Sjećanje na oslobođenje Mostara živi radi entuzijasta, vlasti taj datum ne zanima (FOTO)

Grad Mostar tokom Drugog svjetskog rata predstavljao je značajnu utvrdu za okupatora i njegove saradnike. Borbe Narodno oslobodilačke vojske u Hercegovini, koje su na koncu trebale rezultirati osvajanjem upravo grada na Neretvi potrajale su nekoliko mjeseci, a započele su krajem 1944. godine. Nakon što su oslobođeni Čapljina i Stolac, bitka za Mostar intezivirala se sredinom februara 1945.

Četrnaestog dana oko podneva jedinice 26. dalmatinske divizije probile su se u grad, a nešto kasnije isto su uspjele i 19. dalmatinska i 29. hercegovačka divizija.

Već oko 19 sati gotovo sve njemačke i ustaške snage pobjegle su iz Mostara, a vrhovni zapovjednik Adolf Hitler priznao je poraz i izdao naređenje o povlačenju razbijene vojske.

Svaki osmi stanovnik poginuo

Mostar je u Drugom svjetskom ratu dao 750 poginulih boraca, 1.517 žrtava fašističkog, četničkog i ustaškog terora ili, bolje reći, svaki osmi stanovnik nije dočekao slobodu.

Nijemci su, prema kasnijim svjedočenjima, do posljednjeg čovjeka grčevito branili Mostar. Grad na Neretvi bio je važan zbog komunikacije s većim centrima.

Predsjednik UABNOR-a BiH Sead Đulić podsjeća da su trupe koje su išle iz Mostara ka Sarajevu predvođene 29. hercegovačkom, kasnije preko Ljubljane dobacile i do Trsta. Nakon proboja u Širokom Brijegu i Nevesinju, dileme oko oslobođenja Mostara nije bilo, podsjeća Đulić u razgovoru za Anadolu Agency. Mostar je cijelim tokom Drugog svjetskog rata imao jak ilegalni pokret.

“Mnogi su zaboravili da je Mostar jedini grad u Evropi čija štamparija nije otkrivena, bez obzira što je spadao u red manjih gradova. Ona je opstala u kući porodice Muštović. Kompletna ta klima, sasvim sigurno, doprinijela je da se Mostar lakše osvoji. Poginulo je mnogo ljudi. Iz prekomorske brigade koja je navirala sa zapada poginula su 83 vojnika, uglavnom Slovenca. Imali smo na mjestu pogibija na Gorancima i spomen-obilježje. Mostar je, dakle, bio jedna od ključnih operacija NOV-a za oslobođenje BiH”, ispričao je Đulić.

Februar je za Mostar i Mostarce do 1992. bio poseban mjesec. Za mnoge je i danas poseban, bez obzira što se značajan datum u gradu na Neretvi skoro tri decenije zvanično ne obilježava. Ranije je svakog 14. februara bilo svečano u gradu.

“Nije se, istina, ni tada previše mahalo zastavama. Bilo je mnogo događaja koji su činili mozaik koji vrijedi pamtiti. U školama su priređivani programi, polagalo se cvijeće, što se uostalom radi i danas, a centralna svečanost bio je Februarski turnir u organizaciji Fudbalskog kluba Velež na stadionu Pod Bijelim brijegom. Nastojalo se u pogon pustiti poneko postrojenje, škola, važni objekti… Bilo je to ustvari prisjećanje na prošlost, ali uz dominantno priču o budućnosti. Tog je dana ulijevana dodatna nada i optimizam. Mjerilo se šta se uradilo od februara do februara, nastojeći da krivulja uvijek ide prema gore. Polagale su se zakletve, sve je bilo usmjereno ka budućnosti i to je ono što nam nedostaje danas”, smatra Đulić.

Temelji državnosti BiH

Mostarske antifašiste posebno boli činjenica da grad skoro tri decenije ne obilježava 14. februar. Sjećanje na podvige živi zahvaljujući tek entuzijastima i aktivistima.

Đulić ističe kako se slavna borba iz četrdesetih prošlog vijeka ne smije baciti na margine, jer su između ostalog, u tom vremenu udareni i temelji državnosti Bosne i Hercegovine.

“Sljedbenici smo vremena u kojem su stvorene pretpostavke da o Bosni i Hercegovini pričamo kao državi. Naš Avdo Humo zajedno s Rodoljubom Čolakovićem i Josipom Brzom izborio se da BiH dobije ZAVNOBIH, a kasnije bude i potvrđena kao ravnopravna republika u sastavu Jugoslavije. Da se u tome nije uspjelo, devedesetih sasvim sigurno ne bismo mogli proglasiti nezavisnost”, ističe Đulić.

Još jedan februar uz dolazak više od dvije hiljade antifašista iz cijele bivše države obilježit će se na Partizanskom spomen groblju.

Za subotu je planiran defile od Musale do partizanskog zdanja, a namjera organizatora je i da se UABNOR-ove februarske nagrade uruče upravo na ovom spomeniku.

U slučaju da to vremenske prilike ne budu dozvoljavale, svečanost bi se održala u sali Narodnog pozorišta.

Đulić vjeruje i kako će ovog puta organizator uspjeti u naumu te da za razliku od ranijih godina neće biti problema sa sugrađanima “koji drugačije razmišljaju”.

Huligani dobijaju politička naređenja

Podsjećamo, prethodnih godina uoči 14. februara na Partizanskom groblju osvitali su pogrdni grafiti i devastirane ploče.

“Vrijeme je da se prestanemo obmanjivati i govoriti kako to rade grupe huligana. I toga, vjerujem, ima, ali sam sasvim siguran da naređenja dolaze iz političkih centara moći. Djeca i unuci gubitnika u Drugom svjetskom ratu i sljedbenici tih ideologija izgleda da ne mogu podržati ono što su donijeli oni koji su ih tada pobijedili. Danas takvi dominantno vladaju u ovom gradu. Znamo, dakle, ko daje naloge pa i ko ih izvršava, dok policija 25 godina tvrdi kako o tome ništa ne zna”, dodaje Đulić.

I ovog puta se očekuje da antifašiste do Partizanskog groblja “sprovedu” pripadnici MUP-a HNK-a.

“Naoružavanje policajaca do zuba kakvo vidimo tih dana, osobno nisam vidio ni tokom rata. Ljudi moraju shvatiti da bez razumijevanja prošlosti nema ni prosperitetne budućnosti. Ne govorim o partijama i greškama kojih je bilo. Antifašizam je ipak ono što nas svrstava na pravu stranu. To je nešto čime se normalne zemlje ponose, dok istovremeno ove na prostoru Balkana sve to žele poništiti, bez obzira što je riječ o nečemu što nas izdiže na pijedastal”, kaže predsjednik UABNOR-a.

Ovogodišnje obilježavanje oslobođenje Mostara od fašizma činit će i promocija slovenačkog filma “Proboj”, nastalog prošle godine, kao i promocija razglednica s motivima junaka iz Drugog svjetskog rata, dok će kompletan program biti okončan zajedničkim ručkom u restoranu Crvenog križa u Sjevernom logoru.