Tomić: Davidovu smrt zloupotrebljavaju i vlast i opozicija

Duško Tomić, advokat i generalni sekretar Dječije ambasade u Međašima kod Bijeljine, nedavno je izjavio kako fašizam u Bosni i Hercegovini nije pobijeđen, nego je jači nego ikada. Njemu je krajem prošle godine zapaljeno imanje i jedan dio ambasade je izgorio, jer ga, kako kaže, vlast u RS pokušava ućutkati zbog stavova koje iznosi u javnosti, piše Radio Slobodna Evropa.

Tomić je, podsjetimo, bio dio advokatskog tima zaduženog za utvrđivanje okolnosti o stradanju Davida Dragičevića.

RSE: Gospodine Tomić, nedavno ste na sesiji Kruga 99 izjavili kako fašizam nije pobijeđen u Bosni i Hercegovini, već je jači nego ikada. Šta ste pod tim podrazumijevali?

Tomić: Ovakva zloupotreba ljudskih prava, ovakva tiranija, ovakvo mučenje i mladih, djece i odraslih, ovako osiromašenje, i to sve u ime jednog vođe, jedne partije, jednog naroda. Pa, zar to nije dovoljno da se moja konstatacija uzme kao tačna?!

RSE: Pominjući fašizam rekli ste da je ponašanje prema članovima grupe ‘Pravda za Davida’ jedan element fašizma.

Tomić: Ja sam od početka stajao na stajalištu da se događaji u Banjaluci, vezani za smrt Davida Dragičevića, zloupotrebljavaju, prvenstveno, od vlasti, a onda kasnije, nažalost, i od opozicije. Međutim, ponašanje vlasti, ovakva tiranija i ovakvo zastrašivanje, ima elemente fašizma.

RSE: Da li je jedna vrsta zastrašivanja i paljenje Vaših objekata, krajem prošle godine u okolini Bijeljine, i da li se taj slučaj rasvijetlio, odnosno, šta je pokazala istraga?

Tomić: Poslije 25 dana oglasio se MUP Republike Srpske i potvrdio ono što se od prvog dana znalo, a to je da je požar podmetnut, da imaju dokaze i očevice. Sad se postavlja pitanje- da li će policija ići do kraja. To me navelo da na ‘Krugu 99’ progovorim o fašizmu i rekao sam da je fašizam stigao i u moje dvorište. Međutim, vjerujem da će ova zemlja imati snage da to prevaziđe.

RSE: Šta je, prema Vašoj ocjeni, razlog zbog kojeg je zapaljen objekat?

Tomić: Nemam nikakve dileme da je moja misao rezultat toga da sam stekao dosta ‘protivnika’ koji iz sjene pokušavaju zastrašiti sve slobodoumne, pa sa ovim gestom poručuju – ako se advokatu Dušku Tomiću zapali imovina, ako se zapali imovina Dječijoj ambasadi, moramo svi šutjeti, jer kako ćemo mi proći obični mali ljudi? Ovo je, dakle, poruka – spustite se niže, šutite i dalje, proći ćete kao advokat Duško Tomić.​

RSE: Osim što ste advokat, Vi ste i generalni sekretar Dječije ambasade u Međašima koja je osnovana 1990. godine i čija je misija bila da okupi djeci i prijatelje djece. Međutim, ambasada se pretvorila u nešto drugo tokom rata, pomažući djeci u opkoljenom Sarajevu i šire. Koliko ste uspjeli u toj misiji tokom i poslije rata?

Tomić: Ako se zna da smo u ratu negdje oko 50.000 djece i majki sklonili iz onog užasa, da smo uvezli nekih 7.000 tona hrane, da smo povezali preko 100.000 raseljenih ljudi radio stanicom, govori da je ambasada opravdala svoje postojanje. Poslije rata smo išli na dokazivanje zločina nad djecom. I naravno, fokusiranje posljednjih sedam, osam godina da se u Dječijoj ambasadi Međaši počinje polako pretvarati u neko svetilište za djecu. Mi smo sve ulice pretvorili u dječije ulice i počeli smo da djelujemo edukativno, da se djeci od malena svijest usmjeri ka slobodi, ka miru i ljubavi.

RSE: Kad pominjete da u okviru sela imate dječije ulice, da je osnovni motiv mir i tolerancija, vjerujete li da je djecu iz okruženja etnonacionalizma, u kojem su i ‘dvije škole pod jednim krovom’, moguće usmjeriti na pravi put, da budu kosmopolite?

Tomić: To je, trenutno, nemoguće, međutim, ne treba gubiti nadu. Ovi vlastrodršci su uzeli djecu u svoje ruke preko školstva. Školstvo nam je potpuno u velikom kolapsu, kako materijalnom, tako i u smislu da nam sve više direktora u školama postaju produžena ruka političkih elita koje vladaju u datim sredinama. Jedan od najvažnijih procesa, po meni je važniji i od pravosudnih i policijskih reformi, je reforma u školstvu. Mi moramo ići ka jedinstvu modernog svijeta i filozofiji dobra. Sada imamo filozofiju zla na sceni i filozofiju potpunih podjela – moji Srbi, moji muslimani, moji Hrvati, svi su dobri, a oni tamo njihovi ne valjaju. To, nažalost, vidim da caruje i živi od osnovnih škola, pa do fakulteta.