Sve je bilo kao film u tom sunčanom danu
Kako sam mogla ikada zamisliti da ću vidjeti preobražen grad i desetine hiljada srećnih ljudi u jednom danu i da ću se i sama sjetiti kako to izgleda masovna sreća i kako to izgleda masovna radost. A da će sve to izazvati jedan od poglavara Vatikana?
Mnogi mogu da kritikuju, obrazlažu, analiziraju šta je papa Franjo uradio a šta nije tokom boravka u Sarajevu, zašto je došao i da li je to nemoguća misija i ko je sjedio u kom redu i šta je rekao on a šta su rekli oni? Sve oni to mogu, ali ne mogu izmijeniti činjenicu da je Sarajevo bilo srećan grad 06. juna, pa čak i dan prije.
Sarajevo se preobrazilo i pokazalo šta može da uradi jedan čovjek ako je dovoljno veliki da obuhvati stotine hiljada i jedan napaćeni grad i da ga preobrazi. Sve je bilo kao film u tom sunčanom danu, niko nije vikao, niko nije bio nervozan, niko nije mrzio (bar su se sakrili od prolamanja radosti u zraku i po ulicama). A sam papa Franjo je bio svuda i trudio se da se baš i ne vidi, ali je bio u svemu.
[quote_left]Svuda su bile bijela i svijetle boje, pjesme lagane svuda bi se čule, pa nestajale, i SMIJEH i OSMIJEH na licima. Ne rugajte se, morate povjerovati da sam baš sve to vidjela[/quote_left]
Šta nam to govori? Da svi, pa i najzadrtiji, najradikalniji, najbrutalniji poniknu pod veličinom ljubavi, mira i dobrote i VELIČINE jednog jedinog čovjeka. I oni se preobraziše; valjda ljudi na neko vrijeme vole da se sami sebi učine boljim i da čak i oni povjeruju u jedinstvo različitosti i istost ljudske prirode.
Svuda su bile bijela i svijetle boje, pjesme lagane svuda bi se čule, pa nestajale, i SMIJEH i OSMIJEH na licima. Ne rugajte se, morate povjerovati da sam baš sve to vidjela. Čak i kad je pala desetominutna kiša u nekim ogromnim kapima, i nju su hiljade ljudi na ulicama primale sa mirom, kao i da ne pada iako nisu imali kišobrane. Vozači desetina autobusa parkiranih na Vilsonovom šetalištu čekali su mirno satima hodočasnike da ih vrate kućama.
Porodica Hajderovac iz Zavidovića je u drvetu isklesala svečanu stolicu za papu i deset hiljada ljudi je došlo kod njih da je vidi i da se slika pored nje. Recite šta hoćete, ali sve ovo je izveo jedan VELIKI čovjek. U Sarajevo godinama dolaze najveći od najvećih ali ovaj Preobražaj – ovu sreću i radost i osjećaj da nam je ovo domovina i da možda i mi možemo biti bolji i srećni – dogodio se 06. juna. Znači, možemo, a ne da smo zauvijek uništeni i izopćeni iz normale. Papa Franjo je rekao ‘Mir vama’, a što bi rekao Obama ‘Da, mi to možemo’, a ‘Da li ćemo’, to je već nešto drugo.
Meni je bilo važno da mi se vrati smisao mogućnosti. I vratio se. Umnožavanjem različitosti na jednom mjestu umanjuje se različitost i postaje normala, vremenom (a znamo i da je nekada tako bilo).
Tekst preuzet sa portala Peščanik
