Sud naredio raspisivanje potjernice za osuđenim generalom Mahmuljinom

Sud BiH izdao je danas naredbu za raspisivanje međunarodne potjernice za osuđenim Sakibom Mahmuljinom, potvrđeno je za “Nezavisne novine” iz Suda BiH.

Podsjetimo, nekadašnji komandant Trećeg korpusa Armije RBiH, koji je pravosnažno osuđen na osam godina zatvora zbog ratnih zločina na području Vozuće i Zavidovića, Sudu se trebao javiti 23. novembra kako bi bio upućen na izdržavanje kazne zatvora, no već u periodu nakon izricanja kazne, u javnosti se pojavila informacija da je on napustio BiH i otišao u Tursku.

Podsjećamo, Sud BiH je krajem aprila ove godine Mahmuljinu izrekao pravosnažnu zatvorsku kaznu zbog zločina nad zarobljenim srpskim civilima, sanitetskim osobljem i vojnicima.

Drugostepena presuda donesena je šest godina od početka sudskog procesa.

Za šta je osuđen

Mahmuljin je osuđen za ratni zločin protiv civilnog stanovništva na jednu godinu, za ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika na godinu i šest mjeseci, i za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika na šest godina i šest mjeseci zatvora, te mu je izrečena jedinstvena kazna od osam godina zatvora.

U presudi, koju je izrekao predsjedavajući Apelacionog vijeća Hilmo Vučinić, navodi se da je Mahmuljin propustio da preduzme nužne i razumne mjere da spriječi ubistva i nečovječna postupanja nad ratnim zarobljenicima, sanitetskim osobljem i civilima jer je znao ili imao razloga da zna da se njemu podređeni pripadnici Odreda “El-Mudžahidin” spremaju da počine krivična djela.

Utvrđeno je da se prilikom operacije “Proljeće 95-II”, koju su u drugoj polovini jula izvodile jedinice Trećeg korpusa, među kojima je bio i Odred “El-Mudžahidin”, predao određeni broj pripadnika Vojske Republike Srspke (VRS), koji su bili u logoru Odreda “13. kilometar” u blizini Kamenice (općina Zavidovići), jedan zarobljenik je ubijen i odsječena mu je glava, dok su drugima nanošene tjelesne i duševne povrede.

Pored toga, utvrđeno je da su, u okviru operacije “Farz”, u septembru 1995. pripadnici Odreda u blizini sela Kesten oteli 63 zarobljena vojnika i tri civila od Petog bataljona 328. brdske brigade ABiH i odveli ih u logor “13. kilometar”, gdje su vatrenim i hladnim oružjem ubili 52 zarobljenika, od kojih je deset pronađeno i identifikovano, dok se ostali vode kao nestali.

Ostali zarobljenici i civili, kako se navodi u presudi, udarani su palicama, šipkama, šlaufima, pesnicama, te izlagani elektrošokovima.

U kratkom obrazloženju presude koje je dao član Apelacionog vijeća Staniša Gluhajić navodi se da nije sporno da su se sami događaji desili za vrijeme vojnih operacija izvedenih tokom jula i septembra 1995. na području Vozuće i Zavidovića, niti je sporno da su počinioci bili pripadnici Odreda, koji je formalno-pravno bio u sastavu Trećeg korpusa.

Sporne činjenice koje je trebalo utvrditi, prema sudiji Gluhajiću, jesu da li je Mahmuljin, osim de jure, bio i de facto nadređen Odredu, te da li je imao efektivnu kontrolu iz koje je mogao da spriječi počinjenje djela.

“Optuženi je bio jedini relevantan autoritet u odnosu na pripadnike Odreda”, kazao je sudija Gluhajić.

Apelaciono vijeće je cijenilo tvrdnju Odbrane da optuženi nije mogao da utiče na ponašanje Odreda, koji je imao drugačije ustrojstvo i bio povezan sa centrima moći izvan BiH, ali je van razumne sumnje utvrđeno da je imao razloga da zna da se njemu podređeni spremaju na počinjenje djela.

To proizlazi, prema sudiji Gluhajiću, iz iskaza svjedoka koji su navodili da je komanda Korpusa kontinuirano obavještavana o situaciji na terenu, ali i obaviještena ranije o kriminalnom ponašanju pripadnika ove jedinice.

Da je optuženi mogao poduzeti mjere, prema Apelacionom vijeću, proizlazi iz iskaza svjedoka S-11, od kojeg je traženo da organizuje preuzimanja i prebacivanja deset vojnika i tri civila koje su držali pripadnici Odreda.

“Činjenica je da je postojao stepen mogućnosti da zna šta se dešava sa zarobljenim, ali je u konkretnom slučaju izostala reakcija”, naveo je sudija Gluhajić.

Kada su u pitanju događaji iz septembra 1995., utvrđeno je da nema sumnje da je optuženi bio obaviješten o zarobljavanju vojnika, što su potvrdili i svjedoci, a neki od njih su imali saznanja o ubistvima zarobljenih.

Rješenjem Suda, Mahmuljin se obavezuje da nadoknadi troškove krivičnog postupka, a oštećeni se sa imovinskopravnim zahtjevom upućuju na parnicu.