Slobodan Vasković: Republika Srpska je pokojna

Višegodišnji varvarski napad na sistem društvenih vrijednosti doživio je na posljednjem zasjedanju parlamenta svoju kulminaciju: Režim je usvojio zaključke prema kojima je cilj otvaranja afere „kupovine poslanika“ bio destabilizacija RS i rušenje njenog ustavnog poretka.

Proglasili su Dan za Noć; Bijelo za Crno. Vid za Sljepilo, Sluh za Gluhoću. Proglasili su inteligenciju za neinteligenciju/tupost/idotluk… Proglasili su svakog ko drži do sebe kao do ljudskog bića za zvjerad, na koju je otvorena lovina, piše Slobodan Vasković na svom blogu.

Upravljanje institucijama po principu mentalne pornokratije i osovinskog zatvaranja od svijeta progresa, tako je dostiglo svoj zenit; Arhijereji Pornokratskog Patrijarha spalili su na lomači i posljednju šansu za mirni povratak u civilizaciju. Republika Srpska je pokojna, a u mjesecima koji dolaze držaćemo sami sebi zadušne dače.

[quote_center]Državu ne može voditi jedan čovjek. Čak ni grupa njih. Vrijeme diktatora je prošlo, jer ne mogu da ponesu breme vođenja jedne moderne nacije[/quote_center]

Nametanje ličnih ciljeva Pornokrata kao opštih svim sredstvima ne može više uspješno dovesti do anesteziranja različitosti mišljenja, ma koliko se upokojenje Republike Srpske u Sjemeništu Pornokratije smatralo velikom pobjedom.

Ono što nikako ne razumiju Kreatori Javnog Odstreljivanja Republike Srpske, posebno ne oni što su je u Skupštini “potvrdili” u Glavu, jeste da su i sami sebi pucali u sve dijelove tijela. Gdje god su stigli.

Oni bez RS ne znače ništa, a nakon što su je nemilosrdno umorili, i sami su postali nepotrebni.

Nasilje i Strah ovdje više neće biti “duh života”, već notorne, dnevnopolitičke činjenice; Svakodnevnica, na koju će se odgovarati istom mjerom.

Put ka tiraniji u proteklih deset godina perfektno je utaban velikom podrškom naroda, a nakon poslednjeg akta beskrupuloznih Vladara, narod više nema kud.

Pribijen je na dno žive masovne grobnice, iz koje će morati izaći. I zgaziti Pornokrate, koji su poništili sve društvene odnose – od političkih, preko privrednih, do ekonomskih i finansijskih, ostavljajući samo lične, kao kratki lanac za držanje poslušnih.

Vjera Pornokrata i njihovih Novovjeraca da će i dalje moći beskonačno dugo kažnjavati i brutalno gušiti svako ispoljavanje različitosti, sama po sebi je drskost gigantskih razmjera.

Koja će biti brutalno kažnjena. Takav rasplet nemoguće je više izbjeći, a njegovi kreatori su oni koji su upokojili ovaj entitet.

Stvari su ovdje jednostavne: Patrijarh Pornokrata pojednostavio je sistem do vulgarnosti, čineći ga potpuno zavisnim od svojih ličnih interesa, što je, vremenom, dovelo do nesnošljivosti.

Sada je taj prag Vulgarnosti i Nesnošljivosti pređen. Povratka nema ni za koga: Ni za Pornokrate ni za njihove Žrtve. Ni za RS koja više i ne postoji, sem kao hologram mrtvog subjekta.

[pull_quote_right]Proglasili su Dan za Noć; Bijelo za Crno. Vid za Sljepilo, Sluh za Gluhoću. Proglasili su inteligenciju za neinteligenciju/tupost/idotluk… Proglasili su svakog ko drži do sebe kao do ljudskog bića za zvjerad, na koju je otvorena lovina[/pull_quote_right]

Otpor potpunoj varvarizaciji svih civilizacijskih normi sad se postavlja kao imperativ. To je pitanje opstanka svakog pojedinca, pitanje opstanka Naroda. Kojeg je Režim doveo do ivice uništenja.

Državu ne može voditi jedan čovjek. Čak ni grupa njih. Vrijeme diktatora je prošlo, jer ne mogu da ponesu breme vođenja jedne moderne nacije.

Nemoguće je i najefikasnijom izolacijom u potpunosti odvojiti nasilno zatvoreni prostor od svijeta progresa. Posebno je to nemoguće u modernom društvu, u kojem se pluralizam podrazumijeva.

Zato ovdje predstoji teška bitka za očuvanje naroda. Zadnja.

Ili narod ili Oni.

Narod, nažalost, ne može računati na tzv. Opoziciju, tu skupinu nomada izgubljenih u prostoru i vremenu, koji svoj nomadski život sprovode sa mišlju da bi trebali krenuti, da bi se trebali pokrenuti, istovremeno se ne krećući nigdje. Niti pokušavajući. Jer ne znaju ni gdje bi ni kud bi, a ni zašto.

Samodopadljivi egocentrici ograničenih kapaciteta, bez ikakve, čak i nejasne, vizije dnevne politike (veću kapaciranost i da ne pominjem), ne mogu artikulisati ni lične zahtjeve, a kako bi narodne.

Nomadi bez zemlje, stada, prostora, vremena, taj djelimično iskrivljeni reflex Pornokrata, satruli su na mjestima gdje su se zatekli. Upokojeni su prije svih. Bog da im dušu prosti.

Narod ne može računati ni na Igora Radojičića, gumenog patuljka, kojeg je nemoguće pritisnuti u mjeri u kojoj se on može poviti. Ma šta mu učinili, on uvijek nađe razlog da se dodatno povije. Upokojeni Igor. (Lažni signal sa Onog svijeta, koji sam pogrešno shvatio, zbog čega Vam se svima najiskrenije izvinjavam).

Narod može računati samo na sebe. Što je najteža moguća pozicija.