Sestre Nimet i Hikmet
Sirijske djevojčice učenice škole u Sarajevu: Stekle smo prijatelje, ali opet moramo dalje
U BiH su već 6 mjeseci. Žive u “House for All” na Ilidži, a nastavu pohađaju u Prvoj osnovnoj školi na Ilidži. Sa osmjesima na licima dočekali su ekipu Anadolu Agency u školi koju trenutno pohađaju. Tu su i roditelji, koji su zahvalni na pruženoj prilici da im djeca nastave školovanje
Sestre Nimet i Hikmet iz sirijskog Deir ez-Zora rodnu zemlju sa roditeljima napustile su 2011. godine, na početku rata u toj zemlji, a trenutno su utočište pronašle u Bosni i Hercegovini.
Mnogo je zemalja u kojima su bile dok nisu došle u BiH. Nakon Sirije, prvenstveno su utočište pronašle u Turskoj gdje su bile pet godina. Nakon toga slijedi put preko Grčke, Albanije, Crne Gore da bi stigle u BiH. Želja im je, kako kažu u razgovoru za Anadolu Agency (AA) doći do Njemačke gdje im se nalazi majka.
U BiH su već 16 mjeseci. Žive u “House for All” na Ilidži, a nastavu pohađaju u Prvoj osnovnoj školi na Ilidži. Sa osmjesima na licima dočekali su ekipu AA u školi koju trenutno pohađaju. Tu su i roditelji, koji su zahvalni na pruženoj prilici da im djeca nastave školovanje.
U društvu sestara je i mlađi brat i otac Mohammed sa kojim trenutno žive. Djevojčice žele da pričaju. Govore o zemljama u kojima su bile, ali i ljubavi prema Turskoj i BiH. Tu su, kako su kalaze, stekle prave prijatelje. Međutim, tužne su jer svaki put ostavljaju sve iza sebe i počinju novi život.
Šestnaestogodišnja Nimet kazala je u razgovoru za AA da su Siriju napustili 2011. godine, kada je počeo rat.
“Prošlo je skoro devet godina. Iz Sirije smo otišli u Tursku gdje smo bili pet godina. Tamo sam išla u školu. Tamo sam stekla i najbolje prijatelje. Svi su bili jako dobri prema meni”, navela je Nimet.
Nakon Turske prešli su u Grčku, zatim Albaniju, pa Crnu Goru. Trenutno su u BiH.
“I ovdje su jako dobri prema nama. Kaže se da svi ljudi imaju samo jednu domovinu, ali ja imam tri – Tursku, BiH i Siriju. Te zemlje su za mene veoma važne”, pojasnila je Nimet.
I u Prvoj osnovnoj školi na Ilidži sada ima dobre prijatelje.
“Ovdje su svi dobri prema meni. Mnogo ih volim. Bit ću tužna kada opet budem morala napustiti ovu školu i državu. Veoma je teško svaki put počinjati ispočetka. Svaki put mislimo da ćemo život formirati u zemlji u kojoj se nalazimo. Veoma je teško svaki put ostavljati taj život i prijatelje iza sebe”, navodi Nimet.
Cilj im je doći do Njemačke gdje im se nalazi majka.
“Mama je prije četiri godine otišla tamo. Čekamo vizu i nadamo se da ćemo uskoro opet biti porodica”, izjavila je Nimet.
Ova djevojčica želi biti inženjer informatike. U Siriju se ne želi vratiti barem ne da živi tamo. Jedino, kako je kazala, vratit će se kada dođe vrijeme da ukopa roditelje u rodnoj zemlji.
U istu školu ide i njena 14-godišnja sestra Hikmet.
“Govorim turski, perzijski, grčki, arapski i engleski. Naučila sam ih kako smo bili u tim zemljama. Sada učim bosanski jezik. Ovdje imam puno prijatelja. Stvarno ću ih poželjeti kada više ne budem ovdje. BiH je divan zemlja. Želim ostati ovdje, ako bude moguće”, poručila je Hikmet.
Otac Mohammed ističe da su u BiH došli prije 16 mjeseci.
“Nakon Sirije bili smo u Turskoj, Grčkoj, Albaniji i Crnoj Gori. Bit će teško opet promijeniti mjesto boravka jer djeca su ovdje stekla prijatelje. Veoma je teško formirati novi život”, istakao je Mohammed.
Uz finansijsku podršku Evropske unije, u decembru prošle godine, World Vision BiH je u saradnji sa UNICEF-om pokrenuo niz aktivnosti u cilju uključivanja djece migranata i izbjeglica u obrazovni sistem u BiH. World Vision BiH odlučan je nastaviti raditi, u saradnji sa lokalnim partnerima i drugim međunarodnim organizacijama na poboljšanju uslova života za djecu migrante i izbjeglica kao i njihove porodice.
Stvaranje preduslova za uključivanje djece u obrazovni sistem u BiH dio je projekta “EU podrška upravljanju migracijama i granicom u BiH”, kojeg finansira Evropska unija, a provodi Međunarodna organizacija za migracije (IOM), u partnerstvu sa UNHCR-om i UNICEF-om, te organizacijama World Vision BiH, SOS Dječija sela i Save the children.
Direktor Prve osnovne škole na Ilidži Arif Ćelović podsjetio je da su s programom počeli u decembru prošle godine.
“U našu školu su tada u nastavni proces uvedena 22 učenika iz Sirije, Iraka, Irana i Afganistana. Obzirom da se migracije konstantno dešavaju, jedni učenici dolaze, a drugi dolaze. Trenutno u školi imamo desetak učenika. Svaki dan se dešava da neko ode”, pojasnio je Ćelović.
Djeca su, kako je kazao, odlično prihvaćena od ostalih učenika.
“Djeca se jako dobro prilagode nastavnom procesu, kao da su oduvijek bili sa našim učenicima. Većina njih je bila u Srbiji ili Makedoniji pa kada dođu do BiH, oni su već naučili nešto jezika sa naših prostora. Međutim, većinom sa učenicima komuniciraju na engleskom jeziku i radi se o izuzetno talentovanoj djeci”, istakao je Ćelović navodeći da neka djeca ostaju po dva, tri mjeseca, a ima i onih koji su tu samo mjesec dana.
Smatra da se svakom djetetu, odakle god dolazilo, mora omogućiti pristup obrazovanju.
Ćelović je naglasio da u školi imaju i tim nastavnika koji rade sa ovom djecom i dodatno ih uče bosanski jezik. Jedna od njih je i Naida Ikanović.
“Od decembra prošle godine radim sa migrantima. Nastavnici Prve osnovne škole su prošli odgovarajuću obuku za ovaj projekat. Mogu reći da uspješno radimo sa djecom i da se rezultati, nakon nekoliko mjeseci, i vide”, pojasnila je Ikanović.
Smatra da su djeca migranti, koji dolaze u ovu školu, već navikla na promjene.
“Lako se uklapaju u razredu. Mene jako veseli to što naša djeca i njihovi roditelji prihvataju djecu migrante tako da su oni odlično primljeni u društvo i već nakon par dana se uklope u školi”, istakla je Ikanović.
Zadovoljstvo joj je raditi sa ovom djecom koja su, kako je kazala, željna učenja.
“Bez previše objašnjavanja, oni veoma brzo sve usvajaju. Govore pet, šest jezika. Govore jezike svih država u kojima su se zadržali neko vrijeme. Radi se o djeci od šest do 15 godina”, pojasnila je Ikanović.
