Traktor vozi od devete godine, ima svoju farmu, a radnike plaća 500 eura

Mlade u BiH često se optužuju da su pasivni, da ne žele raditi te da vole samo ispijati kafe od džeparca koji im daju roditelji, kao i da vrijeme provode u kafićima, piše Večernji list BiH.

Da sve baš i nije tako, svjedoči 18-godišnji Mihael Čalaga iz Kreševa. Naime, Mihael je sušta suprotnost svemu navedenom. Ovaj mladić navikao je raditi teške poslove, ali u tome uživa jer njeguje ogromnu ljubav prema traktorima.

S traktorom od treće godine

Čak i kada zapada snijeg u Kreševu, “druženje” s njegovim limenim ljubimcem, od kojeg se ne odvaja od svoje treće godine, ne izostaje. Dolaskom ljeta i cjelodnevne sezone radova postaju nerazdvojni.

“Uvijek sam volio radne strojeve i sanjao o njima, o velikim utovarima i svemu vezanom uz to. Ovaj traktor sam zavolio toliko da ga volim više nego sebe. U njemu sam odrastao, proveo svoj život radeći pomoću njega svaki dan i nikad se neću moći odvojiti od njega. S njim imam puno uspomena, kao što se vidi na mojim fotografijama na Facebooku i Instagramu”, kazao je za Večernji list Mihael.

S ponosom je pokazivao brojne fotografije, a među mnoštvom izdvojio je jednu.

“Ova prva je nastala kad sam imao tri godine, a traktor je nov dovezen iz tvornice IMT Beograd”, objašnjava ovaj vrijedni mladić i dodaje: “Kada bi tata krenuo raditi, uvijek sam tu bio i ja. Traktor sam preuzeo s devet godina i od tada svaki dan radim pomoću njega. Prošle godine sam položio za A1, A, B, BE, C1 i C1E”.

Osim rada na traktoru, Mihal vodi i farmu na kojoj ima 350 ovaca, 150 koza i 23 psa.

“Farmu je osnovao moj stric. On je u Parizu, ima svoje tvrtke, a ja sam je preuzeo s 9 godina i sada imam svoja 3 radnika. Stric i ja zajedno radimo, dogovaramo se oko svega i posao napreduje”, s ponosom priča Mihael.

Da posao dobro vodi, govori i to što svoje radnike plaća 500 eura, a nedavno je tražio pastira te ostao šokiran brojem zainteresiranih.

“Dobio sam više od 300 poruka otkako je objavljeno da tražim radnika, a uvjeti su: moj smještaj, plaća od 450 do 500 € i njihova hrana. A budući da je hrana ovdje jeftina, ne bi potrošili ni 70 €”, kaže i dodaje da je farma udaljena svega četiri kilometra od grada, tako da to nije neki samotnički život daleko od civilizacije.

Planovi za budućnost

Da na ovome ne misli stati, govori i to da sada obrađuje i za ispašu ima 15 hektara vlastite zemlje te da svake godine kupi još po jedan hektar kako bi širio posao. Na pitanje može li se u BiH živjeti od stočarstva i poljoprivrede, Mihael govori: “Može se živjeti od ovoga ako se zna dobro iskoristiti ovaj posao. Primjerice, da bi se uspjelo, mora se praviti sir, u njemu je najbolja zarada. Sav kozji sir koji sam napravio, prodao sam. Tu se mora raditi stvarno puno, ali na kraju se isplati”.

A da se isplati, Mihael to zna od malih nogu kad je zaradio svoj prvi novac.

“Nikad od svojih nisam tražio novac, uvijek sam ga zaradio. S druge strane, ostali moji vršnjaci novac su tražili od tate i mame i samo hodaju. Tako je i danas. Oni su mladići, a traže novac od roditelja, to je sramota”, kazuje Mihael.

Na pitanje misli li i nakon škole ostati u Kreševu i nastaviti posao, kazao je kako nije lud ovoliko se boriti i na kraju sve napustiti. S druge strane, komentirao je i trend odlaska s ovih prostora.

“Ljudi odlaze najviše zato što su izgubili moral za rad u ovoj državi. Male su plaće, ljudi su isprevarani, ima tu svega. Moje mišljenje je da ako nemaju posla i ako im je bolje negdje drugdje, neka idu. Svako ide gdje je bolje!”

Dakle, nakon završetka školovanja Mihael planira ostati na selu i raditi poslove kojima se sada bavi, “ako sve bude kako je planirao”. A za kraj je otkrio svoj cilj i planove.

“Ja mogu imati što poželim, ali imam jedan cilj i ostvarit ću ga, ako Bog da. Cilj mi je u životu imati vlastite kamione i radne strojeve. To ću i ostvariti”, ozareno nam govori i dodaje: “Bez toga ne mogu ni dana, uvijek sam oko strojeva, radim, vozim svaki dan, znači, uvijek imam posla”.

Za kraj razgovora ovom vrijednom mladiću poželjeli smo puno sreće i ostvarenje snova, a da će ih ostvariti, ne sumnjamo jer dječaku koji počne raditi sa svega devet godina samo je nebo granica.