Titula koja hrani ego: Od kralja čokolade do kneza Hercegovine

Avgust šesti veliki je dan za Rodoljuba Draškovića. Ne samo zato što se na taj dan prije 70 godina rodio, već je i krunisan za kneza Hercegovine, ove 2019. godine. Ostaće zabilježeno u istoriji kako je biznismen, vlasnik najluksuznijih zdanja i najveći privrednik Hercegovine, uzme li se u obzir broj radnika koje zapošljava, proglašen knezom. Poslovao je u više zemalja, a laskavu titulu je dobio samo u rodnoj Hercegovini, koju je, kazaće mnogi, najviše i zadužio, piše Deutsche Welle.

Kao da je hercegovački knez Rodoljub dugo potajno maštao o nekoj uzvišenijoj titulu, pa je sebi još prije četiri godine sagradio velelepni dvorac. Da biznismen nema neostvarenih želja i da mu u voljenoj Hercegovini bude prijatno pobrinula se vlast.

Savez opština i grada istočne Hercegovine u junu ove godine jednoglasno je donio odluku da Draškovića proglasi za kneza, obrazlažući to time što je mnogo ulagao u ovu regiju, a sve kao odraz ljubavi prema narodu i kraju.

„Izabrani predstavnici našeg naroda i najvažniji ljudi treba da daju sebi i novoizabranom hercegovačkom knezu zavjet da će mu svim svojim bićem dati podršku”, rekao je izvršni direktor Saveza Luka Petrović. Kazao je da Drašković danas zapošljava oko 10.000 radnika na 42 lokacije u šest država.

Novoizabrani knez već je najavio gradnju nove zadužbine – gimnazije u Trebinju. Nagovijestio je i svoj “novi život” koji će biti posvećen samo Hercegovini.

„Do danas sam imao pravo izbora na ostanak ili odlazak iz Hercegovine. Ova odluka o imenovanju za kneza, to pravo mi je oduzela. Nećemo dozvoliti harač, da nose i odnose iz Hercegovine. Branićemo svoje, a tuđe nam ne treba”, rekao je knez Drašković.

Titula kneza osmišljena baš za Draškovića

Predsjednik Savjeta Saveza Dragoslav Banjak pojasnio je da je titula kneza samo jedno od tri priznanja koje Savez može da dodijeli. Odluka o uvođenju priznanja u statut Saveza donesena je tek ove godine, neposredno pred odluku o Draškovićevom krunisanju, iako je Savez osnovan još 2006. godine.

“Tom odlukom predviđene su tri vrste javnih priznanja – zahvalnica, povelja i titula herecgovačkog kneza. Titula kneza može biti dodijeljena državljaninu RS, BiH ili stranom državljaninu koji je rođen u Hercegovini ili koji ima hercegovačko porijeklo, koji ima izuzetne zasluge i čije djelo predstavlja poseban i trajan doprinos unapređenju privrednog i društvenog razvoja Hercegovine, unapređenju postupka očuvanja nacionalnog, kulturnog, istorijskog, jezičkog i vjerskog identiteta”, pojasnio je Banjak za DW.

Skrnavljenje institucija

Za poslanika u NSRS iz Trebinja Nebojšu Vukanovića krunisanje Draškovića predstavlja skrnavljenje institucija i vrhunac “ludila” u Hercegovini.

“Ova je jedna tragikomična situacija koja oslikava kakve strukture, nažalost, upravljaju Hercegovinom i kakve sulude ideje im mogu pasti na pamet”, kaže Vukanović za DW.

Nakon što je iz Nevesinja povukao jedini proizvodni pogon, Drašković je krajem prošle godine najavljivao da će obustaviti dalje investicije u Trebinju, jer nije zadovoljan privrednim ambijentom. U intervjuu koji je tada dao jednom lokalnom portalu naveo je da ga politička prepucavanja ne zanimaju, već da on samo razumije jezik ekonomije. Međutim, odnosi sa vlastima bili su turbulentni. Naši izvori kažu da je na sastancima pregovarao i sa opozicijom (SDS, PDP) i obećavao im podršku na izborima, ali je na kraju odlučio da sa aktuelnom vlašću osnuje Udruženje privrednika Hercegovine. Već tada je najavljeno da će Drašković postati knez, a ranije nepovoljni privredni ambijent naprasno je postao povoljan za dalja ulaganja.

I poslanik Vukanović sastajao se sa Draškovićem, a na svom blogu svojevremeno je objavljivao pohvalne tekstove o njemu. Danas, razočaran, ima drugačije mišljenje.

“Draškovićeva pojava u Hercegovini je dobra, investirao je značajna sredstva, otvorio radna mjesta, i iako su plate male, ipak je pomogao ljudima da prehrane porodice. Upoznao sam ga krajem prošle godine, zvao me je tvrdeći da je ogorčen reketiranjem Luke Petrovića i lošim ambijentom, a ja sam ga molio da ne zatvara fabriku u Nevesinju. Nije želio da me posluša, obećao je da će javno reći kako ga Luka i vlast ucjenjuju i reketiraju, organizovati proteste zbog poskupljenja struje, a onda je sva obećanja pogazio zbog novaca i interesa”, naveo je Vukanović.

Titula koja hrani ego

Novinarka Milanka Kovačević smatra da titula kneza nema nikakvu težinu, osim da zadovolji ego Draškovića i da donese konkretnu materijalnu dobit onima koji se zaklanjaju iza imena Hercegovine.

“Hercegovina je u svemu tome jedini gubitnik, jer je postala predmet podsmijeha, prepoznata kao ruralno područje u kome se i najluđe ideje mogu realizovati ako možete da platite”, kaže ona za DW.

Najviše je, dodaje, zabrinjava činjenica što se niko iz Saveza nije izdvojio i rekao da se ne slaže sa tom idejom.

“Čovjek nije dostojan, bar zbog toga što mizerno plaća radnike i što zgrće bogatstvo na njihovom trudu. Ovaj primjer pokazuje da je hronična boljka onih koji nas vode ne samo bahatost, nego i Daning-Krugerov sindrom koji ih drži u lažnom uvjerenju intelektualne nadmoći. Spremni da zarad sitnog interesa stave sve pod noge, žive u svom izmaštanom svijetu u kome su oni najbolji i najpametniji. To ne bi bilo problem, da u njihovim rukama nisu resursi i, shodno tome, sudbina mnogih”, smatra Kovačević.

Jesmo li sada kneževina?

Da je Drašković knez hercegovački brzo se pročulo regijom, a na društvenim mrežama uslijedili su brojni komentari. Stanovnici Hercegovine mahom zbunjeni. Jesmo li mi sada kneževina, pitaju se. Dok jedni u Draškoviću vide idola i komentarišu da mu “treba dati sve što traži”, jer je Hercegovinu mnogo zadužio, drugi su okrenuli na šalu.

“Drašković je čovjek koji je sebi gradio dvorac, poklanjao Vladi Industriju alata, snimao pjesme, tako da ovo krunisanje uklapa u njegovo ekscentrično ponašanje koje je često na granici kiča”, smatra Nataša.

Mirjana misli da se odluka pojedinaca ne može smatrati mišljenjem građana Hercegovine.

“Mislila sam da smo davno raskrstili sa kneževima. Ne znam samo ko će ići u tu novu gimnaziju, jer ćemo ovakvim postupcima otjerati sve koji su razmišljali da možda ostanu u Trebinju”, zaključuje Mirjana.

Da se titula “hercegovački knez” kojim slučajem zove nešto drugačije, na primjer samo povelja ili zahvalnica, javnost vjerovatno ne bi bila toliko uzbuđena. No, takav bezličan naziv titule ne bi uzbudio ni Draškovića, pa je vlast zbog toga tražila nešto zvučnije.