Tamo gdje vječno sija sunce i cvjetaju ruže

Kada je Alaaddin Keykubad I, sultan seldžuškega Sultanata Rum, naredio tokom 13. stoljeća da mu pronađu mjesto gdje vječno sija sunce i cvjetaju ruže, oni koji su poslani u potragu zaustavili su se na području današnje Antalije.

Skoro osam stoljeća kasnije na tom mjestu i danas sunce vječno sija, ali osim ruža, cvjeta i turizam.

U to se uvjerila i ekspedicija sačinjena od predstavnika brojnih bh. medija koju je u sedmodnevni obilazak “antalijske rivijere” povela agencija Fibula predstavljajući, na taj način, jedan dio svoje bogate turističke ponude.

Pogled na Alanyju

Sedam dana boravka u ovom prelijepom dijelu Turske sigurno je premalo vremena da bi se obišle sve ljepote koje se tu nalaze, ali, ipak, sasvim dovoljno da se stekne utisak kako se nalazimo na svojevrsnom raju na zemlji.

Predivne plaže, prekrasni hoteli i još ljubazniji domaćini je ono što ćete sretati na svakom koraku tokom posjete regiji Antalije.

Sedmodnevna “putešestvija” započela je u prekrasnom hotelu Utopia World iz kojeg se na plažu spuštate – liftom.

Utopia World Hotel

Uz mnogobrojne bazene, Aqua park, kao i izvrsnu hranu, ovdje ćete naići na gostoprimljivost osoblja kakvu ste rijetko gdje sretali.

U ovom hotelu srećemo Ilhana, 23-godišnjeg animatora na bazenu koji je u Alaniju došao raditi iz 300 kilometara udaljenog Mersina. Kaže da se ovim poslom bavi već nekoliko godina.

– Mersin je odavdje prilično daleko i kući idem veoma rijetko, uglavnom tokom zime kada je ovdje najmanje turista. Sezona kupanja na ovom području traje skoro 10 mjeseci i tokom tog cijelog perioda hoteli angažuju animatore. Sa mnom u grupi su, osim Turaka, još animatori iz Poljske i Rusije, priča Ilhan kojem radni dan traje od 10 do 14 sati.

Temperature na ovim područjima tokom ljetnog perioda su “paklene”, te nemojte se iznenaditi kada u 7 ujutro vidite da se živa na termometru popela na čak 35. podiok.

Tokom popodnevnih sati temperature ne padaju ispod 40 stepeni, a nerijetko dosežu i za nas nestvarnih 50.

Uz hotel Utopia World, još u jednom hotelu smo odsjeli dvije noći. Riječ je o hotelu Siam Elegance u Beleku čiji su vlasnici braća iz Sandžaka u Srbiji.

Siam Elegance

Kao i u Utopiji, i ovdje ćete naići na prekrasnu plažu, hranu, gostoprimstvo osoblja, ali i predivno uređene bazene koje ukrašavaju drveni mostovi.

Od svih gradova koje smo obišli, Belek možda nudi i najmanje sadržaja, ali je odlično mjesto za nešto, što bi naš narod rekao, “pravi odmor”.

Agencija Fibula, osim hotelskih smještaja, nudi mogućnost obilaska i mnogobrojnih znamenitosti koje krase ovo područje Turske.

Novinarska ekspidicija je imala vremena posjetiti tek njih nekoliko, ali dovoljno da ostave snažan utisak na sve nas. Prva u nizu su “Anadolijske vatre”, plesni spektakl sa više od stotinu plesača koji se održava na otvorenom u areni Gloria Aspendos.

Druga znamenitost je žičara koja vozi na vrh planine Tahtali koja dominira cijelim putem od Beleka do Kemera.

Vrh se nalazi na 2365 metara nadmorske visine, što znači da je 20 metara niži od najvećeg vrha na Magliću.

Međutim, impozantna visina nije spriječila turske i švicarske investitore da ovdje naprave svojevrsno tehnološko čudo. Nakon penjanja, koje traje nešto manje od 10 minuta, na vrhu vas očekuje fascinantan pogled koji se proteže kilometrima daleko.

Osim pogleda, na vrhu ćete u restoranu moći popiti kafu, kupiti suvenir, te dobiti internet. Penjanje na vrh planine Tahtali svojevrstan je i adrenalinski užitak, te oni koji se boje visine neće olako zaboraviti ovu vožnju.

Cijelo područje Antalije krase predivni hoteli, a one najluksuznije smo imali prilike posjetiti i obići.

U to se možete uvjeriti i tokom dvosatnog krstarenja antalijskom obalom na brodu StarCraft.

Cijene u ovim hotelima su “paprene”, od 1.000 eura do 2.500. eura po osobi za sedmodnevni boravak.

Među onima koje smo posjetili, posebno se ističe zdanje, odnosno tematski park “The Land of Legends”, ili kako su ga opisali, hotel za djecu.

Radi se o svojevrsnom zabavnom parku, sličnom Disneylandu, koji se graniči sa nestvarnim. Cilj ponude ovog hotela, kako se navodi,  je u gostima probuditi “usnulog dječaka”.

The Land of Legends

Najniža cijena sedmodnevog boravka u ovom hotelu za jednu osobu je oko 1.000 eura.

Ukoliko vam je životna želja imati bazen u dvorištu, to ćete sebi moći priuštiti, barem na nekoliko dana, boravkom u hotelu “Sherwood Club” koji se nalazi u Kemeru.

Uz kompleks hotela sa sobama, “Sherwood Club” sačinjavaju i malene zgrade u kojima se nalazi po nekoliko apartmana.

Tu smo odsjeli jednu, ali vrijednu i nezaboravnu noć tokom naše posjete.

Sherwood Club

Prema saznanjima do kojih smo došli, trenutna cijena sedmodnevnog all-inclusive boravka je prihvatljiva građanima BiH koji planiraju odmor i kreće se oko 400 eura po osobi.

Ukoliko, međutim, ne žudite za bazenom u dvorištu, nego ste nostalgični za prošlim vremenima, onda je mjesto za vas hotel “Side Star Elegance” u Sideu koji neodoljivo podsjeća na zdanja koja ćete sresti uz jadransku obalu.

Side Star Elegance

Ovo je omiljeno mjesto za njemačke turiste kojih je sve više u Turskoj.

Zanimljiv je podatak, da je na području Antalije veliki broj Nijemaca kupilo stanove u kojima borave tokom zime. Na taj način su dodatno smanjili troškove života, ali i spojili ugodno s korisnim.

Sedmodnevno putovanje završilo je boravkom u hotelu Ulusoy Club koji će vas očarati svjetlima tokom noći.

Ulusoy Club

Područje Antalije je, nesumnjivo, turistička destinacija koja svojom ponudom sve više osvaja građane BiH. Ponajviše zbog prihvatljivih cijena, ali i veoma kratkog leta koji od Sarajeva traje nepuna dva sata.

Ukoliko platite odmor u jednom od tamošnjih hotela na bazi all-inclusive ponude, doslovno, nećete morati ponijeti ni jednu jedinu konvertibilnu marku. Sve vam je uračunato u cijenu, od pića na plaži, do sadržaja frižidera u hotelskoj sobi.

O jelima ponuđenim za doručak, ručak i večeru ne treba trošiti riječi. Odmor u tamošnjim hotelima je odmor u pravom smislu te riječi. Sve je u službi gostiju i tamo se i dalje drže kod nas davno zaboravljene izreke “mušterija je uvijek u pravu”.

I na “antalijskoj rivijeri” je upravo tako. Turski domaćini su tamo zbog turista, a ne turisti zbog njih.