Ljiljana Karadžić
Supruga ratnog zločinca Radovana Karadžića uložila žalbu zbog odluke o listi sankcija SAD-a
Ljiljana Karadžić je u aprilu 2020. godine zatražila od OFAC-a da ukine sakcije, tvrdeći da okolnosti za njeno sankcionisanje više ne važe jer je njen muž osuđen. U maju 2023. godine se žalila jer nije bilo odluke ni nakon više od tri godine
Supruga bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića, osuđenog na doživotni zatvor za genocid i ratne zločine u Bosni i Hercegovini, žalila se sudu u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) jer je 42 mjeseca čekala na odluku kojom je odbijen njen zahtjev da je skinu sa liste sankcija, piše Detektor.ba.
Karadžićeva supruga Ljiljana podnijela je zahtjev Okružnom sudu u Columbiji smatrajući da je kašnjenje Ureda za kontrolu strane imovine (OFAC) u trajanju od 42 mjeseca da odluče o njenom zahtjevu za brisanje s liste sakcija nerazumno.
Kako se navodi u podnesku njenog advokata Petera Robinsona, ne može se izbjeći odgovornost za ovo kašnjenje.
“Sud bi trebao donijeti deklaratornu presudu kojom bi se kašnjenje utvrdilo kao nerazumno. Odluka OFAC-a o meritumu bila je proizvoljna i hirovita. Samo Ljiljanino prisustvo na dva događaja 2016. i 2018. godine na kojima je njen suprug odlikovan i pohvaljen nije aktivno opstruiralo niti ima značajan potencijal da opstruira Dejtonski sporazum ili njegove instrumente za implementaciju”, navodi se u dokumentu koji je Robinskon objavio na svom X nalogu.
Robinson je za Detektor kazao da se zahtjevom za donošenje presude po skraćenom postupku traži od sudije Tanya Chutkan da presudi da je period od 42 mjeseca koliko je OFAC-u bilo potrebno da odluči o zahtjevu Karadžićeve supruge za brisanje s liste sankcija bio nerazumno dugačak.
Advokat Robinson smatra da bi ovakvo postupanje suda bila razumna mjera za kašnjenje, ali i smjernica za zaštitu prava pojedinaca u budućim odlukama o brisanju.
“Ako bude uspješna, Ljiljana će uspostaviti presedan da drugi ljudi koji su pod američkim sankcijama ne moraju tako dugo ostati na listi bez odluke. Ovakvo odlaganje je nepotrebno i predstavlja nepravdu prema ljudima ne samo u bivšoj Jugoslaviji, već i širom svijeta”, smatra Robinson.
Prema njegovim očekivanjima, odluka neće biti donesena do kraja godine.
Kako se navodi u dokumentu koji je Robinson objavio, OFAC slobodno sankcioniše pojedince ne pružajući im priliku da budu uklonjeni iz ovih sankcija u razumnom vremenskom periodu te da odbija da ukine sankcije dugo nakon što okolnosti prestanu da važe.
Ljiljana Karadžić je u aprilu 2020. godine zatražila od OFAC-a da ukine sakcije, tvrdeći da okolnosti za njeno sankcionisanje više ne važe jer je njen muž osuđen.
U maju 2023. godine se žalila jer nije bilo odluke ni nakon više od tri godine.
U oktobru 2023. OFAC je donio odluku kojom odbija njen zahtjev. Utvrđeno je da su sankcije bile opravdane kao rezultat pomaganja njenom suprugu da izbjegne hapšenje početkom 2000-ih. Navodi se i da su sankcije bile neophodne 2023. jer bila je prisutna na dva događaja 2016. i 2018. godine na kojima je njen suprug odlikovan i pohvaljen, gdje je doveden u pitanje legitimitet Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju.
Robinson je 2022. godine objavio odluku Okružnog suda u Columbiji kojom je odbijen zahtjev Luke Karadžića za ukidanje sankcija zbog pružanja podrške bratu Radovanu Karadžiću.
I Luka je, kao i Ljiljana Karadžić, sankcionisan od američkih vlasti 2003. godine, a iako je naveo da razlozi zbog kojih je sankcionisan više nisu primjenjivi, sud je odbio ukidanje sankcija.
“Sudija se oslanjao na veliku slobodu koju američki zakon daje OFAC-u kada su u pitanju sankcije. Nadam se da će se sudovi konačno zasititi kašnjenja OFAC-a i njegovog odbijanja da ukine sankcije kada se okolnosti promijene i one više ne budu opravdane”, zkaljučuje Robinson za Detektor.
Radovana Karadžića je u martu 2019. godine Mehanizam za međunarodne krivične sudove (MMKS) osudio na kaznu doživotnog zatvora zbog genocida nad Bošnjacima iz Srebrenice, progona Bošnjaka i Hrvata širom Bosne i Hercegovine, terorisanja stanovništva Sarajeva tokom opsade grada i držanja pripadnika mirovnih snaga UN-a kao taoce.