Grad Mostar “odmakao od politike devedesetih godina prošlog stoljeća”.

“Ja odgovorno tvrdim da jest (se Mostar odmakao od devedesetih). Je li se politika odmakla od ovog što pitate, nisam siguran. Ali, što se tiče grada i građana, odgovorno tvrdim da jeste”, kaže odgovarajući na pitanje RSE gradonačelnik Mostara, Mario Kordić, kadar Hrvatske demokratske zajednice BiH.

Svakodnevno je, prema njegovim riječima, i u jednom i u drugom dijelu grada.

“Ja živim sa ovih 105 tisuća stanovnika ovdje. Radim zajedno posao, razmjenjujemo mišljenja o svemu, i odgovorno tvrdim da smo se mi debelo, debelo makli od devedesetih godina”, tvrdi Kordić.

I predsjednik Gradskog vijeća Mostara i ujedno predsjednik SDA Mostar, Salem Marić, slaže se sa gradonačelnikovom ocjenom.

“Pogotovo, evo, zadnjih ove tri godine, kako je ovo Gradsko vijeće Grada Mostara, i da je to svima primjetno, po svim segmentima, da smo otišli od devedesetih godina. Neko to želi primijetiti, neko ne želi. U razgovorima sa ljudima koji dolaze sa strane, (mislim) da je to jako primjetno”, kazao je Marić.

stovremeno, predsjednik Gradskog odbora opozicione Socijaldemokratske partije BiH u Mostaru, Arman Zalihić za RSE kaže da treba jasno odvojiti aspekt građana Mostara od aspekta politike.

“Kada je riječ o građanima Mostara, naravno, da u ovih 30 godina, građani bolje funkcioniraju u gradu Mostaru, da građani cirkuliraju kroz cijeli grad Mostar, da građani više nisu opterećeni tim podjelama i tim nekim fiktivnim granicama podjele u Mostaru”, rekao je Zalihić.

Međutim, ono što je i dalje podijeljeno je politika i institucije, dodaje.

“Mi danas u Mostaru imamo na papiru jedan Vodovod, a u suštini je on podijeljen na dvije jedinice. Mi danas u Mostaru imamo dvije elektroprivrede, dva telekoma i veliki broj podijeljenih institucija. Politika ne ide u cilju integracije tih institucija, nego podjela”, istakao je Zalihić.

Markovina: Identični politički odnosi

Historičar Dragan Markovina, koji živi u Mostaru, ocjenjuje kako se primjećuje da su se stvari odmakle od devedesetih godina prošlog vijeka.

“Vi nemate pojma, neko ko dođe – koga god sam doveo sa strane, cijeli niz ljudi je došao u Mostar, s kojima sam pričao, družio se, oni se toliko oduševe energijom grada. Nemaju nikakvu ideju gdje je ta neka imaginarna granica, niti je to njima bitno, niti oni to čak osjećaju kad dođu, koliko god da im to neko prikaže. Ali, postoje ta dva Mostara i politički se nije ništa bitno promijenilo”, tvrdi Markovina.

Tako navodi da je na lokalnim izborima u decembru 2020. godine, isti postotak glasova kao i 1990. godine, manje-više. Tri naroda su se uglavnom opredijelili za nacionalne stranke koje su ih predstavljale na tim izborima. Građanske opcije su, sve zajedno, osvojile do 18 posto podrške.

“I to je to. Dakle, identični su politički odnosi, ideološki odnosi”, istakao je Markovina.

Što se tiče Starog mosta, on kaže da taj spomenik jeste obnovljen, ali da je poznato kako ga samo jedna strana doživljava svojim.

“Mogu reći da se taj simbol grada prestao odbacivati na zapadnoj strani, a priori, što se jeste odbacivao prije. I to je dobro. Ali, ne postoji ona vrsta intimizacije sa Starim mostom koja postoji, hajmo reći, na istočnoj strani grada ili među Bošnjacima, kojih dobar dio živi i na zapadnoj strani grada”, izjavio je Markovina za RSE.

Svjetska turistička destinacija

Uprkos svim problemima, Mostar je danas jedna od svjetski poznatih turističkih destinacija.

Prema podacima Turističke zajednice Hercegovačko-neretvanskog kantona najveći porast broja dolazaka u ovom kantonu je ostvario Mostar i to za 17 posto.

Oko 60.000 turista je posjetilo ovaj grad, navodi isti izvor, u prvih osam mjeseci ove godine.

Amandine, sa zapada Francuske, kaže za RSE kako je prvi put u Mostaru.

“Prvi put da smo u gradu, veoma je lijepo, a za Mostar sam informacije našla putem interneta”, ističe ona.

Jeffri iz Francuske je prvi put u Mostaru. Starim mostom je, kaže, oduševljen,

“Mostar izgleda zaista lijepo, most je impresivan”, dodaje on.

Tom i Milan su u Mostar stigli iz Kanade.

“Prvi utisci su da je krajolik prekrasan”, kaže Tom.

“Ovdje je prelijepo, ljudi su divni, krajolik izgleda netaknuto, kao da je dobro očuvan, izgleda veoma lijepo”, navodi Milan.

Gradska uprava Mostara zvanično ne obilježava godišnjicu rušenja Starog mosta.

Zvaničnici HDZ-a BiH na nivou Grada Mostara su se u više navrata tome usprotivili, ali su podržali da Grad Mostar službeno obilježava samo godišnjicu obnove Starog mosta.

Obilježavanje godišnjice rušenja Starog mosta organizira Klub skakača u vodu “Mostari”, koji okuplja skakače sa Starog mosta.

Klub je, inače, organizator tradicionalnih takmičenja u skokovima sa Starog mosta u Neretvu.