Službena reakcija Tužilaštva na tekst o privatnoj tužbi glavne tužiteljice

Nakon što je “Oslobođenje” objavilo priču o tužbi glavne državne tužiteljice Gordane Tadić za nadoknadu troškova smještaja, iz Tužilaštva su u zvaničnom e-mailu institucije kazali kako navodi o privatnoj tužbi Tadić nisu tačni, te da će glavna tužiteljica podnijeti tužbu za klevetu protiv autora članka Avde Avdića, kao i medija koji su prenijeli njegovu priču, ukoliko nakon objave demantija ne bude uklonjen, piše BIRN.

Saopštenje s istim sadržajem objavljeno je na zvaničnoj internet stranici. Kako se radi o privatnoj tužbi glavne tužiteljice, odluku Tadić da reaguje sa zvanične pozicije Mehmed Halilović, novinar i bivši ombudsmen za ljudska prava, smatra neprimjerenim korištenjem položaja i istovremenim pritiskom na medije.

Kao nosilac visoke javne dužnosti glavna tužiteljica BiH, prema riječima Halilovića, nema pravo da koristi instituciju Tužiteljstva i da prijeti medijima da će podići privatnu tužbu za klevetu ukoliko ne uklone informacije koje joj ne odgovaraju.

“Umjesto da traži ispravku eventualnih netačnih navoda u objavljenim informacijama, službeno upozorenje medijima preko službenih kanala Tužiteljstva nije ništa drugo do zloupotreba javnih ovlaštenja i u suštini je protivno osnovnim pravima i dužnostima koji su propisani u zakonima o zaštiti od klevete. To jeste istovremeno i pritisak na medije koji je neprihvatljiv u demokratskom društvu”, smatra Halilović.

Tužilaštvo je u saopštenju dan nakon teksta “Oslobođenja” navelo da navodi o navodnim nezakonitostima prilikom isplate potraživanja za troškove smještaja Gordane Tadić nisu tačni i da predstavljaju “providni pokušaj osvete zbog nekoliko predmeta sistemskog kriminala i korupcije, koje je Tužilaštvo BiH pokrenulo i procesuira u posljednje vrijeme”.

U saopštenju Tužilaštva navedeno je da će tužiteljica podnijeti tužbu za klevetu protiv autora članka i medija koji su prenijeli sadržaj ukoliko se tekstovi ne povuku.

Prema Zakonu o zaštiti od klevete u Federaciji, javnom organu nije dozvoljeno da podnese zahtjev za naknadu štete zbog klevete.

“Javni službenik može privatno i isključivo u ličnom svojstvu podnijeti zahtjev za naknadu štete”, stoji u zakonu.

Vildana Selimbegović, glavna i odgovorna urednica “Oslobođenja”, reakciju Tužilaštva doživila je kao pritisak na medij koji je objavio tekst.

“Ono što je jako važno reći jeste da to nije manir samo Gordane Tadić. To je manir vlasti u Bosni i Hercegovni da sve ono što dozvoljavaju sebi, bez obzira je li to zloupotreba, je li to bahato i lagodno ponašanje, ne dozvoljavaju medijima i ponašaju se kao da mi zapravo ne trebamo raditi svoj posao, nego još trebamo i dokaze koje inače skupljamo radeći takve tekstove, trebamo još i kriti”, kaže Selimbegović.

Tvrdnje Tužilaštva bez prethodne provjere

Neodvajanje privatnog od službenog u saopštenju Tužilaštva BiH nije iznenađenje za Ivanu Korajlić, izvršnu direktoricu organizacije Transparency International u BiH. Ona navodi kako glavna tužiteljica sebe unazad nekoliko godina poistovjećuje s institucijom koju vodi. Tadić je ranije koristila svoju poziciju da se obračunava sa pojedinim neistomišljenicama, posebno onim koji su iznosili kritike na njen kao i na rad Tužilaštva BiH, kaže Korajlić.

“U ovom slučaju ponovno vidimo nastavak prakse gdje se čak i na zvaničnoj stranici Tužilaštva BiH, u zvaničnom saopštenju istupa u njeno ime kao pojedinca, također najavljuju određeni obračuni. To zapravo znači da je cijela institucija zarobljena ličnim interesima glavne tužiteljice koja već, ne prvi put, koristi svoju poziciju za lične obračune protiv pojedinaca koji u nekom političkom ili ličnom smislu nisu podobni i iznose kritike na rad tužilaštva i njen kao glavne tužiteljice”, kaže Korajlić.

U svom saopštenju Tužilaštvo je izričito navelo da medijski izvještaj nije tačan i da informacije objavljene u “Oslobođenju” nisu istinite. Prije nego što je to uradilo, Tužilaštvo BiH trebalo je prvo da istraži slučaj, smatra advokatica Tatjana Savić.

“Ne ulazim u to je li to istinito ili nije. Ali neko tužilaštvo je moralo da provjeri istinitost tih navoda prije nego se izađe sa saopštenjem da nije tačno. Prvo su se morale uraditi provjere. Ovi danas napisali, ovi sutra rekli netačno”, kaže Savić.

Ona dodaje kako je potrebno jasno razdvojiti ličnosti od institucije kako ne bi bilo dilema od koga je došao demant odnosno da li novinarski tekst demantuje Tužilaštvo ili glavna tužiteljica.

“Po mom mišljenju nije trebalo [demantirati] na takav način, sa službenog e-maila. Moglo je, ali nakon što se izvrši provjera navoda iz članka ‘Oslobođenja’. Gordana Tadić, kao fizička osoba, je mogla da izađe i kaže: ‘“Oslobođenje” je mene klevetalo pa ću kao Gordana Tadić podnijeti tužbu za klevetu.’ To je razlika”, dodaje Savić.

Pritisak na medije

Iz Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini za BIRN BiH su odgovorili da je sve kredibilne i dokazima potkrijepljene navode protiv javnih ličnosti potrebno pravilno istražiti bez straha od prisilnih mjera. To se posebno odnosi na članove pravosuđa, koji moraju iskazati najviše etičke i profesionalne standarde, jer takvi navodi podrivaju povjerenje u pravosuđe.

Ako takvi navodi nisu potkrijepljeni dokazima, na medijima je odgovornost da primijene vlastite profesionalne standarde i da savjesno objavljuju samo one informacije koje dolaze iz pouzdanih i provjerenih izvora, kažu iz OSCE-a.

“Bilo kakav pritisak ili zastrašivanje novinara u vezi s istraživanjem medija o temama od javnog značaja su neprihvatljivi i ugrožavaju slobodu medija. Mogućnost medija da bez straha izvještavaju na profesionalan, tačan i nepristrasan način je ključna za dobrobit svake demokratije. Princip po kome su nosioci javnih funkcija, uključujući i članove pravosuđa, predmet pojačane kontrole zbog njihove suštinski važne uloge u poštivanju vladavine prava i demokratskih principa je ispravno uspostavljen princip”, stoji u odgovoru Misije.

Tužilaštvo BiH nije odgovorilo na upit BIRN-a.

Mervan Miraščija iz Fonda otvoreno društvo podsjeća kako tužilaštva u BiH najčešće ne reaguju uopšte na pisane dokaze koje iznose novinari, organizacije civilnog društva i zviždači. On kaže kako je važno šta će pokazati istraga Ureda disciplinskog tužioca, koji su registrovali predmet protiv Tadić nakon pisanja “Oslobođenja”.

Miraščija ne smatra spornim to što je Tužilaštvo BiH koristilo službeni mail, jer je Tadić u medijima prozvana kao glavna tužiteljica, a ne kao fizičko lice.

“Ona nije kao privatno lice podnijela postupak o naplati potraživanja. Ona, kao tužiteljica, ima pravo na naknadu. Međutim, sad je pitanje da li je ona zaista iskoristila to pravo ili ga je zloupotrijebila”, navodi Miraščija i dodaje kako se Tužilaštvo u jednom dijelu saopštenja postavilo kao glasnogovornik tužioca, ali da Ured za odnose s javnošću treba da predstavlja instituciju.

Oni nisu trebali, govori Miraščija, objavljivati saopštenja, dok ne ispitaju navode i da li se radi o zloupotrebi položaja i lažnog prijavljivanja ili o kleveti.

“Radi se o nepotrebnoj reakciji Ureda za odnose s javnošću. Oni su trebali prijaviti zvaničnim kanalima Uredu disciplinskog tužioca, odnosno pokrenuti radnje u Tužilaštvu da ispitaju da li zaista stoje navodi istraživačkog novinara ili ne, i onda se obratiti javnosti. Sve drugo se može smatrati na hiljadu načina – može se smatrati čak i pritiskom na medije i može se smatrati čak i kao nepoznavanje vlastitih nadležnosti i poslova koje obavlja tužilaštvo, neznanje, neprofesionalnost, nereagovanju na vrijeme”, zaključuje Miraščija.

Govoreći o najavi pokretanja tužbe za klevetu, Korajlić kaže da svaki pojedinac ima pravo, ukoliko smatra da nešto što je izneseno u medijima netačno da pokrene tužbu, ali kao pojedinac.

“Ovdje govorimo o obraćanju putem institucije gdje se prijeti novinarima i medijima, što je posebno opasna praksa. Predmet Ureda disciplinskog tužioca ne treba samo da budu navodi koji su izneseni vezano za naknadu za stan, već i njeno ponašanje koje šteti ugledu same institucije”, kaže Korajlić.

Gordana Tadić imenovana je za vršiteljicu dužnosti glavnog tužioca krajem septembra 2016. godine, nakon suspenzije tadašnjeg glavnog tužioca Gorana Salihovića zbog disciplinske tužbe i istrage koja je tada protiv njega vođena. U decembru 2019. godine imenovana je za glavnu tužiteljicu Državnog tužilaštva u šestogodišnjem mandatu.