Tekst iz Drugog svjetskog rata: Hrvati BiH u bratstvu sa Srbima i Muslimanima

U digitalnom arhivu “Infobiroa”, kojem Fokus.ba ima pristup, pronašli smo tekst koji je objavljen 2. oktobra 1944. godine u tuzlanskom Frontu Slobode.

Tekst, kojem je autor dr. Ivo Sunarić, tadašnji predsjednik tuzlanskog okruga NOO-a, umnogome svoju težinu ima i danas. Prenosimo ga u cjelosti.

Bosna i Hercegovina, te krasne i bogate zemlje, poznate svojim prirodnim, a neiskorišćenim bogatstvom širom cijelog svijeta, nastanjene Srbima, Hrvatima i Muslimanima, pro-življavale su mračnu i tešku prošlost kako u političkom tako i kulturnom, ekonomskom i socijalnom pogledu.

Noročito zadnjih 23 godine opstanka bivše Jagoslavije, stanovništvo Bosne i Hercegovine, izloženo sebičnim težnjama čas beogradskih čas zagrebačkih šićardzija i svojih vlastiti parazita, osjetilo je da je bespravno, da je samo predmet izrabljivanja, i da su mu uskraćena osnovna prava i kao čovjeku i kao gradaninu.

Da bi uspjelo politikantima cijediti slatke sokove iz naše bogate zemlje, služili su se svim mogućim sredstvima, a kao glavno oruđe služilo im je raspirivanje nacioname i vjerske mržnje izmedu Srba, Hrvata i Muslimana.

Vjekovne težnje srpskih, hrvatikih i muslimanskih masa, da prestanu biti objekt iskorištavanja, da se zbliše u jedinstvenu zajednicu u kojoj će biti udovoljeno njihovim težnjama, da stvore bratstvo Srba, Hrvata i Muslimana, uspjeli su protu-narodni režimi u samome početku često puta i krvavo ugušiti.

Hrvati Bosne i Hercegovine u svom očaju obraćali su svoje poglede prema Zagrebu, metropoli Hrvatske, nadajuči se da će tu naci svoj spas. Usko povezane preko organizacija Hrvatske Seljačke stranke sa Zagebom, hrvatske mase očekivale su da će se u okviru riješenja hrvatskog nacionalnog pitanja riješiti i njihova kulturna, ekonomska i socijalna pitanja.

Ali več u samome početku krivo postavljeno hrvatsko nacionalno pitanje nije moglo donijeti nikakvih pozitivnih rezultata hrvatskim seljačkim i radnih snagama. Nije se išlo za tim da se u okviru hrvatskog nacionalnog pitanja riješe i ostala goruča pitanja širokih narodnih masa, več se IŠLO samo za tim da se podijeli vlast između beogradskih i zagrebačkih vlastodržaca.

Oni u Zagrebu nisu pokazivali mnogo interesa za Hrvate Bosne i Hercegovine osim u periodu predizborne kampanje, Rad su obećavali zlatna brda, a sve se svršilo pustim obećanjem. U Zagrebu isto kao i u Beogradu sjedili su protunarodni režimi, u Zagrebu kao i u Beogradu smatrali su da je Bosna i Hercegovina njihov pašaluk, a narodi te zemlje moneta za potkusurivanje. Hrvati Bosne i Hercegovine osjećali su se cesto puta potpuno usamljenim, jer je tadašnjim jugoslavenskim političarima uspjeli stvoriti međusobno nepovjerenje između srpskih, hrvatskih i muslimanskih masa, a s druge strane u Zagrebu se vodilo računa samo o vodećim ličnostima bosanskih i Hrvata, dok, se o hrvatskim masama niko nije brinuo.

U takvom je stanju Hrvate Bosne i Hercegovine zatekao ovaj veliki rat, čiji je plamen obuhvatio cijeli svijet. Bosna i Hercegovina kao zemlia i Hrvati te zemije, koje su ustaše pokušale da pretvore u oruđe njemačke fašističke politike, trebali su da odigraju svoju ulogu. Hitler, obavješten preko svojih špijuna, KOJI su uživali gostoprimstvo u bivsoj Jugoslaviji, da je narod nezadovoljan i da je narod željan da se što prije otrese protunarodnih političara, a uočivši baš nezadovoljstvo hrvatskih seljačkih masa, nametnuo se hrvatskom narodu kao njegov tobožnji spasioc i kao čovjek preko koga će hrvatski narod doći do svojih vjekovnih težnji, htijući to iskoristiti u svoje zločinacke ciljeve, nametnuvši hrvatskom narodu fašizam na sve je moguće načine dokazivao da je glavna prepreka napretku i blagostanju Hrvata — srpski narod.

Dovukavši na ‘vlast u Hrvatsku šaru kriminalnih tipova, koji su OKO sebe prikupili ostali ološ hrvatskog naroda i muslimanskih izroda, nastalo je klanje nevinog srpskog stanovništva. Naročito u Bosni i Hercegovini, gdje su izmješani Srbi i Hrvati, počela se na sve moguće načine raspirivati nacionalna i vjerska mržnja izmedu Hrvata i srba s jedne strane i Muslimana i Srba s druge strane.

Lozinka je bila: »Zavadi pa vladaj«, a uz to iskorjeni što više slavenskog svijeta. Čestite i poštene hrvatske i muslimanske mase odmah su prozrele đavolsku igru okupatora i njegovih plačenika i ogradile se od svih zločina, koje su poceli ciniti okupatori i njihovi ustaški plaćenici.

Vodstvo Hrvatske Seljačke Stranke odmah je u pocetku rata izdalo narod, pokazalo svoje reakcionarno lice i pomagalo okupatora, a narodne hrvatske mase, koje su slijedile program braće Radića, prišle su narodno-oslobodilačkom pokretu. Kvisling Pavelić sa svojim ustaškim razbojnicima pokušavao je na sve moguće načine da prikaže ustaški pokret kao opše narodni hrvatski pokret, ali mu to u očima svjetske javnosti nije nikada uspjelo. Čestiti Hrvati Bosne i Hercegovine jasno su pokazali da oni nemaju ništa zajedničkog sa ustaškim pokretom, da im je on tuđ i energicno su odbijali sve pokušaje ustaških zlikovaca da ih UVUKU u svoje zločine.

IAKO je takozvana ustaška promidžba darovima, obećanjima, pa čak i prijetnjama, u istoriji do sada nevidenim, javno pozivala Hrvate na zločine, ipak su ruke čestitog hrvatskog seljaka, radnika i intelektualca ostale neokaljane. Pojedinci su nasjeli obećanjima okupatora i svojim osobnim težnjama, te su okaljali svoje ruke bratskom krvlju, ali oni nisu imali ni moralne ni političke legitimacije da pretstavIjaju hrvatski narod i hrvatski narod je na njih odmah ukazao kao na svoje izrode.

Naši narodi lutali sa na sve strane, tražeći svoj spas, tražeći put kojim će stići boljoj budućnosti. Njihovo poštenje, njihova politička zrelost i želja za ostvarenjem njihovih vjekov-nih težnji, ukazati sa im put u narodno oslobodilački pokret —put težak i krvav, ali jedini za naše narode spašavajući. Istina u Bosni i Hercegovini nije bilo tako masovnog prilaženja u narodno-oslobodilački pokret kao u Hrvatskoj, ali svaki objektivni posmatrač mora doći do konstatacije, da je tome najviše doprinjelo nepravilno rukovodstvo dosadašnjih hrvatskih političara u Bosni i Hercegovini, taj i odnos ustaške Hrvatske prema hrvatskim masama.

INFOBIRO Digitalni Arhiv možete pretraživati na internet adresi www.infobiro.ba. Za korištenje ove usluge i kupovinu tekstova, potrebno je da posjedujete neku od mogućih vremenskih opcija pretplate na INFOBIRO sa odgovarajućim brojem kredita za download textova.

Riječ je o izdanju Mediacentra Sarajevo koji podržava razvoj nezavisnog i profesionalnog novinarstva u BiH.