Supruga ubijenog vojnika OSBiH: Državu ne zanima kako živi moje dijete

Bio je 18. novembar prošle godine. Alisa Lier je došla kući nakon radnog dana. Suprug Nedeljko Radić, vojnik, bio je na poslu. A onda, desilo se nešto što je zauvijek promijenilo njen život.

– Oko 20 sati prvi put smo čuli da je bila pucnjava u Rajlovcu, a nedugo zatim na internet-portalima vidjeli smo informaciju da su ubijena dvojica vojnika. Već tada sam imala loš predosjećaj, ali sam se sve vrijeme tješila. Slala sam mu poruke, pisala njegovim kolegama i poznanicima, ali svi su govorili da ne znaju šta se desilo. Ustvari, znali su, ali niko nije imao snage da mi to kaže. Agonija je trajala dva sata, sve dok nije objavljeno da su ubijeni Nedeljko Radić i Armin Salkić. Tada je uslijedio potpuni mrak… – kazala je Lier.

Ovako u ekskluzivnoj ispovijesti za “Avaz” opisuje kobne trenutke Alisa Lier, supruga vojnika Nedeljka Radića, kojeg je u napadu u Rajlovcu ubio Enes Omeragić. Tom prilikom život je izgubio i Nedeljkov kolega Armin Salkić. Istraga o cijelom slučaju još traje, iako se Omeragić ubio istog dana. Danas, nešto više od tri mjeseca nakon tragične pogibije muža, Alisa, dok prvi put govori za bh. medije, i dalje ne može uvjeriti sebe da je sve istina.

– Iskreno, još živim u vremenu dok je moj Nedeljko bio živ… Dani prolaze, a on mi sve više nedostaje. Najteže mi je zbog kćerke Anastasije, ona ga sve više traži i pita za njega. Rekla sam joj da je njen tata otišao na nebo, da je najsjajnija zvjezdica i da je sad čuva. Svaku noć pred spavanje zovne me da molimo Boga za njega. Ona mi je svjetlo u životu. Puno liči na Nedeljka, ja kroz nju, ustvari, vidim njega – ističe Alisa.

Uprkos nemjerljivom gubitku i tragediji, smogne snage da se nasmiješi. Mora, kaže, zbog kćerke. Međutim, i danas sebi postavlja pitanje zašto je ovo moralo da se desi.

– Mislim da nikada nećemo saznati odgovor na to pitanje. Jednostavno, Nedeljko i Armin su se našli na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. I bili su u uniformi. Vrijeme prolazi, a zaborava nema – navodi ona.

Ustvari, sve su prilike da je Alisa jedna od rijetkih koji nisu zaboravili.

– Nikad me nije kontaktirao neko iz državnih institucija, nije se udostojio ni da pita kako živi moje dijete. Nakon svih onih bombastičnih naslova kako je ovo napad na državu, sada je uslijedila potpuna tišina. Ja ću, kako-tako, svoju porodicu othraniti, ali boli ta nezainteresiranost. Sreća pa imam posao – ističe Lier.

Svijetla tačka u svemu su vojnici.

– Njegove kolege dale su sve od sebe da nam, koliko-toliko, olakšaju. Tu su za nas 24 sata dnevno. Dolazili su za Novu godinu, organizirali zabavu za Anastasijin treći rođendan… Nemam riječi za sve ono što rade – dodaje Alisa, koja živi u Vogošći s majkom, kćerkom i sinom iz prvog braka Aleksandrom.

S porodicom Armina Salkića u stalnom je kontaktu.

– Ova tragedija nas je zbližila i od nas napravila jednu porodicu. Oni dolaze kod nas, mi idemo kod njih. Arminova majka je od njegove smrti samo dva puta izašla iz kuće, jednom da dođe kod nas, i drugi put da posjetimo Nedeljkovu porodicu u Nevesinju – dodaje.