Šta i kako poslije izbora? SDA ima priliku da podvuče crtu

Naroda sve manje. Građani sve zaduženiji. Nemoral (korupcija, alkohol, kocka, droga, prostitucija, kamatarenje, nepotizam…) sve prisutniji. I što je najgore, ove tri pogubne društvene silnice imaju tendenciju razvoja. U ovakvoj situaciji političari se glođu za vlast pa sve to prenose na običan puk, narod. Teško prihvatamo bilo kakve različitosti, pa i političke. Nažalost, različita politička gledišta osnova su nam za svađu, čak i mržnju. Teško nama s nama.

„Politika je preozbiljna stvar da bismo je prepustili samo političarima,“ kazao je Šarl de Gol (Charles de Gaull).

Naši političari imaju predobre plate. Njih to uljuljka, ulijeni. Zapostave svoje obaveze. Takvo stanje je skoro pa normalno jer čovjeka na rad, na aktivnost, pokreće neka potreba, nužda. Naši političari nisu u stanju potrebe, nemaju te neke nužde koja svakodnevno pritišće građane. Oni imaju dobre plate radili šta ili ne radili. Njima se nerad od plate ne odbija. Zato bismo ih mi morali tjerati da rade. Tu bi na scenu trebali da stupe sindikati, nevladine organizacije, vjerske zajednice, koje su dužne da brinu o stanju svojih vjernika, udruženja intelektualaca, mediji.

Istupi pojedinaca su skoro pa beskorisni. Njihov glas slabo se čuje, a i lahko pojedinca ušutkaju, bilo prijetnjom ili privilegijom. Organiziran, zajednički nastup prema negativnim društvenim pojavama i lošim potezima vlasti može donijeti promjene.

Najučinkovitiji pritisak na vlast je onaj koji bi dolazio iz same vladajuće stranke. Tada se ne bi moglo reći da vlast kritikuje neko samo zato što nije član vladajuće stranke.

Stranački simpatizeri moraju se okomiti na pojedince iz svoje stranke koji zloupotrebljavaju vlast, bilo da namještaju tendere, svoj zapošljavaju, otuđuju novac ili na bilo koji drugi način krše zakon. Ako se u startu ne okome na pojedince koji krše zakon, na kraju ćemo imati pojedince koji ga ne krše, a kršenje zakona će postati pravilo, norma.

Možda je za SDA, ako uspije okupiti vladajuću koaliciju, ovo najbolja prilika da podvuče crtu, da prekine sa dosadašnjom praksom kritike i napada na funkcionere tek kada napuste SDA. Najbolji primjer tome je Mirsad Kukić. Svašta su za njega govorili: da je kriminalac, da je svoje zapošljavao i još svašta nešta. To su za njega govorili tek kada je napustio SDA. A sve to što su mu spočitavali Kukić je činio dok je bio u SDA. Čak i potpredsjednik SDA.

Zamislite da se sada, nakon uspostave nove vlasti, na takav način okome na prvog onoga koji na sličan način zloupotrijebi vlast… Pa i na drugog. Pa ga još i iskuljuče iz stranke i smijene sa funkcije. Teško da bi se treći usudio nešto slično da uradi. Dakako, ovo se ne odnosi samo na SDA, već na sve stranke koje učestvuju u vlasti. A u Bosni skoro da i nema stranke koja na nekom nivou nije dio vlasti.

Kada budemo imali ovakav pristup vođenju države, pri tom se misli i na bh. entitete, kantone i općine, tek onda možemo se nadati boljem u ovoj državi.

F. Sinanović