Stanišić potvrdio da su Srbi u Hrvatskoj oružje dobili od JNA

Odbrana Jovice Stanišića je pred Sudom u Haagu sugerirala da su pobunjeni Srbi u Hrvatskoj većinu oružja dobili od Jugoslovenske narodne armije (JNA), a ne od Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije, o čijim je isporukama govorio zaštićeni svjedok.

Bivši načelnik SDB-a Srbije Stanišić i njegov pomoćnik Franko Simatović Frenki optuženi su za progon, ubistva, deportacije i prisilno premještanje hrvatskih i muslimanskih civila tokom ratova u Hrvatskoj i BiH. U četiri tačke Stanišić i Simatović su optuženi za zločin protiv čovječnosti, a po petoj za kršenje zakona i običaja ratovanja.

Stanišićev branilac Wayne Jordash predočio je svjedoku RFJ-066 izjavu tadašnjeg lidera Srpske autonomne oblasti (SAO) Krajine Milana Martića da su tamošnji Srbi oružje uzimali od policijskih stanica i vojnih depoa ili su ga dobijali kupovinom u inostranstvu.

Svjedok RFJ-066, koji je iskaz dao putem video-veze, kazao je da je oružje stizalo “iz obližnjih garnizona, od oficira JNA naklonjenih Srbima i jugoslovenski orijentisanih”.

Jordash je podsjetio svjedoka da to nije spomenuo u izjavi uvedenoj u spis. Umjesto toga, “sve to pripisujete Stanišiću”. “Zašto?”, pitao je branilac.

Svjedok je odgovorio da su Martićeve riječi o naoružavanju bile “propagandni materijal, preuveličavanje” jer je “jedino kupljeno oružje došlo iz kragujevačke ‘Zastave’”.

“Još tada nije bilo uzimanja oružja iz vojnih magacina, to je bilo u aprilu 1991”, dodao je RFJ-066.

Upitan da li je JNA u septembru 1991. stala na srpsku stranu u Hrvatskoj, napustivši dotadašnju ulogu sile razdvajanja, svjedok je odgovorio da “ne zna tačno”. “Svrstali su se početkom rata”, istaknuo je.

Vjerodostojnost svjedoka Jordash je osporavao citirajući njegove različite izjave o ulozi JNA. U jednoj je rekao da je “JNA nastojala da uspori” učvršćivanje SAO Krajine, a u drugoj da je “počeo rat između JNA i hrvatskih snaga”.

Branilac Jordash dokazivao je i da je, poslije Vanceovog mirovnog plana i dolaska snaga Ujedinjenih nacija (UN) u Hrvatsku, “Martić imao višak oružja naslijeđen od JNA, koje nije predao UNPROFOR-u”, protivno sporazumu.

Prihvatajući to, RFJ-066 je naglasio da je, suprotno mirovnom sporazumu, “vojska pretvorena u policiju i zadržala je svoje naoružanje”.

Prema svjedoku, te Martićeve snage su 1992. pružile pomoć bosanskim Srbima u probijanju posavskog koridora, vitalne veze sa Srbijom.

Haški tribunal je Martića osudio na 35 godina zatvora zbog progona Hrvata iz Kninske krajine.

Stanišićev branilac ponovno je svjedoka ispitivao i o pošiljkama oružja koje je u novembru i decembru 1990. u Knin dopremio drugooptuženi Simatović. Svjedok je o tome, međutim, govorio u dijelu sjednice zatvorene za javnost.

Svjedok je potvrdio i da je formiranje srpskih policijskih snaga u Kninu 1990. bilo posljedica toga što su nove vlasti Hrvatske te godine u policiju primale “nekvalifikovane ljude i kriminalce”. To je bio, prema svjedoku, otpor ustaškoj vlasti i nošenju šahovnice na kapama.

Stanišićeva odbrana nastavlja unakrsno ispitivanje svjedoka RFJ-066, prenosi Birn.