Šta je ministrica Turković rekla, a mi nismo željeli čuti?

Podsjetiću, zbog ljudi koji iz zdravstvenih razloga ne prate svakodnevna poniženja kojima smo izloženi, da je ministrica vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Bisera Turković nedavno na televiziji izjavila da niko nema pravo da bude umoran od borbe za izgradnju BiH i obrazložila zašto:

“Znate, svi mi imamo jako dobar život… Onaj ko ima toplinu u domu, ko ima svjetlo u domu, ko ima nešto da pojede, ne smije biti umoran! Znate, ja mislim da smo svi mi pomalo razmaženi (…) Vi ovdje u Sarajevu, oko Predsjedništva, oko zgrade Vijeća ministara, oko Parlamenta, još uvijek nemate šatore sa beskućnicima… Mi imamo teških slučajeva, ne treba zatvarati oči, ali veliki procenat našeg naroda može da sastavi kraj s krajem. Kvalitet socijalnog života je na visokom nivou u Bosni i Hercegovini”

Ova izjava izazvala je žestoke reakcije na društvenim mrežama. Začuđena ministrica reagovala je na svom profilu i izjavila da je njena izjava “izvučena iz konteksta i pogrešno reinterpretirana”.

Izaći ćemo joj u susret i njenu reakciju na reakcije pažljivo analizirati, rečenicu po rečenicu i interpretirati je s poštovanjem i punim razumijevanjem. Neće to dugo trajati, jer je ministrica Turković smatrala da je dovoljno pet rečenica da nam razjasni kontekst i podtekst spornih izjava, piše Žurnal.info.

PET REČENICA

Prva rečenica

“Pojedinci su ponovo dio mojih izjava iz intervjua televiziji Hayat izvukli iz konteksta i pogrešno reinterpretirali”.

Interpretacija:

PR stručnjaci širom svijeta, pa i ministricini, uvijek koriste istu strategiju. Kada njihovi poslodavci kažu nešto što zaista misle a što šokira javnost, u dijapazonu od rasizma, preko fašizma, do seksizma i bahate bezosjećajnosti, oni obavezno kažu da je ta izjava izvučena iz konteksta i pogrešno protumačena. Istovremeno, nikada ne nude pravi kontekst izjave niti pravilnu interpretaciju, nego pokušavaju pažnju usmjeriti na nešto drugo. Najbolje na zamišljenog neprijatelja, prijetnju iz mraka, izdajnika, državnog i nacionalnog, omiljeno opravdanje za sve svinjarije. Što nas vodi do sljedeće rečenice…

Druga rečenica

“To već postaje redovna praksa, očito sa političkim i populističkim motivima”.

Interpretacija:

Kao što rekoh, u ovoj rečenici pokušavaju locirati imaginarnog neprijatelja koji je umjesto ministrice Turković izjavio da je “narod razmažen”. Našoj mašti prepuštaju da preciziramo ko bi to mogao biti, ko to, kako kažu, redovno čini i to sa političkim i populističkim motivima? Nije im posebno važno koga ćemo namaštati, Dodika, Čovića, opoziciju, vanzemaljce ili neko mitološko biće – važno je da shvatimo da rečenice koje je pred kamerama izgovorila ministrica Turkoviću ni u snu ne bi izjavila ministrica Turković.

Treća rečenica

“Moje poruke su apsolutno jasne i govore o tome da se konstantno ističe sve negativno o BiH, često bez argumenata i unatoč ekonomskim pokazateljima”.

Interpretacija

U ovom dijelu nam ministrica navodno nudi pravi “kontekst i reinterpretaciju” svojih izjava pa kaže da bi nam trebalo biti “apsolutno jasno” da je izjavila ono što nije izjavila. Bez obzira na televizijski snimak, poput preljubnika iz vica, uvjerava nas da ne vjerujemo svojim očima niti ušima.

Četvrta rečenica

“Takva kampanja protiv BiH samo podstiče iseljavanje mladih ljudi, proizvodi beznadežnost i ima za cilj oslabiti ljude koji se bore za ovu zemlju”.

Interpretacija

Ovdje se ponovo vraćamo imaginarnom neprijatelju, ali se njegov opis značajno proširuje – na sve nas. Svaka kritika ministrice, kampanja je protiv same države, što je jedna od najdražih logičkih budalaština političkog polusvijeta. Po toj logici, kada na facebooku napišete ili s komšijom komentarišete njenu izjavu, dio ste zavjere zbog koje nam djeca odlaze iz zemlje. Kada kažete da je ministrica, recimo, bahata i bezobrazna, s tim ste automatski oslabili odbrambenu moć zemlje. Ako pomenete kraljicu, hljeb i kolače narušili ste psihofizičko stanje stanovništva. I konačno – svako ko je ogorčen zbog stanja u državi, direktno je odgovoran za to stanje. Logično.

Peta rečenica

“Jasno je da je još uvijek dug put pred nama, da se mnogi bore za egzistenciju, ali moramo nekad pogledati i napredak i put koji smo kao država prešli.”

Interpretacija

Ovdje nam ministrica, poput njenog kolege Churchilla, obećava još krvi, znoja i suza, ali optimistično skreće pažnju na napredak koji smo kao država prešli. Uvjerava nas da bismo morali biti zadovoljni zbog činjenice da imamo blokirane vlasti na federalnom i državnom nivou, da smo suočeni sa otvorenom prijetnjom raspada države, da se svakodnevno pominje mogućnost ponovnog izbijanja rata, da povratnici žive u strahu, da su nacionalistički incidenti svakodnevni, da nikada nismo bili dalje od Evropske unije, da se o nama ponovo raspravlja kao o kriznom žarištu, da se Karadžić javlja iz zatvora, da srebrenički krvnici učestvuju na paradama, da paravojske prave otvorene mobilizacije…

Napredak na putu koji smo prešli, i to dok nas je vodila stranka kojoj pripada ministrica, napredak je prema samoj ivici ponora.

ZAKLJUČAK, S PUNIM RAZUMIJEVANJEM

Bez obzira na sve, siguran sam da ministrica Turković zaista smatra da ništa loše nije rekla. Također sam siguran da ona i u ovom trenutku čita komentare na društvenim mrežama i da joj i dalje nije jasno gdje je pogriješila.

Predugo je u strukturama vlasti, toliko da je možda definitivno izgubila kontakt sa stvarnim životom. U svojoj televizijskoj izjavi, ministrica nam je iscrtala trougao koji čini njenu Bosnu i Hercegovinu – Predsjedništvo, Vijeće ministara i Parlament. To je svojevrsna Zemlja izobilja, u kojoj se uživa bez ikakve odgovornosti i moralnih ograničenja. Doduše, ovdje se na kraju zabave niko ne pretvori u magarca, nego namagarči sve porezne obveznike – uzme penziju pa sve počne ispočetka. U tom trouglu ministrica je zaposlila članove svoje porodice, rodbinu, bliske prijatelje i saradnike. Kada kaže “svi mi imamo dobar život” ona misli na stanovnike trougla, jer sve izvan njega za nju i nije stvarni svijet, zamagljeno je i izvan fokusa, pustoš u kojoj ona više nikoga zaista ne poznaje. Po toj izmaglici tumara nekakav narod koji je, kao u drugoj priči – “Šumi Striborovoj”, sretan ukoliko ima vatricu sa tintilinićima, komad lojanice i krišku hljeba. Puk mora biti sretan ukoliko ostvari te najosnovnije potrebe, za njega je to “visok nivo kvaliteta socijalnog života”, jer na bolje nije ni naučio. Također, posredno se šalje upozorenje da može lako ostati i bez toga – “još uvijek nemamo šatore sa beskućnicima”. “Još uvijek” – što znači da uskoro i to možemo očekivati. Ministrica se od takve propasti dobro zaštitila, ona ima pet kuća u Bosni i Hercegovini i dva stana u inostranstvu.

Njene izjave nisu posljedica bezobrazluka niti bahatosti, te početničke faze ona je davno prošla. Nisam stručan pa ne mogu sa sigurnošću tvrditi, ali sudeći po ovakvim istupima, možda se kod nje radi o posebnom stanju svijesti, deluziji veličine, koju uzrokuje dugačak život u privilegijama. Drevna je to boljka, još su rimski carevi s njom deverali. Kao što znamo, neki od njih su uspjeli sebe ubijediti da pripadaju božanskoj rasi. Neron nije odustao od te zablude čak ni dok su mu se približavale ubice s bodežima, nego je zavapio “ah, kakva veličina umire u meni”, pa zatražio od pratnje: “Neka mi neko pomogne da umrem, dajući mi primjer kako se to radi”. Kad deluzija veličina obuzmu neku osobu, ona joj se ne može oduprijeti, u propasti vidi napredak, a u siromaštvu visok nivo socijalnog života.

Reakcija ministrice Bisere Turković nije nikakav demanti niti vraćanje odgovarajućeg “konteksta”. To je grubi odgovor “Ja, i?”, u maniru predsjednika njene stranke, samo još jedna demonstracija “apsolutno jasne” socijalne neosjetljivosti. Također, to nije nikakav incident, to je uobičajeni model ponašanja stanovnika domovinskog trougla Bisere Turković, perverzne Zemlje izobilja.