Sudbina Dragana i Zuhre je slika i prilika stanja u BiH
Bračni par Dragan i Zuhra Majstorović poslije dvije decenije izbjeglištva vratili su se u rodne Bravnice, udaljene samo četiri kilometra od centra Jajca, ali ih je dočekala propala kuća bez struje i vode, te neimaština, odnosno svi oni problemi koji muče i mještane tog dijela sela u kojem je njihovo ognjište, pišu Nezavisne novine.
Kad smo ih posjetili pitali su i nas da li je sudbina njih dvoje i ogledalo Bosne i Hercegovine.
“Situacija je teška, niko ne radi, ni ja ni supruga, nemamo struju, a vodu smo nekako sami doveli. Iz ‘Merhameta’ smo dobili vreću brašna i jedan paket hrane, a iz Crvenog križa su rekli da će doći još prije sedam dana, ali ništa”, kaže Dragan.
Foto; Nezavisne novine
Sve do prije nekoliko sedmica Zehra i on su bili u Brčkom, u izbjeglištvu. Provodili su dan za danom dok se nisu odlučili vratiti u rodne Bravnice. Radili bi, kažu, šta god im se ponudi, ne bi ni posao u šumi odbili iako su oboje lošeg zdravlja. Posla, međutim, nema ni na vidiku.
“Čim sam se vratio u Bravnice, otišao sam u svoju bivšu firmu da se raspitam za posao. Kažu ‘javićemo vam’ i to je to. Kad i hoće li javiti – pitaj Boga”, govori Dragan.
Dok on priprema drva za zimu, Zehra je zadužena za poslove u i oko kuće. Voda kojom ona pere veš, suđe i ono malo posteljine što su im dale komšije je hladna, planinska, ona koja probija kroz kosti.
“Evo, zglobovi me bole užasno, ali šta ću, moram nekako, ne možemo biti prljavi. Šta će biti kad dođe zima ne znam ni sama”, govori Zehra, dok rukama pokriva oči.
U njihovoj kući na stolu stoji svijeća koja im je jedino svjetlo po noći. Od 130 mještana ovog planinskog kraja dvije trećine su Srbi, a baš taj dio sela gdje žive srpski mještani bori se sa više problema.
I dalje se voze po lošem makadamskom putu, mnogi nemaju struju ni vodu u kućama, a snijeg kad ih zamete o čišćenju puta mogu samo da sanjaju.
Drugi dio Bravnica gdje su većinom mještani Bošnjaci ima vodu, struju i rasvjetu. Sva ta bolja infrastruktura, u šta smo se uvjerili na terenu, prestaje na prelazu gdje kreću srpske kuće.
“Zašto je tako – ne znam. Oni (radne ekipe i nadležni) su samo stali kad su došli dotle i to je to. Ukupno ima dva i po kilometra puta koje treba asfaltirati i da to urade mnogo bi pomogli mještanima”, kaže Sava Grabež, predsjednica MZ Bravnice.
Sava je zajedno s ocem tokom rata iz ovog sela otišla s jednom torbom u Brčko, tamo kaže nije ništa našla, a kad se vratila u rodno mjesto – ništa je nije dočekalo, osim zgarišta.
Uprkos tome što infrastruktura ne postoji, vlasti, kažu nam mještani, naplaćuju komunalije.
“Sve oni naplate. A da vidite kad zima dođe… Ovaj naš put, ako se tako može nazvati, na sebi ima metar snijega. I smeće ne odvoze, sami nosimo svako od svoje kuće. Još jedan problem je i ova škola u Bravnicama… Kako, nažalost, nema djece – stoji napuštena. Naša mjesna zajednica nema svoj prostor, a nadležni nam ne daju ključ da održavamo sastanke u bivšem školskom objektu. Stojimo pod vedrim nebom, a škola prazna”, govori Grabež.
Mještani srpske nacionalnosti kažu da u Bravnicama nemaju ni crkvu pa tako za praznike kao što su Badnje veče, Božić, Vaskrs i drugi veći praznici idu na liturgiju u opštinu Jezero. Ipak, komšije Srbi za takvo stanje nikako ne krive komšije Bošnjake.
Za njih kažu da su dobri ljudi kojima je žao i da bi im pomogli da mogu. To je potvrdio i jedan mještanin Bošnjak koji kaže da s komšijama Srbima živi u slozi, da svako treba da se vrati na ognjište ako može, a da su bolji uslovi u rukama vlasti.
“Vlast je nacionalna, sva sela imaju neku pomoć, samo mi ništa. Kome god da se obratimo neće ni da nas primi na sastanak. Mi se slažemo sa svojim komšijama koji su druge nacionalnosti, to su izuzetno dobri ljudi. Njima čak teško pada što smo mi u ovakvoj situaciji. Ništa oni nisu krivi, to je sve vlast”, kazao je Simo Nišić, jedan od mještana.
U Bravnicama je uništen i spomenik borcima NOR-a. A na njemu ima i Hame, Petra, Nike i Marka… Svi oni su dali život za slobodu, ali danas mještane tog kraja pritišću okovi drugih problema.
