Sve je više siromašnih u BiH: Ovo su prijedlozi stručnjaka kako da izađemo iz krize

U vrijeme političke krize, secesionističkih poteza vlasti u RS-u, te pregovora u vezi s izmjenama Izbornog zakona s druge strane, stanovnici Bosne i Hercegovine suočavaju se s realnim problemima – svakodnevnim poskupljenjima, piše Žurnal.

Najveći udar svakako trpe penzioneri i osobe s niskim mjesečnim primanjima. Cijene osnovnih životnih namirnica drastično su porasle, a u odnosu na period prije pandemije cijene mnogih proizvoda veće su za nekih 30% do 50%. Tako su danas skuplji pekarsko-mlinarski proizvodi, meso i mesne prerađevine, mlijeko i mliječni prozvodi, ulje, šećer, kafa, voće i povrće… Istovremeno, minimalni rast prosječne plaće ne prati rast cijena osnovnih životnih namirnica, ali i drugih proizvoda i usluga.

Istaknimo samo to da je sindikalna potrošačka korpa u decembru 2019. godine, koju je izračunao Savez samostalnih sindikata BiH, iznosila 1.946,46 KM, dok je prosječna plaća isplaćena u Federaciji BiH za mjesec novembar 2019. iznosila 932,00 KM.

Poređenja radi, potrošačka korpa u januaru 2022. godine iznosila je 2.357,04 KM, a prosječna plaća u novembru 2021. iznosila je 1.022 KM. Matematika kaže da je potrošačka korpa skuplja za 410,58 KM, dok je prosječna plaća rasla tek za 90 KM.

U društvu kakvo je bosanskohercegovačko, gdje se većina kućnog budžeta troši na hranu, ovi podaci su itekako zabrinjavajući. Građani već odavno kupuju manje količine hrane, biraju jeftinije proizvode nauštrb kvaliteta, a od kupovine iole skupljih proizvoda mnogi su odustali.

Kakvo je stanje najbolje pokazuje podatak da je u posljednje vrijeme povećan broj korisnika javnih kuhinja za nekih 20-ak posto. Generalno, podaci pokazuju da cijene rastu, kupovna moć je sve slabija, životni standard pada.

Još prošle godine Žurnal je pisao o tome kako su sve ekonomske mjere naših vlasti loše, da su kasnile i da su bile nedovoljne. Do danas, nije se puno toga promijenilo.

DODIKOV PRIJEDLOG POPULISTIČKI

Entitetske porezne uprave i Uprava za indirektno oporezivanje BiH su početkom godine saopćili kako su zabilježeni rekordni prihodi od direktnih i indirektnih poreza. Međutim, umjesto da vlasti to iskoriste za izmjene zakona koji se odnose na dohodak i doprinose, u smislu da se spusti zbirna stopa doprinosa, a što bi rezultiralo povećanjem minimalne i prosječne plaće, vlasti nisu uradile ništa što bi pomoglo građanima, posebno najugroženijim.

Utisak je da su vlasti najviše koristile ograničavanje marži kao alat u borbi protiv poskupljenja, dok su neki političari apelovali da se cijene osnovnih životnih namirnica i goriva zamrznu. No, ekonomski analitičari tvrde da to nije dobro, a na to gledaju kao na populistička rješenja.

„Ovo nije kriza marži. Došlo je do općeg poskupljenja, prije svega poskupljenja faktora proizvodnje (repromaterijali, sirovine…). Marže se nisu drastično povećale, štaviše zabilježeno je smanjivanje marži, pogotovo kod trgovinskih lanaca. Generalno ograničavanje marži ne djeluje, ne funkcionira. S druge strane petljanje po cijenama može da proizvede izuzetno negativne efekte, tipa nestašica“, ističe analitičar Admir Čavalić.

Struka je još od početka pandemije upozoravala na moguću povećanu inflaciju i nudila rješenja, no vlasti su to uspješno ignorisale. Jedan od prijedloga dao je i profesor Izudin Kešetović. On objašnjava da je potrebno uraditi totalnu fiskalizaciju i drastično smanjiti sivu ekonomiju, te da se podigne finansijska disciplina i fiskalna odgovornost. No, ističe, u tom smislu najvažnije je povećati stopu PDV-a na 25%, što nije dodatni udar na građane, već naprotiv:

„Opća stopa je sada 17%. Prema Direktivama EU ona maksimalno može iznositi 25%. Rješenje bi moglo biti da se opća stopa podigne na 25%, a da se ukine doprinos za zdravstvo i nezaposlenost. Da se pređe na Beveridžov model gdje bi se javno zdravstvo finansiralo iz poreza preko budžeta FBiH, RS i DB. Plaće bi bile opterećene samo jednim doprinosom za penzije. To bi dovelo do rasta penzija i plaća za 50%. Naravno, potrebno je odmah povećati najniže penzije i plaće za 20% i da se nivo prosječne plaće podigne na 1.500 KM, a prosječne penzije 52% od prosječne plaće.“

Ovo je samo jedan od prijedloga koji bi vjerovatno rezultirao povećanjem plaća i jačanjem kupovne moći građana. No, kod nas se odavno struka ne sluša, a umjesto toga donose se mjere koje ekonomisti ocjenjuju kao zakašnjele i loše. Pored toga, dolaze i novi prijedlozi koje ekonomisti također ocjenjuju kao loše i populističke. Takav je i nedavni prijedlog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika da se smanji PDV na osnovne životne namirnice na 10%, a da se poveća na luksuz.

„Što se tiče smanjenja PDV-a, apsolutno se ne slažem s tim, zato što to ne donosi rezultate. Svaka zemlja u svijetu, koja ima tu vrstu poreza, je diferencirala stopu PDV-a zbog nekih političkih razloga, a ne ekonomskih. Najbitnije, to ne daje nikakve garancije da će doći do pada cijene konkretnog proizvoda. Ono što se slažem je da se trebaju smanjiti akcize, pogotovo na naftu i naftne derivate. Ali, to opet spada u razred populizma, jer znamo da je državni nivo blokiran“, ocjenjuje Admir Čavalić.

On dodaje da se već neko vrijemo upozorava da je potrebno aktivirati sistem robnih rezervi u Federaciji, odnosno interventnih nabavki u RS-u. Do danas, samo se u Kantonu Sarajevo i donekle u Tuzlanskom kantonu napravio određeni pomak, iako i dalje nedovoljan.

„Dakle, treba preko budžeta kapacitirati te sekcije, iako imaju svoje zaposlene, a onda da nabavljaju egzistencijalna dobra i da pokušaju osigurati bolju otkupnu cijenu zbog količine. Kasnije se to plasira ka nekih 20% najugroženijih građana, najjednostavnije vaučerizacijom. Dakle, ukoliko dokažete da imate niska primanja, da imate egzistencijalnih problema, dobijete vaučer koji možete koristiti u okviru sistema robnih rezervi“, govori Čavalić.

Ovo su samo neki od prijedloga koje iznose stručnjaci, ali vlasti i dalje uspijevaju ignorisati potrebe građana i ne raditi praktično ništa, nadajući se da će se problem vremenom sam riješiti.

INFLACIJA UZIMA DANAK

Ono u čemu se ekonomisti slažu jeste da mi nismo krivi za porast cijena. Kriza izazvana pandemijom, štampanje novca bez pokrića, energetska kriza, kriza u Ukrajini direktni su uzročnici veće inflacije kojoj svjedočimo.

Čavalić govori kako je nezahvalno bilo šta prognozirati, ali da je sada problematično anticipiranje budućih inflatornih efekata: „Trenutno vlada pesimizam na tržištu u smislu da privredni subjekti i investitori anticipiraju da će se nastaviti dalje s inflacijom i inflatornim efektima. To vodi ka nekim neracionalnim ekonomskim ponašanjima.“

U evropskim krugovima sve češće se govori o povećanju kamatnih stopa, kao tradicionalnom receptu protiv inflacije, koji nije politički popularan, ali uglavnom funkcionira.

No, ono što je jasno jeste da smo u Bosni i Hercegovini sami krivi što smo ovako nespremni ušli u pandemiju i krizu. Zbog uništene privrede odavno smo postali ovisni o uvozu, zbog čega i ne možemo značajnije utjecati na cijene roba i usluga. Naša industrija je uništena, ljudi napuštaju sela, zemlja je neobrađena, stranovništvo se trajno iseljava, a kriminal je najunosnija djelatnosti, ističe profesor Kešetović.

„U BiH su sektorske politike u oblasti energetike i poljoprivrede. To su dva ključna sektora privređivanja u svakoj ekonomiji, a naši prirodni i ljudski resurski su neiskorišteni. Ali, mi nemamo vlast. Radi se o jaranskom ili kumovskom lopovskom sistemu. Vlast sve čini da zadrži pozicije preko svoje stranačke klijentele“, zaključuje on.