Tegeltija, partijski prijatelj broj jedan: Horde kleptomana i dalje će harati ovom zemljom

“Ovo je napad na srpske kadrove”, zajaukao je Milorad Dodik nakon objavljivanja snimaka “potkivanja” Milana Tegeltije, predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća u Bosni iHercegovini. Neka oprosti predsjedavajući Predsjedništva BiH, ali Dodik odavno nije rekao veću laž. Što je u njegovom slučaju, morate priznati, poprilično žestoka konkurencija. Koliko god puta pogledao snimak na kojem se vidi kako Alešević broji dvadeset novčanica od po sto maraka, dok potkivaju predsjednika VSTV-a, nisam, explicite, prepoznao ni Srbina, a ni Bošnjaka ili Hrvata, a pogotovo nekog iz “reda ostalih”. Tačnije, prepoznao sam, kako ono stoji u platformi ZAVNOBIH-a, i srpske i hrvatske i muslimanske, a i kadrove iz “reda ostalih”, piše Žurnal.

“Ovo je nastavak zločina nad Bošnjacima”, mogao bi tako isto zakukati Izetbegović.

“Ovo je dokaz o ugroženosti Hrvata u Bosni i Hercegovini”, kazat će Čović.

“Ovo je napad na građansku Bosnu i Hercegovinu”, zagrmio bi Nikšić.

“Ne znam, Senade, ne znam”, slegnuo bi ramenima Komšić…

Ako se napadom može nazvati eksplicitni snimak korupcije prvog čovjeka bh. pravosuđa, ma šta to značilo, onda su žrtve svi kriminalni kadrovi političkih stranaka u Bosni i Hercegovini, bez obzira na njihovu nacionalnu, političku ili džender karakeristiku.

PRAVOSUDNE HULJE

Snimak potkivanja Tegeltije najmanje je uznemirio predsjednika VSTV-a. Najviše su se, iskorist ću ovdje jedan stari narodski izraz, usrali svi oni koji nam posljednje dvije i po decenije kroje sudbinu. Tegeltija zna da mu se neće desiti ništa. On je taj NEKO ko je posljednjih godina, sa mjesta predsjednika VSTV-a, omogućavao političkim strankama da korupciju u Bosni i Hercegovini razviju do savršenstva. Zapravo, da korupciju u Bosni i Hercegovini učine apsolutnom.

Tegeltija je taj koji je preko čampara, čavki, burzićki i sličnih pravosudnih hulja, obezbjeđivao predstavnicima Bošnjaka u vlasti da neometano varaju, pljačkaju, zapošljavaju svoju familiju, pa čak i da ubijaju, bez da iko od njih odgovara.

Tegeltija je taj koji je preko tadićki, jukićki, čavki, salihovića… obezbjeđivao da politički predstavnici Hrvata u BiH ne budu nimalo ugroženi po pitanju kriminala i korupcije.

Samo zahvaljujući Tegeltiji Dodik je još uvijek na slobodi, a njegovi kadrovi mogu krađom, kriminalom i ubistvima da neometano štite interese Srba u Bosni i Hercegovini.

Radnici, seljaci i poštena inteligencija nestali su sa mape Bosne i Hercegovine, jer su Tegeltija i njegovih 40-ak razbojnika pomogli SDP-u i drugim lijevim političarima u BiH da svoje sitnokriminalne interese stave iznad prava radnika i potreba običnih, nekadoviranih građana ove države.

Tegeltija je partijski prijatelj broj jedan u Bosni i Hercegovini. Zbog toga, ni pet dana nakon objavljivanja snimaka koji nesumnjivo potvrđuju njegovu korumpiranost, nema reakcija političkih stranaka u Bosni i Hercegovini. Do bola glasna tišina i muk dolaze od Izetbegovića, Zvizdića, Džaferovića, Čovića, Nikšića, Kojovića…

Niko se ne oglašava o jednoj od najvećih afera u državi poljednih decenija. Na političkoj sceni zaglušujuća tišina kao da je objavljena nova sezona “Game of Thrones”, a ne snimak na kojem PRVI ČOVJEK PRAVOSUĐA U BIH UZIMA NOVAC ZA USLUGU!

Niko ne smije da reaguje, jer Tegeltija je svih ovih godina njima činio usluge postavljajući politički podobne Bošnjake, Srbe, Hrvate, ostale… Kako je i sam priznao, sretao se on tako tristo-četiristo puta, i završavao poslove, po kafanama, vikendicama, Maldivima i ko zna kuda sve ne. Za to vrijeme političke partije kradu javne nabavke, otimaju novac do građana, a mi to sve gledamo iako znamo da svaka od tih kriminalnih priča ima happy end – on ili ona, odlaze prema horizontu, dok krvavo sunce zalazi na obzorju, sa našim parama u svojim džepovima ili na računima u svjetskim bankama.

U SALONU, NA ZAPADU

Ali, kakva bi ovo bila priča, da se odjednom ne pojavi On, preplanuo, zgodan, sa cigaretom u ustima, dok se zrake sunca lome na njegovom niklovanom koltu… On, Inzko, Valentin Inzko, preplanuli, zgodni, Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH. On je taj koji treba da stanovnike ove napaćene zemlje oslobodi horde kriminalaca i da jednom, zauvijek ukloni iz naših života potkovanog predsjednika VSTV-a. Od njega se očekuje da konačno potegne svoje, Bonske ovlasti i Milana Tegeltiju pošalje u vječna lovišta anonimnosti iz  koje je došao.

Napeto je, u jednom salonu, na dalekom zapadu Bosne, možda negdje u Velikoj Kladuši, na primjer, za stol, gdje se dogovara kriminal, prilazi on. Sve je stalo, napetost raste. Tegeltija lagano spušta ruku prema bedru, šanker uklanja staklo sa pulta… Dok on prilazi, svjetlost iza njegovih leđa sakriva mu lice. Prilazi, spušta ruku na stol i kaže: “Momci, ja sam jako zabrinut”. Prašina se nije ni slegla, a iza vrata koja se njišu na vjetru, vidi se Njegova silueta, kako odlazi, sjeda na svog potkovanog konja i odlazi u legendu.

Džaba očekujemo reakciju od Visokog predstavnika, makar to bio i On, Valentin Inzko. Niko od predstavnika međunarodne zajednice neće u ovom trenutku dati podršku Inzku da potegne Bonske ovlasti i smijeni Milana Tegeltiju i kompletan VSTV. Niko se neće suprotstaviti ruskom uticaju u Bosni i Hercegovini. Istog dana kada je na Žurnalu objavljen tekst o potkivanju Tegeltije, član Predsjedništva BiH Milorad Dodik je otišao na konsultacije sa ambasadorom Rusije u BiH Petrom Ivancovim. Nakon toga on kreće sa pričom o “napadu na srpske kadrove”. Sve će biti upakovano u ugrožavanje nacionalnih interesa Srba u BiH kako bi ruski predstavnici u Peace Implementation Councilu (PIC) iskoristili pravo veta i zaustavili Inzkovu odluku, kakva god ona bila.

Na žalost, film “Bilo jednom na Zapadnom Balkanu” nema sretan kraj. Horde kleptomana i kriminalaca će i dalje da haraju ovom zemljom. Svima to odgovara, i srpskim i hrvatskim i bošnjačkim, i kadrovima iz “reda ostalih”.