Suđenje Miladinu Trifunoviću: “Ideš ispred njega, a on puca s tvog ramena”

Svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine na suđenju Miladinu Trifunoviću kazao je kako je, nakon zarobljavanja u mjestu Vranjak i odvođenja u “Planjinu kuću”, prisustvovao maltretiranju i premlaćivanju Bošnjaka te kako je on lično odveden u živi štit na Žuč, gdje je ranjen.

Halko Suljić je kazao kako su početkom 1992. godine pripadnici srpske vojne policije vršili pretres muslimanskih kuća u mjestu Vranjak kod Semizovca (općina Vogošća). Nakon ubistva jednog mještanina bošnjačke nacionalnosti, građani su odlučili pobjeći iz mjesta, ali su vraćeni s barikada.

“Vratili su nas i smjestili u dvije kuće, oko 50 ljudi, žena i djece. Nas 15 muškaraca je odatle odvedeno u ‘Planjinu kuću’, gdje je bilo 100 drugih muslimana iz Svraka i Semizovca. Razmijenjen sam u novembru”, rekao je svjedok.

On se prisjetio da je u “Planjinoj kući” bilo maltretiranja i da su ljudi bili premlaćivani rukama, nogama i kundakom.

“Planjina kuća”

“Svaki dan smo izlazili, kopali rovove i cijepali drva. Išli smo i u živi štit i u izvlačenje poginulih i ranjenih srpskih boraca između linija razdvajanja na Žuči. Prilikom izvlačenja vojnika bilo je ranjavanja zarobljenika”, kazao je on.

Prema optužnici Tužilaštva BiH, nekadašnji komandant Vogošćanske (Crnovrške) brigade Vojske Republike Srpske (VRS) Miladin Trifunović tereti se za učešće u širokom i sistematičnom napadu VRS-a na civilno bošnjačko stanovništvo s područja Vogošće i Ilijaša u periodu od jula do decembra 1992. godine. Kako se navodi u optužnici, Trifunović je davao saglasnost podređenima da zatvorene civile iz “Planjine kuće” koriste za radove na prvim linijama borbenih djelovanja, iako je znao da to nije sigurno.

Suljić je opisao kako je izgledao živi štit u koji je odveden dva puta, na lokaciji borbenih dejstava prema brdu Žuč i jednom prema Olovu.

“Ideš ispred njega, a on puca s tvog ramena”, rekao je svjedok, dodavši kako je njegovo prvo učešće u živom štitu bilo drugačije.

“Došli su po nas vojnim kamionom, nas 20 je odvedeno na liniju. Svaki srpski vojnik je uzimao po jednog ili dvojicu. Mene su uzela četvorica Crnogoraca iz Rožaja, a ja sam ih slagao da sam također iz Rožaja. Oni su mi rekli da idem prema muslimanskim linijama, a oni su bili deset metara iza mene. Ostalima pucaju s ramena, a mi smo se primicali muslimanskoj liniji, i kada smo došli na 20 metara, bačena je bomba i tu smo svi ranjeni”, kazao je svjedok, dodavši da je došla hitna i da su previjeni, te da se oporavljao pet ili šest dana, nakon čega je poslan na cijepanje drva za srpske vojnike.

”Nikada mi nije rečeno što sam zatvoren, osim što sam bio musliman”, kazao je Suljić odgovarajući na pitanje da li je protiv njega tada vođen neki proces.

Suljić je rekao da je stariji čovjek Avdo Tirić korišten kao živi štit i da je tada poginuo. Također, posvjedočio je kako je u živom štitu ranjeno pet muškaraca zarobljenih u “Planjinoj kući”.

Odbrana je Suljića pitala zašto u iskazu stoji da je po njega došao kombi, dok je u sudnici kazao kako ga je na liniju odvezao vojni kamion. Svjedok je ostao pri tvrdnji da je to bio kamion. Također, Odbrana je pitala svjedoka da li su maltretirani oni kod kojih je pronađeno oružje, na što je Suljić rekao kako niko iz njegovog naselja nije imao oružje, niti se pripremao za borbe.

Odbrana je od Suljića tražila pojašnjenje u vezi s datumom njegovog oslobađanja iz zarobljeništva – da li se ono desilo 9. oktobra 1992., kako je svjedok kazao u ranijem iskazu, ili u novembru iste godine, kako je tvrdio u sudnici. Suljić je potvrdio da je riječ o novembru.

Prilikom opisivanja stanja u “Planjinoj kući” na upit Sudskog vijeća, svjedok je rekao kako je u kući bio samo jedan toalet i da su zarobljenici jeli samo jednom dnevno.

Sljedeće ročište je zakazano za 26. juni 2021. godine.