Srebreničanka na studijima u kineskom Šangaju

Dvadesetogodišnja Milica Gligić, rođena Srebreničanka studira Filozofiju i kineski jezik na NYU univerzitetu u Šangaju. Srednjoškolsko školovanje Milica je započela u Srebrenici da bi nakon dvije godine otputovala u Kanadu gdje je završila United World Colleges. Studije je nastavila u Kini, a plan joj je da se tamo i zaposli.

Iz srednje farmaceutske škole u Srebrenici, preko Mostara, do Kanade, a zatim u Šangaj Milica je stigla pomalo neobičnim putem. Za tada 16 godišnjakinju je već i odlazak u Kanadu bio pravi izazov.

“Studije sam mogla nastaviti u Americi, međutim to mi je bilo suviše jednostavno i isto, tako da sam odlučila da odem u Kinu na Američki fakultet. U Kanadi sam boravila dvije godine. Tamo sam studirala po A i B sistemu što je privatna srednja škola koja je priznata u 130 zemalja svijeta, ali nažalost nije priznata u Bosni i Hercegovini“, priča Milica.

Riža na milion načina

Ljubav prema klasičnoj kineskoj filozofiji i hrabrost odveli su Milicu desetine hiljada kilometara od topline doma. Ona na to gleda sa vedrije strane, upoznala je jedan drugačiji, uređeniji svijet koji se uklapa u njenu filozofiju života.

“U Šangaju mi se sviđa koliko različitih nacija i ljudi ima. To je ogroman grad, drugačija kultura, uređenje, svidjelo mi se kako donekle teže dostići evropske standarde, ali u isto vrijeme imaju i jak fokus na svoju kulturu. Najviše mi se sviđa uređenost i koliko ljudi imaju motivacije da rade bilo šta čime se bave, baš su dobri u onome čime se bave“, kaže Milica.

Sa željom da se što bolje prilagodi životu u Kini navikla je i na kinesku hranu koja je ukusna, iako ne baš kao naša domaća hrana, priznaje Milica. Riža se može pripremiti na milion načina, može biti slatka, ali i vrlo ljuta, objasnila je.

“Kineska hrana je super. U našoj kuhinji se ne koristi dosta riže dok je njihova samo riža i nudle, ali na toliko je načina mogu spremiti i toliko je jeftina da mi se stvarno sviđa, istakla je Milica.

Njena komunikativnost i harizma pomažu joj da ostvari kontakte gdje god da se nađe. Na NYU u Šangaju studira još 11 mladih ljudi iz Hrvatske, Srbije i BiH tako da nije usamljena. Porodicu i prijatelje iz djetinjstva ipak, ništa ne može zamijeniti.

Nedostaju joj porodica i prijatelji

“Najviše nedostaje porodica i društvo i kako kada si u Srebrenici ne moraš razmišljati o mnogo stvari, ne moraš razmišljati da li je ok da se vratiš u jedan ili dva sata pješke kući sam i uvijek možemo sjesti na Lovcu i pričati sa društvom i opustiti se, najviše mi nedostaje to“, govori Milica.

Ovu ambicioznu i upornu djevojku ipak, ništa ne može zadržati u Srebrenici – gradu u kom je rođena. Prinuđena je da svoja znanja stečena tokom školovanja pokloni nekoj drugoj državi.

“Nemam namjeru da se vratim. Na birou sam ovdje prijavljena sa osnovnom školom, tako da bi sa svojim diplomama lakše dobila posao bilo gdje u inostranstvu nego ovdje“, zaključuje Milica.

Za avanturiste i odvažne mlade ljude poput Milice mali je cijeli svijet. Priču svog života Milica nastavlja već 13. augusta kada se nakon ljetnjeg raspusta provedenog sa najmilijim vraća u Šangaj.

Za manje od godine dana očekuje je putovanje u Argentinu gdje će usavršiti stečena znanja, a zatim i u Japan i Ameriku.