Svjedok na suđenju Hadžiću i ostalima: U akciji na Čemernom nisam vidio mrtve civile

Učesnik akcije na Čemernom kod Ilijaša u junu 1992. godine je izjavio da je čuo kako su zadaci akcije bili uništenje vojnih ciljeva i haubica, te da u selu nijednog ubijenog civila nije vidio.

Svjedok Ahmed Spahić je kazao da je stanovništvo sela Korita organizovalo seoske straže, do jula 1992. godine, kada je formirana četa koja je pripadala Teritorijalnoj odbrani (TO) Ilijaš, gdje je i on pristupio. Komandir čete, prema njegovim riječima, bio je Mirsad Bešlija.

Svjedoku je predočen zapisnik iz istrage, u kojem je navedeno da je prvi komandir bio Nusret Bešlija, a kasnije Mirsad Bešlija, što je Spahić negirao.

“Jutros kad ste mi čitali izjavu, ja sam rekao da to nisu moje riječi. Predsjednik mjesne zajednice je bio Nusret Bešlija”, obrazložio je svjedok.

On se prisjetio 9. juna kada je kod škole u Koritama vidio naoružane vojnike, a od Envera Čuture je saznao da su to vojnici iz Kaknja i Breze i da su došli da unište vojne ciljeve i haubice na Čemernom.

Pored vojske, kako je rekao, bilo je rezervnih policajca i dobrovoljaca iz Korita.

“Svjedok ‘E’ je bio sa mnom, on nije bio u rezervnom sastavu policije. Enesa Duraka sam vidio ispred škole sa rezervnim sastavom. Ne znam koje svojstvo je tu imao”, izjavio je svjedok.

Nakon što mu je predočen dio izjave iz zapisnika da je Durak predvodio grupu rezervnog sastava, svjedok je to negirao, pojasnivši da su to riječi inspektora koji ga je ispitivao. Također je negirao dio u kojem stoji da im se Mirsad Bešlija, komandir čete, obratio i rekao da na Čemerno moraju doći prije jutra.

Dolaskom na Čemerno, svjedok je opisao da je vidio dosta vojske koja je otišla desno, dok su Dževad i Meho Bešlija, kao i Ramiz Selimović otišli kao vodiči, a rezervni sastav policije je otišao lijevo. Nakon što mu je tužilac Vladimir Simović kazao da ova imena nije spominjao u zapisniku, svjedok je rekao da mu je inspektor stalno potencirao imena Enesa Duraka, Mirsada Bešlije, Teufika “Tufe” i Ganića. Za Ganića je, kako je naveo, prvi put čuo od inspektora.

Svjedok Spahić je negirao zapisnik iz istrage da je Mirsad Bešlija vodio njegovu grupu, pojasnivši da je on bio s njim u grupi, ali da se nije obraćao.

Na Čemernom, kada je svanulo, svjedok je rekao da je vidio groblje i plato do haubica i da je on tu ostao s Mirsadom Bešlijom koji je imao torbu prve pomoći i tu je govorio kako se daje prva pomoć jer će vjerovatno biti ranjenih. Rekao je da je on davao samo instrukcije oko saniteta, bez oružja.

Upitan o naredbi za akciju na Čemerno, svjedok je odgovorio da je moguće da je postojala, ali mu to nije poznato. Nakon što je tužilac pročitao izjavu u kojoj je navedeno da je naredba došla iz komande TO-a Breza, gdje je jedan od komandanata bio Ganić, svjedok je rekao da to nije tačno i da je to “priča gospodina inspektora Karišika”, kao ni da nije njegova izjava da je Teufik “Tufo” predvodio grupu vojnika. Pojasnio je da je nakon deset do 15 dana čuo da je bio neki “Tufo”, ali da on ne poznaje tog čovjeka.

Istakao je da je to jutro počela pucnjava sa svih strana, a kada se smirilo iz šume su došla dva vojnika, od kojih je jedan ranjen te mu je trebalo ukazati prvu pomoć. Ti vojnici, kako je rekao, kazali su da ima još ranjenih i poginulih.

Zajedno s vojnikom, Čuturom i svjedokom “E” sišao je niže selu, do iza štale u kojoj je bio ubijeni vojnik. Ispričao je da je vojnik sa kojim su sišli pokušao izvući ubijenog, ali se tada čuo rafal iz štale koji ga je ubio, a potom i jaka detonacija bombe iz štale. Kako je rekao, krenuo je da bježi kada je vidio mrtvog srpskog vojnika koji je imao ranu na glavu.

Negirao je izjavu iz zapisnika u kojoj stoji da je vidio sedam mrtvih pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS). Svjedok je rekao da taj dan nije vidio nijednog mrtvog civila.

Izjavio je da Nusreta i Mirzeta Bešliju, kao i Hamdiju Spahića nije vidio na Čemernom, niti je čuo da su učestvovali u toj akciji.

Tužilaštvo BiH tereti bivše pripadnike Teritorijalne odbrane (TO) te aktivnog i rezervnog sastava policije – Džemala Hadžića, Teufika Turudića, Džemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju te Hamdiju Spahića i Nehrua Ganića – da su u junu 1992. učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u selu Čemerno.

Optuženi su da su 10. juna 1992. izvršili napad na Čemerno pucanjem, bacanjem bombi, mučenjima i paljenjem imovine, što je za rezultat imalo smrt 30 osoba srpske nacionalnosti.

Advokat Ifet Feraget je, tokom svjedočenja Spahića, zatražio izuzeće postupajućeg tužioca, smatrajući da je pristrasan, dok je advokat Damir Alagić predložio da se saslušaju svjedoci koji su govorili o pritiscima inspektora Karišika.

Naredno suđenje bi se trebalo održati 30. maja, ukoliko glavna tužiteljica donese odluku o izuzeću.