Tanja Topić za Fokus.ba: Protekle četiri godine su nam manje-više pojeli skakavci
Politička analitičarka Tanja Topić ocijenila je u intervjuu za Fokus.ba protekli mandat vladajućih koalicija u BiH istakavši da smo “zaglavili u stagnaciji”.
“Nosioci etnonacionalnih politika su bogati, bez ikakve vizije i nastojanja da naprave koncept prema kojem će građani biti manje siromašni”, navela je, između ostalog, Topić dodavši da su građani bili izloženi stalnim prijetnjama političkih aktera.
Naša sagovornica je govorila i o predizbornoj kampanji koja je pri kraju, bh. ekonomiji, mogućnostima izborne prevare, zatim o tome šta građani mogu očekivati nakon izbora, te ambicioznim najavama pojedinih političara u proteklom periodu.
Kako biste ocijenili rad vladajućih koalicija u protekle četiri godine?
Protekle četiri godine su nam manje-više pojeli skakavci, zaglavili smo se u stagnaciji, međusobnim prepucavanjima koja su bila izražena i unutar vladajućih koalicija, među koalicionim partnerima.
Vrijeme koje je trebalo biti iskorišćeno za reforme pojela su ta međusobna prepucavanja.
Najilustrativniji primjer je da nam je za odgovor na upitnik Evropske komisije bilo potrebno pet puta više vremena nego našim susjedima.
Kao građani smo bili izloženi stalnim prijetnjama političkih aktera, ako ne bude ovako, onda neće biti nikako, prijetnjama da neće biti izbora, slutnjama da će jedni ili drugi blokirati određene stvari. Zamislite taj stalni pritisak, stalnu prijetnju, i onda se naši političari čude kad ljudi masovno odlaze sa ovih prostora. Protekle četiri godine u tom smislu mogu vidjeti samo još kao četiri nove izgubljene godine.
Kanadski Fraser institut svrstao je BiH na posljednje mjesto među zemljama Zapadnog Balkana kada je riječ o ekonomskim slobodama. U međuvremenu predizborna kampanja je pri kraju, a vidjelo smo malo konkretnih prijedloga za stvarni ekonomski napredak BiH. Vaš komentar?
Mislim da etnonacionalne politike i nemaju koncepte ekonomskog oporavka i napretka. I ova kampanja u srži je duboko usmjerena ka nacionalnim pitanjima, ugroženosti, proizvodnji straha, podjeli na izdajnike, patriote i strane plaćenike. I u tom začaranom krugu se vrtimo zadnjih 20 godina.
Procjena je većine političkih partija da taj koncept nailazi na plodno tlo među građanima, barem onima koji izlaze na glasanje. Za to vrijeme busanja u nacionalna prsa propadamo kao društvo, zaostajemo, zapušteni smo i siromašni. Dok su istovremeno vinovnici i nosioci etnonacionalnih politika bogati, bez ikakve vizije i nastojanja da naprave koncept prema kojem će građani biti manje siromašni.
Možemo li imati povjerenja u predstojeći izborni proces imajući u vidu da su u proteklom periodu otkrivene malverzacije sa glasovima iz inostranstva i krađa identiteta, na biračkim spiskovima je na hiljade mrtvih osoba, dakle općenito, dosta se govori o izbornoj prevari…?
Mislim da je stepen povjerenja u izborni proces na izuzetno niskoj razini. Generalno povjerenje u sve institucije sistema je malo. Svaki dan smo kao građani zgroženi nad objavama o malverzacijama i prevarama kojima se bave političke partije. Javna je tajna da je tih prevara bilo i u ranijim izbornim ciklusima. Ali se stiče utisak da su razmjere tih prevara ogromne i da će bitno opredijeliti izborne rezultate. I naravno, obeshrabriti one koji godinama ne izlaze na izbore i učvrstiti ih u uvjerenju da ništa ne mogu promijeniti, te im dati potvrdu da je bolje da ostanu kod kuće na dan izbora.
Ja mislim da je važno da izlaznost bude što veća jer se time sužava i prostor za prevare i malverzacije. Problem je što nemamo povjerenja ni u one koji izbore provode, niti vjerujemo da su spremni uhvatiti se u koštac sa izbornim prevarama.
Šta po vašem mišljenju mogu građani očekivati nakon ovih izbora, koliko brzo uspostavljenu, stabilnu i u konačnici efikasnu vlast?
Mislim da će proces formiranja vlasti na svim razinama nakon ovih izbora biti teži i duži nego je to do sada bio slučaj. Ako se nastavi isti model matematičkog slaganja partnera u vlasti, onda nas ne očekuje ništa dobro, već mrcvarenje kojem smo bili izloženi i zadnjih nekoliko decenija.
Pojedini političari obećavaju da će BiH postati članica NATO-a do 2022., a članica EU do 2026. godine. Koliko je to realno s obzirom da u proteklom periodu sa zapada nisu stizale obećavajuće poruke po ovom pitanju?
Mislim da na te poruke uopšte ne treba gledati kao na vjerodostojne. Datumima i godinama naši političari licitiraju dugo. Oni se olako gađaju godinama, nikome ne odgovaraju i ne snose odgovornost ni za promašene politike ni za olako data obećanja. Sreća je da su građani kratkog pamćenja, pa ih ni oni ne kažnjavaju na izborima za olako data obećanja. U našim uslovima sa ovakvim politikama besmisleno je prognozirati ovu ili onu godinu. Naše političke tobožnje elite su samo deklarativno za reforme i put BiH ka EU, a pri tome čine uglavnom sve da se na ovom putu ili vrtimo u krugu ili vraćamo unatraške.