Vanbračne zajednice za zlostavljanje djevojčica u BiH: Vrbuju ih, pa siluju

Tužilaštvo Kantona Sarajevo podiglo je optužnicu protiv Kenana Krše i Jasmina Zunđe, koji se dovode u vezu sa nestankom dvanaestogodišnje E. B. i njenim silovanjem.

Prošlo je gotovo dva i pol mjeseca od prijave nestanka maloljetnice, završetka istrage, te podizanje optužnice u slučaju koji je uznemirio bosanskohercegovačku javnosti i otvorio brojna pitanja, piše Radio Slobodna Evropa.

“Kenan Kršo tereti se za krivična djela oduzimanja djeteta i spolni odnošaj sa djetetom na naročito ponižavajući način, dok se Jasmin Zunđa tereti za krivično djelo pomoć počinitelju nakon izvršenog krivičnog djela. Optužnica Tužilaštva Kantona Sarajevo proslijeđena je Sudu Kantona Sarajevo na potvrđivanje”, izjavila je za Radio Slobodna Evropa portparolka Tužilaštva Kantona Sarajevo Azra Bavčić.

Prema pisanju medija, Kenan Kršo je dugogodišnji ovisnik o heroinu sa debelim kriminalnim dosjeom. Posljednjih godina je, kako pišu mediji, postao simpatizer militante organizacije “Islamska država Iraka i Levanta” (IDIL).

Kada je krajem novembra prijavila nestanak, majka djevojčice rekla je da je ona oteta kako bi postala treća supruga Kenana Krše.

Nakon što je policija pronašla Kršu i djevojčicu u stanu Jasmina Zunđe, djevojčica je sklonjena na sigurno.

Još nisu jasni detalji istrage oduzimanja E.B., ali ovaj slučaj potresao je bh. javnost. I nije jedini u kojem se djevojčice vrbuju za brak i postaju žrtve silovanja.

U sigurnoj kući nevladine organizacije Medica iz Zenice mnoge maloljetnice, žrtve nasilja, pronalaze utočište. Tu je bila smještena i jedna trinaestogodišnjakinja, slične sudbine poput dvanaestogodišnje E. B.

Psihoterapeutkinja u sigurnoj kući Medica Lejla Heremić kaže da je trebalo mnogo vremena i rada da priča te maloljetne žrtve ipak dobije sretan epilog.

“Trinaestogodišnja djevojčica je vrbovana od odrasle muške osobe pod izgovorom vanbračne zajednice i intimne veze. Rad sa njom je bio dugotrajan, s obzirom da je djevojčica u početku odbijala svaku vrstu pomoći i vjerovala je u ono što joj je zlostavljač govorio. Za nju su ta rješenja koja je on nudio bila ispravna, a način života na koji joj je on objašnjavao bio je jedini izbor za nju”, navodi Heremić.

Lejla Heremić kaže da je rad sa E. B. bio dugotrajan, ali je ostvaren napredak.

“Prvo je bilo potrebno da se otklone takvi stavovi i takva uvjerenja djevojčice, a zatim da se uspostavi povjerenje za psihološki rad sa djevojčicom, gdje bi se moglo raditi na njenom oporavku. I kod djevojčice je napravljen napredak u njenom psihološkom oporavku i krenula je u školu. Postigao se pozitivan stav prema životu i njenoj motivaciji za dalje”, riječi su Lejle Heremić.

Zlostavljač je uznemiravao žrtvu i u sigurnoj kući, sve dok mu zakonski nije zabranjen prilaz žrtvi, navodi Heremić.

Traume ostavljaju posljedice i na psihološki i na fizički razvoj djevojčica, koje teško kasnije nastavljaju normalan život.

“Ono što je evidentno da su one korištene, odnosno uvjeravane u različita pogrešna uvjerenja, iskrivljena uvjerenja. Bilo je potrebno raditi na izmjeni njihovih stavova, a samim tim i ponašanja. One su najčešće bile izolovane iz socijalnog okruženja i živjele u svijetu koji je za njih kreirao taj počinitelj djela”, kaže psihoterapeutkinja iz nevladine organizacije Medica.

Stoga, društvo treba obratiti pažnju na ranjive grupe, te zaštiti maloljetnice na vrijeme.

“Sve djevojčice koje su bile zbrinute u sigurnoj kući dolazile su iz nesređenih porodica u kojima je postojalo nasilje u porodici, te jako siromašnih porodica u kojima su zlostavljači vidjeli priliku da im svojim pričama i obećanjima ponude bolji život. Definitivno je potreban pojačan nadzor svih institucija, prije svega centara za socijalnu zaštitu i škola, a pored toga i oštrije kazne i sankcionisanje tih počinitelja”, zaključuje Heremić.