Treba li BiH zakon o ličnom stečaju?

Iako je većina zemalja u okruženju usvojila zakon o stečaju fizičkih osoba, situacija kada dužnik više ne može izmiriti obaveze prema bankama, poreznoj upravi ili javnim preduzećima, Bosna i Hercegovina još nema zakon koji bi to pitanje uredio.

U Bosni i Hercegovini moguće je voditi stečajni postupak nad nesolventnim (platežno nesposobnim) privrednim subjektima, ali u svim naprednim zemljama stečajni postupak se vodi i nad imovinom fizičkih osoba (potrošačima).

Stečaj nad fizičkim osobama uvela je Slovenija 2008. i Hrvatska 2015. godine, dok su u Srbiji pokrenute aktivnosti na donošenju zakona o ličnom bankrotu.

Cilj ovog postupka je olakšanje vraćanja dugova prezaduženih i platežno nesposobnih osoba, i stvaranje uvjeta za rad i novi početak dužnika, s jedne strane i namirenje potraživanja povjerilaca u mjeri u kojoj je to moguće, s druge strane.

Profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci Goran Radivojac u razgovoru za Fenu pojašnjava da je u BiH situacija koja se tiče ličnih finansija lokalnog stanovništva u dobroj mjeri neriješena.

Posljedica aktivnosti banaka u prethodnih 20 godina je takva da već sada postoji veliki broj građana koji imaju problema s tekućom likvidnošću budući da su, očekujući bolju ličnu ekonomsku poziciju te rast i razvoj privrede, preuzeli velike kreditne obaveze koje sada sve teže i teže izmiruju.

Profesor Radivojac smatra da je institut ličnog bankrota u regiji nešto novo, dodajući da postoji institut stečaja pravnih osoba, međutim, stečaj fizičkih osoba postaje nešto što je aktuelna tema te ističe da će uvođenje tog instituta biti izazov.

– No, ono što je izvjesno i što se ne treba izbjegavati jeste da se otvori rasprava o tom pitanju. Od toga ne treba bježati jer je situacija takva da dužnici, koji teško izmiruju svoje obaveze, mogu na pogrešan način shvatiti institut stečaja fizičke osobe – mišljenja je.

Kako je pojasnio ovaj institut definitivno ne podrazumijeva lišavanje dužnika obaveza, nego znači lišavanje velikog broja prava u odnosu na raspolaganje njegovom imovinom.

– Za određeni broj građana to će očigledno biti jedino rješenje. Bez instituta ličnog stečaja gotovo da je nemoguće odrediti minimalno izdržavanje. Ima čak i slučajeva gdje cjelokupna zarada ide na otplatu rata kredita – kazao je Radivojac.

A to se naročito zna dogoditi dužnicima koji su uzeli kredite u švicarskim francima, a zakonom o ličnom bankrotu – ličnom stečaju, smatra profesor, takvi slučajevi trebali bi biti riješeni.

Advokatica Ljiljana Stajić s druge strane u razgovoru za Fenu naglašava da se treba imati u vidu šta donošenje ovakvog zakona znači za društvo u cjelini, a šta za prezaduženog dužnika.

Govoreći o načinu na koji je to riješila Hrvatska pojasnila je da u Zakonu o stečaju potrošača propisano da pod stečaj može doći fizička osoba i preduzetnik čije obaveze ne prelaze 100.000 kuna (oko 27.000 KM), ako nema više od 20 povjerilaca, obaveza iz radnog odnosa i nije pokrenut predstečajni ili stečajni postupak.

Kao razlog za otvaranje stečajnog postupka Zakonom je propisano da je to slučaj ako dužnik nije sposoban za plaćanje, a to je slučaj ako najmanje 90 dana ne može ispuniti dospjele obaveze u ukupnom iznosu većem od 30.000 kuna (oko 8.000 KM).

Zakon o stečaju Republike Hrvatske je propisao izvansudski i sudski postupak za rješavanje stečaja prezaduženog potrošača. Također, zakon Hrvatske propisuje da samo potrošač može pokrenuti ovaj postupak i u obavezi je platiti troškove predujma postupka.

Stečajnu masu potrošača, kazala je Stajić, čini cjelokupna imovina potrošača koju je stekao do zaključenja stečajnog postupka i imovina koju će steći u toku provjere ponašanja, osim one nad kojom se ni prema Zakonu o izvršnom postupku ne može provesti izvršni postupak.

– U konačnom historijski gledano “opraštanje dugova” seže čak od Biblije, a uređivanje odnosa između povjerioca i dužnika regulirano je u “starom” Rimu – ističe advokatica.

Stoga, dodala je, smisao ovog zakona treba gledati na način da bi se njegovim donošenjem zaštitile porodice i životi poštenih i nesretnih dužnika koji su u ovakvu situaciju došli zbog okolnosti na koje nisu mogli uticati (krediti u švicarskim francima).

Stava je da bi lični stečaj dugoročno mogao imati pozitivne efekte, jer “osoba oslobođena dugova” može se ponovo uključiti u društvo, dolazi samim tim do povećanja potrošnje, od čega ima koristi i društvo u cjelini, jer prezadužene osobe po pravilu postaju teški socijalni slučajevi i teret društva.

Međutim, mišljenja je da ni hrvatski, a ni slovenski zakon ne sadrže bitne odredbe koje se odnose na sudužnike, odnosno jemce.

Bankarski sektor u ovim državama smatra da su ove osobe potpisivale posebne ugovore pa u odnosu na njih i odgovaraju, ali Stajić postavlja pitanje šta ako se zaključi stečajni postupak nad određenom fizičkom osobom, da li su i dalje odgovorni žiranti i sudužnici te da li se i oni oslobađaju obaveze.

– Upravo iz tih razloga BiH bi trebala, prilikom donošenja ovog zakona, u javnu raspravu uključiti stručnu pravnu i ekonomsku javnost da se ne bi donio zakon koji ne bi donio željene efekte za društvo i pojedince koji su došli u takozvano “dužničko ropstvo” – zaključila je advokatica Ljiljana Stajić.

Evropske zemlje imaju pozitivna iskustva primjene ovakvih zakona, u Sloveniji se, primjera radi, svake godine pokreće i vodi sve veći broj stečajnih predmeta nad fizičkim osobama, a veći broj ih se uspješno završava.

Nakon što sud utvrdi visinu dugova te način i rokove vraćanja to omogućava dužniku normalno poslovanje i vraćanje dugova, a upravo na taj način mnogi su riješili probleme koje su imali s izmirenjem dugova (vraćanje kredita, plaćanje komunalnih usluga ili poreza).

U Republici Srpskoj u martu ove godine stupio je na snagu Zakon o stečaju koji je predvidio vođenje stečajnog postupka nad privrednim subjektima koji su platežno nesposobni i nisu u mogućnosti da izmiruju dospjele novčane obaveze, a donošenje ovog zakona u Federaciji BiH je u toku.

No, ovim zakonima nije predviđeno vođenje stečajnog postupka nad preduzetnicima (fizičkim osobama koje se bave privrednom djelatnošću) niti nad imovinom fizičkih osoba te bi stoga ovo pitanje trebalo riješiti posebnim zakonom.