Sve brutalnija i češća ubistva žena u BiH: Zašto femicid ne može u zakone?

Femicid neće biti uvršten u Krivični zakon Federacije BiH, ni nakon posljednjeg ubistva žene u Sarajevu. Ubistva žena su sve brutalnija, a vlasti u Bosni i Hercegovini (BiH), iako obećavaju podršku žrtvama nasilja, odbijaju u zakone uvrstiti femicid kao posebno kazneno djelo.

Iako nema zvaničnih podataka o ukupnom broju ubijenih žena u BiH, poznato je da ih je u prošloj godini bilo najmanje pet, dok je šest žrtava bilo samo u prvoj polovici ove godine, javlja Radio Slobodna Evropa (RSE).

Ubice su, u većini slučajeva, bili partneri ubijenih žena poput posljednjeg slučaja kada je prije tri dana u Sarajevu pronađeno tijelo žene koja je, prema navodima tužilaštva, prije smrti danima zlostavljana.

Zbog ubistva, uhapšeni su žrtvin suprug Goran Ravlić i njegova majka, te još jedan muškarac koji je osumnjičen da im je pomagao nakon smrti žene.

Prije smrti bila joj je zabranjena bilo kakva komunikacija sa spoljnim svijetom. Danima je bila psihički i fizički zlostavljana, saopćeno je 1. jula iz sarajevskog Kantonalnog tužilaštva.

“Još jedno ubistvo i šta sad”

I ovaj slučaj ponovo je otvorio javnu diskusiju o izostanku odgovarajuće institucionalne pomoći i zaštiti žena od porodičnog nasilja.

Psihoterapeutkinja Vahida Djedović upozorava i da se sa svakim novim ubistvom jača i kolektivni obrambeni mehanizam javnosti, fokusirane, uglavnom, na senzacionalističke medijske naslove koji “obećavaju” više bizarnih i brutalnih detalja o ubistvima.

“Negdje nam je to postalo normalno, kao: ‘Aha, još jedno ubistvo i šta sad’. Dakle, niko više ništa ne čini. To i jeste cilj političkog vrha, da naprosto narod otupi. Šta će se desiti poslije ovoga? Može se očekivati da bude sve gore”, kaže Djedović za RSE.

Samo u periodu između 2021. i 2022. godine, u BiH je ubijeno 19 žena, podaci su Visokog sudskog i tužilačkog vijeća.

Prema podacima OSCE-a gotovo polovina žena u BiH iskusila je neki oblik nasilja od svoje 15. godine.

Djedović ističe da svaka nova vijest o ubijenoj ženi predstavlja tešku emotivnu situaciju onima koje trpe nasilje te šalje poruku da ni na koga ne mogu računati.

-Svako novo ubistvo im je okidač za anksioznost i depresiju. Svi ovi drugi koji gledaju, odnosno mi koji se informišemo, tražimo da se emotivno zaštitimo. Malo pomalo otupljujemo emocije, kao da ih turpijamo da nas više ne boli kad čujemo takve informacije”, ističe za RSE.

Femicid ne može u zakone

Pojedine zemlje regije, poput Hrvatske i Sjeverne Makedonije, uvrstile su kao posebno kazneno djelo u svoje krivične zakone termin femicid, koji je definiran kao ubistvo žena iz mržnje, prezira i želje za dominacijom.

U Hrvatskoj ga kazneni zakon tretira kao teško ubistvo žene, za što je previđena kazna od minimalno deset godina do kazne dugotrajnog zatvora.

Njihov primjer nije slijedila BiH, jer njen državni zakoni, kao ni krivični zakoni dvaju entiteta, ne tretiraju femicid kao zasebno krivično djelo.

Umjesto toga, ova kaznena djela obuhvaćena su zakonskim odredbama koje se odnose na ubistva, kao i onima koje navode da je djelo iz mržnje i ono koje je počinjeno zbog “rodnog identiteta”.

Nakon što je u augustu prošle godine Nizamu Hećimović u Gradačcu, na sjeveroistoku BiH, ubio njen bivši partner, vlasti su najavile mijenjanje propisa kako bi zaštitile žrtve porodičnog nasilja, pooštrile sankcije za femicid.

Bio je to jedan od najbrutalnijih slučajeva femicida u BiH koji je doveo do protesta u nekoliko bh. gradova, pod sloganom “Niti jedna više”.

Nadležnim institucijama, pravosuđu i vlastima na svim nivoima BiH u septembru prošle godine su upućeni zahtjevi koji, između ostalih, uključuju uvođenje femicida kao krivičnog djela i strože kazne za počinitelje nasilja.

Osnovana radna grupa

Vlasti u bh. entitetu Federaciji BiH potom su osnovale radnu grupu čiji je zadatak sačinjavanje izmjena Krivičnog zakona Federacije BiH, koje još nisu zvanično utvrđene.

No, entitetski ministar pravde Vedran Škobić za RSE je potvrdio da femicid neće biti uvršten u Krivični zakon Federacije BiH, uz obrazloženje da to djelo “neće biti moguće dokazati”.

-Femicid je po definiciji ubojstvo žene iz mržnje, zato što je žena. Pitanje je kako dokazati, odnosno da je ubijena zato što je žena. Kako će tužitelj dokazati umišljaj, jer će počinilac reći da to nije femicid i da je to recimo zbog prevare, zašto što ga je ljutila, ili iz nekog drugog razloga, istaknuo je za RSE.

Naglasio je da ubistvo iz mržnje već postoji u Krivičnom zakonu Federacije BiH, te da bi propisivanje femicida, kao posebnog kaznenog djela, “naprosto bilo nemoguće”.

-Najlakše je propisati, ali evo to će biti mrtvo slovo na papiru, kazao je.

Na pitanje RSE šta onda izmjene Krivičnog zakona FBiH podrazumijevaju, ministar odgovara da će doći do pooštravanja pojedinih sankcija i uvođenja novih kaznenih djela poput uhođenja, ne precizirajući o čemu se konkretno radi.

Škobić ističe da će do pomaka doći s izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, koje su u pripremi, a koje predviđaju kazne zatvora za nasilnike koje prekrše mjera zabrane pristupa.

“Do sada je to bila novčana kazna i, naravno, da će prekršiti mjeru zabrane pristupa, jer zna da će platiti tek 500 maraka (oko 250 eura). Kad uvedemo da je kazna godina u ćeliji, to će biti nešto drugo”, ističe on, te kaže da bi oba zakonska rješenja u parlamentarnoj proceduri trebala biti nakon ljeta.

Femicid kao termin trebao je biti ugrađen i u novu verziju Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama u RS.

No, taj zakon nikada nije usvojen, a nakon što se protiv njega oglasilo nekoliko konzervativnih i desničarskih udruženja tražeći da bude povučen iz procedure. U tom stavu podršku im je tada pružio i entitetski predsjednik RS Milorad Dodik.

Duška Andrić Ružičić, aktivistica iz “Centra ženskih prava”, kaže za RSE da političari u BiH ne razumiju da je važno imenovati femicid, kako bi dobio na značaju.

“Patrijarhalni majndset”

-Oni ne razumiju bit diskriminacije žena, patrijarhata i njihovog obezvrjeđivanja, pa ne mogu razumjeti ni da se ubistvo žene smatra posebnom vrstom teškog ubistva. Ako ne imenujete to kao posebnu vrstu ubistva, kako onda raditi na prevenciji te specifične vrste ubistva, kaže ona.

Razlog otporu uvrštavanja femicida u zakone vidi u “patrijarhalnom majndsetu”.

-U kome sve što imenujemo specifično ženskom doživljavaju kao da dižemo neku revoluciju i kao hoćemo “hljeba preko pogače”, kaže ona.

Andrić Ružičić smatra da će vlasti propustiti priliku da prepoznaju društveni fenomen koji nisu izmislile feministkinje “nego postoji odvajkada”. Jedan od uzroka vidi u patrijarhalnom naslijeđu.

-U nekim bivšim vremenima muškarci su mogli proći nekažnjeno ukoliko ubiju ženu ili kćerku, jer su one smatrane njihovim vlasništvom. Možda je ostao taj čip ugrađen, jer mi jesmo kultura koja kaže ‘bit ćeš moja ili ničija’. Naša književna djela to romantiziraju, i dalje pričamo viceve o silovanju, kaže ona.

Ističe da je kulturološki, bh. društvo mizogino.

-Naš vid nošenja sa tragičnim pričama dobija neku notu burleske i utječu na to da se ubistva žena minimiziraju. Propituje se šta je to ona uradila i ‘skrivila’ dok je došlo do toga da je ubije, navodi.

Kakve su presude?

Zakoni za nasilje predviđaju kazne u rasponu od jedne godine do kazne dugotrajnog zatvora, odnosno 45 godina ukoliko se radi o ubistvu.

U BiH je u 2022. godini izrečeno 728 kazni za nasilje u porodici, a najviše je uvjetnih, njih 481. Izrečeno je, također, 35 oslobađajućih, 76 novčanih, te 136 zatvorskih kazni, podaci su Visokog sudskog i tužilačkog vijeća.

I u prethodnim godinama situacija je slična, jer podaci pokazuju da je bilo više uvjetnih, a manje zatvorskih i novčanih kazni.

Jedna od strožih kazni, u aprilu prošle godine, izrečena je Eldinu Hodžiću koji je prvostepeno osuđen na 35 godina zatvora, zbog nasilja u porodici koje je kulminiralo ubistvom supruge Alme Kadić.

Hodžić je suprugu ubio u julu 2021., ispred njene roditeljske kuće. Učinio je to pred njihovom četverogodišnjom kćerkom, nakon brojnih prijava policiji i Centru za socijalni rad.

Prethodne sankcije Hodžiću za prijetnje oružjem, hiljade prijetećih poruka i uhođenje bile su simbolične i uvjetne.

Jadranka Milićević iz Fondacije “Cure” smatra da nije potrebno čekati na novi Krivični zakon, jer i postojeći nudi mogućnost izricanja 40-godišnje zatvorske kazne za ubistvo.

“Pravo pitanje je hoćemo li čekati dvije godine do presude. Hoćemo li dobiti maksimalnu kaznu zatvora od 40 godina i sankcije koje će biti opominjuće za sve koji planiraju da ovako nešto naprave”, kaže Milićević.

Fondacija “Cure”, prema njenim riječima, ima saznanja o slučajevima ubistava žena koja su se desila prije dvije godine, a do danas još nisu procesuirana.

-Izlazili smo na ulice, ali očito je da i građani vide da se ništa ne dešava, da nema presuda. Vrućina je, ljudi se pitaju zašto bi izlazili na ulicu, nije njihov problem u pitanju. To me boli, jer nikada niste svjesni da li ćete sutra biti žrtva sutra, kaže Milićević.

“Publika žedna krvi”

U Bosni i Hercegovini postoji osam sigurnih kuća sa ukupno 200 raspoloživih mjesta za žrtve nasilja, a jednom od njih rukovodi Fondacija “Lara” iz Bijeljine.

Ljilja Lukić, predstavnica fondacije, kaže za RSE da se iz godine u godinu povećava broj žrtva koji se javljaju tražeći zaštitu i boravak u sigurnoj kući.

-Eskalacija nasilja ukazivala je da će do ovakve situacije doći. Kad bi se zakoni dosljedno primjenjivali, ukoliko bi bile izricane najviše kazne, imalo bi efekta. Ovako imamo slučaj da se izriču minimalne kazne, zbog čega žrtve nemaju povjerenja u institucije i često odustaju od tužbi, te nasilnici prolaze nekažnjeno, kaže ona.

Govoreći o odnosu prema nasilju u porodici i femicidu, Lukić ocjenjuje da društvo u BiH tradicionalno toleriše nasilje i opravdava ga.

-Počeli smo da doživljavamo femicide kao novu normalnost. Da li ići toliko daleko da kažemo da nas je postratna i transgeneracijska trauma dovela do toga da smo oguglali na nasilje. Da je publika žedna krvi i detalja, a da preskačemo uzroke i djelujemo preventivno, ističe Lukić.

Kako kaže, za oktobar su planirani protesti u više gradova u BiH, kada će aktivisti, uz podršku građana, ponovo vlastima uputiti zahtjeve za sistemsku zaštitu žrtava nasilja.

-Ove godine vlasti se bave lokalnim izborima i to će im sigurno biti prioritet. Problemi žrtva tako ostanu slabo primjećeni. U većini slučajeva institucije su zakazale, a zbog ubistava niko nije podnio ostavku i pokazao moralnu odgovornost, ističe ona.

Rješenje u sistemu

Konkretniji zakoni, bolja implementacija i strože kazne za počinioce, te edukacija osoblja uključenog u zaštitu i pomoć žrtvama nasilja u porodici, zahtjevi su koji su izneseni na proteklim protestima građana širom BiH.

Tada su građani upozoravali i na neadekvatno postupanje institucija zaduženih za zaštitu žrtve nasilja i udalje je od nasilnika, dok je kaznena politika u predmetima nasilja nad ženama načelno blaga i uglavnom ne postiše cilj prevencije.

-O sistemu ne treba ni govoriti, on je u potpunom glibu. Mora se mijenjati obrazovni i zdravstveni sistem. Psihoterapija da bude dostupna svima, a ne kao danas da bude dostupna samo za privilegovani, smatra psihoterapeutkinja Djedović.

Ljilja Lukić, iz Fondacije “Lara”, također, tvrdi da je potrebna sveobuhvatno resetiranje sistema, ali upozorava da će to biti dugotrajan proces.

-Da krenemo od rodnih uloga, uloga djevojčica dječaka, koji će postati žene i muškarci, i poštovanja jednih prema drugima. Mislim da smo kao društvo zakazali i da je odgovornost, iako najveća na institucijama, na svima nama, naglasila je.

BiH je 2014. godine usvojila Istanbulsku konvenciju, međunarodni sporazum Vijeća Evrope o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, čiji je cilj nulta tolerancija na nasilje.

Kakav je profil ubica?

Ubice žena su primjenjivali fizičku silu, kao što su udarci, gušenje i davljenje, različite predmete kao što su čekić i nož, te puške, pištolje, bombe i eksploziv.

Navedeno je to u analizi profila 35 muškaraca osuđenih za ubistvo žena od januara 2017. do 30. juna 2021, a koja je objavljena u publikaciji “Sudski odgovor na femicid na Zapadnom Balkanu”.

Ne postoje podaci o porodičnoj ili osobnoj anamnezi i u presudama nije navedeno da li su bili u alkoholiziranom stanju i jesu li se drogirali u periodu koji je prethodio femicidu.

Pokazali su svireposti prilikom ubistava, jer su ostali su hladnokrvni, ponašali su se uobičajeno ili su pobjegli sa lica mjesta poslije ubistva.

Prema dostupnim podacima, polovina žrtava bile su starije žene, a tri su imale više od 65 godina.

Odnosi između ubica i žrtava su prije femicida, uglavnom, bili veoma poremećeni i problematični, te su, uglavnom, bili u bračnoj ili vanbračnoj zajednici ili u srodstvu.