Sve je više djece u BiH koja trebaju jedan topli obrok dnevno

Iako je BiH još davne 1989. godine ratificirala UN konvenciju o pravima djeteta, nigdje se tako snažno u zemljama regije ne krše dječija prava kao u ovoj zemlji. Također, naša zemlja ima akcioni plan „2015.-2018.“, posvećen pravima djece koji garantira između ostalog pravo na normalan život, opstanak, nediskriminaciju, pravo djeteta na jednake šanse. Sve to govori da kroz dokumente kao zemlja nismo zakazali, ali u praksi itekako jesmo.

„Jer ako govorimo o budžetima, vrlo malo sredstava se izdvaja za djecu. Djeca ne participiraju u odlukama koje donose vlasti. Također, u konačnici novac koji je namijenjen djeci ne dođe do njih zbog čega djeca ne dobiju uopće ono što ih sljeduje. Moram reći da mi kao društvo ne vodimo računa o djeci i nama djeca kao društvu, nažalost, nisu važna“, rekla je za Fokus Elma Devedžić, psihologinja u Udruženju „Zemlja djece“ koje svakodnevno radi s djecom ulice i djecom u riziku.

U 2016 . godini, svaki dan je, oko 150 djece dolazilo u dnevni centar pri Udruženju „Zemlja djece“ po jedan topli obrok, a to znači da je tokom godine podijeljeno oko 4000 obroka siromašnoj djeci. U odnosu na 2015. godinu taj broj je bio veći, dok je u 2017. godini taj broj bio nešto manji.

„Međutim, ne možemo govoriti o smanjenom broju djece koja su u potrebi. Tu se samo radi o odlascima djece, o
migracijama. I dalje 150 djece dođe u naš dnevni centar i koristi uslugu toplog obroka. Topli obrok osiguravamo u saradnji s Merhametom i Narodnom kuhinjom. Mi u dnevnom centru nastojimo dodatno obrok nutritivno obogatiti s voćem i mlijekom“, kaže Elma Devedžić.

Siromaštvo u BiH je u sve većem porastu.

„Radimo i s porodicama koje nisu samo u egzistencijalnim potrebama nego su relativno siromašni. To su one porodice koje mogu zadovoljiti osnovne životne potrebe, ali ti su standardi dovoljni samo za preživljavanje. Mnogo je ljudi koji su socijalno ugroženi, koji su ostali bez posla ili rade u firmama u kojima ne primaju plaču ili su te plače minimalne. Mi smo siromašno društvo, ali to se nažalost reflektira na djecu, najranjiviju kategoriju među ljudima.“

Mnoge porodice dolaze u dnevni centar „Telex“ koje djeluje pri Udruženju „Zemlja djece“ jer su
doslovce gladni.

„Imamo porodice koje sebi ne mogu osigurati jedan topli obrok. Njima je jedini oslonac Narodna kuhinja. Sve je to zabrinjavajuće po pitanju zdravstvenog statusa djece koja žive u takvim porodicama.“

Međutim, osim osnovnih uvjeta za život djeca vrlo često nemaju ni normalne uvjete za obrazovanje.

„Iako je u našoj zemlji sistem obrazovanja dostupan svima, iako imamo mnogo osnovnih škola koje se nalaze blizu mjesta stanovanja djece – nije samo to važno da bi dijete išlo u školu. Veoma je važno da dijete odrasta u jednoj stimulirajućoj okolini i da unutar svoje porodice ima podršku. Jer ako je nema onda znamo da se tu stvaraju određene frustracije, tjeskoba i depresija kao i neadekvatna ponašanja“, upozorava Devedžić i dodaje da neka djeca ne mogu podnijeti siromaštvo ne mogu podnijeti zbog čega napuštaju obrazovni sistem.

U okviru dječije nedjelje djeca ne očekuju samo poruke nego sistemski pristup problemu kako više ne bi bili siromašni.

Međutim, na to će se vjerovatno još dugo čekati s obzirom da je u našoj zemlji briga o djeci podijeljena na kantonalne i entitetske razine. Primjerice dječiji doplatak u Tuzlanskom kantonu za djecu roditelja koji ne rade iznosi 20 KM na koji opet, zbog deficita u budžetu, mjesecima čekaju. U nekim kantonima u BiH dječijeg doplatka za siromašnu djecu nema nikako.