Smisao praznika je u ljubavi koju posvećujemo drugim ljudima

Vaskrs je poziv da živimo praznik ne kao novi povod za eksploziju hedonizma već kao putovanje, iskustveno, kroz period stradanja Boga “radi ljudi ali i Vaskrsenja Sina Božijeg radi nas, njegove, braće, ljudi”.

– To je pomalo kontraintuitivno za današnju kulturu koja jeste kultura uživanja. Ali Hrišćanstva nema izvan Krsta i Vasrksenja – kazao je protojerej-stavrofor dr. Darko Đogo, vanredni profesor Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta “Sv.Vasilije Ostroški“ u Foči.

Pravoslavni vjernici u Bosni i Hercegovini i širom svijeta danas obilježavaju najveći praznik Vaskrs – uskrsnuće Isusa Krista, pobjedu života nad smrću. Po vjerovanju, Isus Krist je vaskrsao trećeg dana nakon smrti. Zato se vjernici pozdravljaju riječima “Hristos vaskrse – Vaistinu vaskrse”.

Profesor Đogo u intervjuu za agenciju Fena, pojašnjava da ljudi često griješe po pitanju Vasrksa ili Uskrsa: pravoslavni i zapadni hrišćani ne slave Vaskrs u isto vrijeme ne zbog razlike u kalendarima već zbog razlike u načinu računanja pashalije, vremena praznovanja centralnog hrišćanskog praznika, Vaskrsa.

– Ali, poruka tj. pouka je ista i ona je ono što čini suštinu hrišćanske vjere: “zaista ne bješe moguće da smrt zadrži onoga koji ima vlast nad smrću tj. Onoga koji jeste Život, Hrista, Sina Božijeg”. Ljudi često griješe kada kažu da je Hrišćanstvo najprije religijski sistem – Crkva je najprije iskustvo Života a to iskustvo Života jeste iskustvo Vaskrsa, iskustvo pobjede Života nad smrću, iskustvo pobjede Dobra i Žrtve nad Zlom i nasiljem – pojasnio je.

Iako su za Vaskrs, kao i za druge blagdane, karakteristični običaji: vaskršnja jaja, bogata trpeza i niz drugih običaja od mjesta do mjesta u BiH, ali za profesora Đogu smisao praznika jeste u ljubavi koju posvećujemo drugim ljudima.

– Evo, nedavno sam se vratio sa jednog događaja u kome su ljudi koji pripadaju udruženju “Porodica” iz Foče spremali jaja za bolesnike i ljekare na covid odjeljenju UKC Foča. Vidite – to jeste suština praznika: svi ti mladi i stariji ljudi, srednjoškolci i njihovi profesori, odvojili su vrijeme, ljubav, pažnju, koje su mogli da utroše na društvene mreže ili medijske platforme i poklonili su mali dio sebe nekome koga ni ne poznaju lično, ali osjećaju da su ti ljudi koji se bore sa koronavirusom – njihova braća, njihova porodica. To je suština običaja – navodi Đogo.

U njima su, dodaje on, vjekovi predaka, pravoslavnih Srba, koji su nas gledali, svoje potomke, kada su u svim mogućim i nemogućim uslovima, u svim carevinama i režimima, šarali vaskršnja jaja, kao mali znak velikog naroda, velike cjeline kojoj pripadaju, a „ta povezanost žrtve i vijekova, onih koji su utkani u nas i onih koji će ostati iza nas – to je smisao običaja“.

U tom smislu je ocijenio da je ekumenski dijalog ali i međureligijski treba da bude otvoren, ničim ograničen dijalog vjerskih zakednica, naroda, političkih elita na cijelom ex-jugoslovenskom prostoru.

– To je jedini način na koji možemo da pokušamo da razumijemo gledište onih drugih i na sebe i na nas. Pritom, ne smijemo se uljuljkati niti pretjerano očekivati skokove i naročito ne politički programirane neiskrene uspjehe. Ne smijemo se ni kriti u onim iluzijama da je u suštini sve u redu, ali nam to neko sa strane kvari, ali podjednako je neprihvatljivo ni pesimistično gledanje da se različitosti nužno moraju preliti u konflikte, a konflikti u oružane konflikte. Dosta je te ludačke retorike rata. Dakle, niti ćemo probleme rješavati guranjem pod tepih, niti gađanjem našim kostima drugih ljudi i naroda – naglašava Đogo.

Upitan kakva su mu očekivanja od novog patrijarha SPC, Porfirija u pogledu međureligijskog dijaloga, profesor Đogo da je on uz vladiku Joanikija budimljansko-nikšićkog, od relativno mlađih episkopa Srpske Pravoslavne Crkve, čovjek sa najviše monaškog etosa koji mu ne daje da manje nego više razumije savremenog čovjeka, da ujedno shvati da savremeni čovjek živi, “u poziciji Megalopolisa kome može i mora dati svjesni otpor da bi bio ličnost, da bi bio više od konzumenta i robe”.

– Dosadašnje izjave i djela patrijarha Porfirija daju veliku nadu da će se čitav niz naših velikana koji su nas odjednom napustili (Mitropolit Amfilohije, patrijarh Irinej, vladika Atanasije) ipak nastaviti dostojnim nasljednicima. Ono što se naročito vidi jeste duhovna zrelost Njegove Svetosti da njeguje odnose sa drugim vjerskim zajednicama ne prelazeći granicu sinkretizma i bljutave sinliturgičnosti koja zbunjuje i dezorijentiše vjerni narod a ne izgrađuje Crkvu – naglasio je protojerej-stavrofor dr. Darko Đogo, vanredni profesor Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta „Sv.Vasilije Ostroški“ u Foči.