“Statistička kozmetika” Bakira Izetbegovića

U zemlji u kojoj 600.000 ljudi živi sa 1,5 eura dnevno, 60 posto mladih je nezaposleno, u kojoj se vraćanje duga finansira iz novih zaduženja i gdje ne postoji sistemski pristup privrednog razvoja, izjava predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića u Briselu da je BiH najbrže rastuća ekonomija u regiji je “nerealno predstavljanje stanja u kojem se nalazi ova država i njeni građani”.

To smatraju ekonomski stručnjaci, koji kažu da su podaci koje je Izetbegović iznio u svom govoru u Evropskom parlamentu “čista statistička kozmetika”.

“Porast BDP-a u 2015. bio je 3,14 posto, što je dvostruko više u odnosu na 2014. Ove godine očekujemo da stopa rasta BDP-a ostane na tri posto, s mogućnošću povećanja i na četiri posto u srednjoročnom periodu. Prihodi od indirektnih poreza su porasli za tri posto. Industrijska proizvodnja povećana je za 2,2 posto. Nezaposlenost je u odnosu na prošlu godinu opala za 4,4 posto”, rekao je Izetbegović u Briselu.

Ipak, to ne predstavlja stvarno stanje ekonomije u BiH, budući da su zemlju, između ostalog, 2014. pogodile poplave, pa je normalno očekivati da će porasti industrijska proizvodnja u sljedećoj godini, iako je, dodaju stručnjaci, taj porast “smiješan i zanemariv”.

Ekonomski porast ni izbliza nije dovoljan da se riješi problem siromaštva i deficita uz veliko zaduživanje zemlje, a, s druge strane, smanjena nezaposlenost je dijelom rezultat odlaska građana u potragu za poslom u drugim državama.

“Pravilnije bi bilo ustvrditi da je BiH u 2015. godini među onim ekonomijama u regiji koje su ostvarili najviši ekonomski rast, ali ne i da je imala ‘najbrže rastuću ekonomiju u regiji”, kaže profesor na Ekonomskom fakultetu u Tuzli Kadrija Hodžić.

‘Manja nezaposlenost jer su ljudi otišli iz zemlje’

Nezaposlenost na početku 2016. godine, mjerena kao registrovana stopa nezaposlenosti od 42,6 posto i kao anketna stopa nezaposlenosti od 25,4 posto najveća je u Evropi, dodaje.

S druge strane, u Hrvatskoj je stopa anketne nezaposlenosti negdje oko 13 posto, u Srbiji 17, a u Crnoj Gori 19 posto.

“Smanjenje nezaposlenosti, na koje se poziva gospodin Izetbegović, dijelom se može objasniti masovnim odlaskom stanovništva na rad u inostranstvo. O tome zorno svjedoči sljedeća prosta računica – prema „Anketi o radnoj snazi 2016“ ukupnu radnu snaga u 2014. godini čini 1.136.000 osoba, a u 2015. godini 1.074.000. Razlika je 62.000 osoba. Ako se pođe od toga da je broj zaposlenih porastao za 10.000, ali i da je broj nezaposlenih porastao za 7.000, gdje se „izgubio“ ostatak od nekih 30.000 do 40.000 osoba? Mogući odgovor je da su odustali od uzaludnog prijavljivanja na Zavod za zapošljavanje i otišli raditi na crno ili su otišli raditi u inostranstvo.”

Iako BDP jeste porastao, to nije mjerodavan pokazatelj da građani žive bolje, a njegov porast ni izbliza nije dovoljan da se riješe problemi siromaštva i hroničnih deficita.

“Usto, za razliku od Izetbegovićevih 3,14 posto, Centralna banka BiH je zvanično objavila da je ostvareni nominalni rast od 3,26 posto u 2015. godini. Ovaj rast je zasnovan na rastu industrijske proizvodnje i rastu realnog prometa na malo, koje se dijelom mogu objasniti niskim osnovicama usljed poplava u istom periodu prošle godine”, dodaje Hodžić.

‘Rast je toliko mizeran da ga je bolje ne spominjati’

Za profesora na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu Dženana Džonlagića, postoje mnogo bolji ekonomski indikatori, a to je kako građani žive.

“Ljudi koji izjavljuju kako su ekonomski rezultati u BiH fascinantni su ljudi koji žive u paralelnom svijetu i ne razumiju realne ekonomske pokazatelje. Ako pročitate izvještaj Evropske komisije i Agencije za statistiku EU, on će vam reći da je najlošija karika u BiH upravo statistika, ako vam EU kaže da vam je statistika nepouzdana, kako onda možete na temelju toga izlaziti sa takvim podacima? Šta znači dva posto rasta industrijske proizvodnje, to je toliko mizerno i nisko, da je bolje to ne spominjati.”

Ključni pokazatelji koji govore u kakvom stanju su bh. ekonomija i društvo su ekstremno nizak dohodak po glavi stanovnika, ogromna nezaposlenost, veliki vanjskotrgovinski deficit te vanjski dug koji se utrostručio od 2006, ističe Džonlagić.

“Ono što je ključni pokazatelj je ekstremno nizak dohodak po glavi stanovnika, niska primanja građana, ispod svakog evropskog prosjeka.”

Prema podacima agencija za statistiku država regije, najviša prosječna plata u zemljama Zapadnog Balkana je u Sloveniji (1.022 eura), slijedi je Hrvatska, gdje prosječna plata iznosi 752 eura dok je u Crnoj Gori taj iznos 488 eura. U BiH je prosječna plata 424 eura, Srbiji 374, a u Makedoniji 354 eura.

“Imamo i drugi pokazatelj, a to je veliki vanjskotrgovinski deficit, koji je oko sedam milijardi KM (3,5 milijardi eura), više se uvozi nego što se izvozi i to je već hronično oboljenje ekonomije. Također, u posljednjih deset godina utrostručio se vanjski dug zemlje. Struktura tog javnog duga je jako loša da to uglavnom ide na krpljenje budžetskih rupa. BDP je iznimno nizak i to što se sada vrti na dva do tri posto je nedovoljno i ne može biti razlog za neko ushićenje”, ističe Džonlagić.

‘U BiH postoji feudalna ekonomija’

S ovim se slaže i Hodžić, koji dodaje da stopa rasta od tri posto, čak i ako bude zadržana u narednim godinama, neće biti ni izdaleka dovoljna. Da bi se potakao rast zaposlenosti i smanjenje siromaštva, uz rast ukupnog duga, to treba iznositi osam do devet posto, objašnjava Hodžić.

“Da se mi tolikom brzinom krećemo naprijed primijetili bi to ostali, pa bismo, recimo, bili na naslovnici sljedećeg broja Economista. Možemo reći da što se tiče privrednog razvoja mi idemo puževim korakom, odnosno da je ekvivalent našeg kretanja u 2016. kretanje kornjače”, opisuje situaciju ekonomski analitičar i vanredni profesor na Ekonomskom fakultetu u Banjoj Luci Goran Radivojac, pitajući se da li iko u BiH trenutno može nabrojati pet velikih investicija.

“Činjenica je da je neprihvatljivo veliki broj stanovnika nezaposlen, a ipak smo mi 500-ak kilometara od nekog Beča, Verone, da ne govorim o Ljubljani, Zagrebu. To su područja koja imaju dramatično veću zaposlenost od nas i ne možemo reći da smo u odnosu na njih napravili bili kakav bum, naprotiv pitanje je decenija, ne godina, kada njih možemo stići.”

Kako dodaje, BiH ima problem ne samo sa konceptom privrednog razvoja, nego i taj da prati tehnološki razvoj današnjice, te se ne može reći da u zemlji postoji, ne jedinstven, nego bilo kakav sistemski pristup podršci privredi.

“Sve što imamo u BiH je rezultat lične inicijative i uspjeha pojedinaca da nešto naprave u svom kraju, tako da to više liči na oblik neke feudalne ekonomije, nego na neki sistem kojim se upravlja. Kada uzmemo industrijsku kartu bivše Jugoslavije koja je prepuna fabrika, pa vidimo na šta danas liči karta BiH. Privreda i BiH, i FBiH i RS-a pati od fenomena stečaja, loših privatizacija, nedostatka investicija. Mi nismo ni po produktivnosti, ni po industrijskoj proizvodnji ni prema drugim pokazateljima ni blizu da stignemo 1991. godinu.”

‘Možemo maštati o onome što smo imali prije 60 godina’

Prema njegovom mišljenju, investicije bi trebale biti dio nekog šireg, ozbiljnijeg paketa koji bi u neko dogledno vrijeme dao zamah pravom privrednom razvoju.

“Mi ovdje još imamo određeni broj stanovništva koji je vidio kako je to izgledalo poslije 50-ih i 60-ih godina, kako izgleda ozbiljan privredni razvoj, kako se to radi u ozbiljnoj zemlji na ozbiljan način i kako se postižu ozbiljni rezultati. Nažalost, to je ovdje bilo prije 60 godina i mi o tome danas možemo samo da maštamo.”

BiH je najsiromašnija zemlja u Evropi i spada među 20 najsiromašnijih u svijetu, kažu naši sagovornici, gdje 2,5 miliona stanovnika živi na granici siromaštva, a njih 600.000 sa 1,5 eura ili manje dnevno.

Stoga je, dodaju, nerealno i neozbiljno govoriti o BiH kao najbrže rastućoj ekonomiji u regiji.