Sjećanje na italijanske novinare poginule snimajući djecu u ratu u Mostaru

Komemoracija trojici italijanskih novinara Mariju Luchettiju, Dariju D'Angelu i Alessandru Otu, koji su ubijeni 28. januara 1994. godine u Mostaru, dok su snimali film o djeci žrtvama rata, održana je danas u Mostaru, javlja Anadolu Agency (AA).

Sjećanje na trojicu uposlenika italijanske nacionalne televizije RAI organizirali su Ambasada Republike Italije i Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini.

Minutom šutnje i polaganjem cvijeća na spomen-obilježju tragičnog događaja uz zvuke plača violine počast poginulim novinarima odali su ambasador Italije u BiH Nicola Minasi, šef misije OSCE-a u BiH ambasador Bruce Berton, supruga poginulog novinara Alessandra Milenka Ota i zastupnik italijanskog Parlamenta Marco Bergonzi.

“Oni nisu željeli ovdje umrijeti, al sigurno su željeli ispričati o patnji ovoga društva i prostora”, kazao je Minasi te naglasio značaj novinarskog rada i djelovanja.

Govoreći kako je veoma važno da novinari društvu govore istinu zahvalio je svim novinarima koji rade u svojoj službi prenošenja istine i koji su današnji događaj popratili.

Ambasador Berton je istaknuo da je novinarstvo izuzetno opasna profesija, posebno u ratno vrijeme, čemu svjedoči tragedija koja se dogodila u Mostaru 1994. godine.

“Važno je da se sjećamo i dokumentiramo istinu o onome što se ovdje desilo i ne zaboraviti ih u društvu“, kazao je Berton.

Zastupnik italijanskog Parlamenta Marco Bergonzi ističe da ovo nije obična komemoracija nego puno više, što piše i na spomen-ploči poginulih novinara.

“Ono što je bilo potrebno našem društvu jeste pokazati istinu, a to sjećanje treba uvijek ostati živo”, ustvrdio Bergonzi.

Poginuli novinari, kako je naglasio, nisu bili ničiji neprijatelji nego su došli s papirom i olovkom, s mikrofonom i kamerom kako bi javnosti ispričali o onome što se događa u Mostaru.

Novinari Marco Luchetta, Alessandro Ota i Dario D’Angelo željeli su prenijeti svijetu strahote koje doživljavaju mostarska djeca tokom rata u Bosni i Hercegovini.

Kao i mnogo puta širom Bosne i Hercegovine, ni tada primirje nije poštivano i počela je pucnjava dok je ekipa RAI-ja snimala stanovnike istočnog dijela Mostara van skloništa. Brzo su pobjegli u sklonište, ali s obzirom na to da unutra nije bilo svjetla da se snima, čim se napolju malo stišalo, izašli su ispred.

Snimali su dječaka Zlatka kad je nekoliko metara od vrata skloništa pala minobacačka granata.

Samo je Zlatko preživio, a trojici novinara s pancirkama, koji su ga okružili da ga snime i zaštite, nije bilo spasa.

O tri reportera i nekoliko kadrova koji su snimili u Mostaru na dan pogibije prikazan je kratki dokumentarni film RAI-ja u Gradskoj vijećnici Mostara te je održana otvorena debata na temu važnosti i uloge slobode informiranja.