Supruge Lijanovića tužile zbog bračne stečevine i ostale “praznih ruku”

Anita, Magdalena i Marina Ivanković-Lijanović, supruge braće Lijanović, Jerke, Mladena i Slave Ivankovića-Lijanovića, biznismena i političara iz Širokog Brijega, vlasnika mesne industrije „Lijanovići“, ostale su, najnovijom presudom Ustavnog suda BiH „praznih ruku“.

Piše: A. DUČIĆ

Naime, Ustavni sud BiH je kao nedopuštena ocijenio apelaciju navedene tri supruge Lijanovića, protiv presude Vrhovnog suda FBiH od 18. februara 2020. godine.

Naime, Anita, Magdalena i Marina tužile su preduzeće Lijanovići d.o.o. koje su osnovali njihovi muževi, Jerkom, Mladen i Slavo, s navodima da su suvlasnice po osnovu bračne stečevine. No, riješavajući po presudama Općinskog a zatim i Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, Vrhovni sud FBiH je zauzeo stav da preduzeće Lijanovići d.o.o. nije pasivno legitimisano u sporu po zahtjevu za utvrđenje bračne stečevine, jer nije učesnik u materijalnopravnom odnosu povodom koga je taj spor nastao.

Nadalje je ovaj sud ocijenio neosnovanim revizioni prigovor da je za zasnivanje hipoteke na nekretnini u vlasništvu Hypo Alpe Adria Banke bilo potrebno pribaviti saglasnost apelantica, kao supruga osnivača drugotuženog.

S tim u vezi je istakao da su predmetne nekretnine u vrijeme zasnivanja hipoteke bile u vlasništvu te banke koja je njima mogla slobodno raspolagati, bez saglasnosti kako osnivača društva, tako i njihovih bračnih partnera, jer društvo sa ograničenom odgovornošću ima svojstvo pravnog lica i svoju imovinu koja se ne može poistovjetiti sa imovinom osnivača tog društva.

Pored toga je naglasio da predmetnim nekretninama, suprotno navodima apelantica, nisu raspolagali osnivači društva, već samo društvo, kao i da se predmetni izvršni postupak ne vodi protiv osnivača drugotuženog, radi prodaje njihovih osnivačkih udjela, nego na nekretninama u vlasništvu spomenute banke. Ovakve navode Ustavni sud je uvažio.
Supruge Lijanovića su pak navele da su lišene njihove imovine koju su stekle u braku i da su ih sudovi diskriminisali nepriznajući njihovo učešće u stvaranju bračne stečevine.

Inače, od navedene braće, koji su prije osam godine hapšeni u akciji „Meso“ koju su po nalogu Tužilaštva BiH proveli pripadnici SIPA-e, trenutno jedino Jerko Ivanković Lijanović izdržava sedmogodišnju kaznu zatvora u KPZ Zenica.
On je presudom Kantonalnog suda u Tuzli 2018. godine prvobitno osuđen na devet godina zatvora za počinjenje krivičnih djela udruživanja radi činjenja krivičnih djela i zloupotrebe položaja ili ovlaštenja dok je bio federalni ministar poljoprivrede. Vrhovni sud mu je godinu kasnije smanjio kaznu na sedam godina zatvora.

U drugom sudskom procesu pred Sudom BiH, Jerko Ivanković Lijanović je prvostepenom presudom za organizirani kriminal osuđen na 12 godina zatvora, da bi u ponovljenom suđenju bio oslobođen svih optužbi, jednako kao i drugi optuženi.

Prvostepenom presudom Jerko Ivanković Lijanović i još osam optuženih bili su osuđeni na ukupno 52 godina i osam mjeseci zatvora zbog organizovanog kriminala, pranja novca, porezne utaje i neplaćanja poreza te krivotvorenja ili uništenja poslovnih knjiga ili isprava. Jerko Ivanković Lijanović bio je osuđen na 12 godina i novčanu kaznu od 50.000 konvertibilnih maraka (KM), dok je Slavo Ivanković Lijanović dobio deset godina zatvora i novčanu kaznu od 30.000 KM.

Firma “Farmer” prvostepenom presudom je novčano kažnjena sa 800.000 maraka, “Farmko” je novčano kažnjen s dva miliona KM, a “Optimum” sa 200.000 maraka. Od Jerke i Slave Ivankovića Lijanovića se prvostepenom presudom oduzimala imovinska korist veća od 800.000 maraka, od Čolaka šest miliona KM pribavljena djelima.

Jozo Ivanković Lijanović je tom prvostepenom presudom oslobođen krivice za organizovani kriminal i pranje novca, dok je optuženica odbijena u odnosu na pojedine tačke koje su teretile Slavu Ivankovića Lijanovića, Bahilja, Galića te firme “Lijanovići” i “Mi-Mo”.